Rat na relaciji iOS vs Android traje otkako ova dva operacijska sustava postoje. Danas situacija nije ništa drugačija. Svaki od njih ima svoje pozitivne i negativne strane, prednosti i nedostatke. Ovisno o tome što tražite više (i koliko novca imate u novčaniku ili na tekućem računu) odabrati ćete ili neki od Android uređaja ili iPhone, odnosno iPad.
Svaki od ovih uređaja zadovoljavaju naše potrebe opet na sličan, ali i sasvim drugačiji način. U beskrajnu priču o tome koji je operacijski sustav ”bolji” neću ulaziti. Ono o čemu ćemo ovdje govoriti jest nešto što možemo primijetiti ako smo koristili Android i iOS uređaj, a to je potrošnja radne memorije.
Ako ste malo bolje promotrili potrošnju mogli ste vidjeti kako iOS uređaji često troše i čak do upola manje RAM od Android uređaja. Zbog čega je to tako? Zašto iOS troši manje radne memorije od Androida? O tome nešto više u nastavku članka.
Usporedba radne memorije kod iPhonea i Androida
Kako bismo mogli odgonetnuti to zbog čega iOS uređaji troše manje RAM od Androida trebati ćemo se poslužiti usporedbom. Za usporedbu ćemo koristiti neke od najnovijih iOS i Android pametnih telefona, kao što su iPhone 8, iPhone X, Samsung Galaxy Note8 i recimo Googleov Pixel 2.
Svaki od tih uređaja pripada pod skupinu dosta skupašnih flagshipova koji su, osim radnom memorijom, nakrcani velikim mnoštvom ostalih dodatnih mogućnosti i funkcija, o kojima ovdje nećemo govoriti, ali je dobro za spomenuti. S obzirom na to da se radi o flagshipima visokog ranga ili ”high-end”, za svaki od ovih uređaja trebati ćete dobro potegnuti u novčanik, bez obzira na to gdje kupovali.
Prilikom usporedbe ovih modela možemo vidjeti kako recimo Android uređaji imaju redom 6 i 4GB radne memorije (Galaxy Note8 ima 6, dok Google Pixel 2 ima 4GB RAM). To je kada malo bolje razmislimo zaista puno radne memorije. Veliki broj današnjih najmodernijih prijenosnih računala ne dolazi sa 6GB RAM. Velika većina dolaze s 4, s time da još uvijek postoji veliki broj onih koji dolaze i sa 2GB RAM.
Kod iOS uređaja je situacija dosta drugačija. Iako se za Appelove pametne telefone može reći kako svi pripadaju u skupinu flagshipa (barem što se tiče cijene), postoji velika razlika u odnosu na Androidove uređaje. Tako recimo ”low-end” iPhone 8 ima samo 2 GB radne memorije, dok recimo iPhone 8 Plus i iPhone X imaju po 3GB. To je opet manje od4 GB koliko ima velika većina Androidovih flagshipa izašlih u prošloj godini i dvostruko manje od 6GB koliko ima Samsung Galaxy Note8. O čemu se radi?
Treba reći kako ove specifikacije u pogledu RAM kod iOS uređaja nisu novost. Čak je i iPhone 7+ imao 3GB RAM, a radi se o uređaju iz 2016, dok iPhone 7, iPhone 6S+ kao i iPhone 6S svaki imaju po 2GB RAM. Običan iPhone 6 ima samo 1GB RAM, a uređaj na sebi može imati najnoviji Appleov iOS 11.
Zbog čega Android treba puno više radne memorije za rad?
Još od početka Android OS je bio osmišljen na način da ima podršku za vcijeli spektar različitih tipova procesora koji su bili proizvedeni od strane različitih proizvođača, što je onda stvaralo ogroman broj različitih konfiguracija uređaja.
Naravno, program napisan i osmišljen za jedan uređaj neće i ne može na isti način funkcionirati i raditi na drugom uređaju, bez obzira na to što su oba uređaja Android uređaji. Taj program tada treba biti ”prebačen” i prilagođen (u engleskom jeziku se koristi riječ ”port”), što onda uključuje ponovno pisanje svega onoga što nije kompatibilno.
Kako bi si pojednostavnio posao Google je svoje Android aplikacije osmislio tako da one uvijek budu pokrenute preko Java platforme. Java je sama po sebi dosta dobra platforma i to najviše zbog svog virtualnog sučelja (ili ”virtual machine”).
Zahvaljujući njoj moguće je kreirati aplikacije nakon čega će virtualni stroj ”prevesti” tu aplikaciju, odnosno njezin kod tako da radi bez obzira na kojem uređaju (u ovom slučaju Android uređaju) i sustavu iste vrste se radilo. Umjesto ponovnog pisanja i preslagivanja koda, Java-in virtualni stroj to radi umjesto developera. No, ovo dolazi uz određenu cijenu.
Sam Java-in virtualni stroj je dosta kompleksan i za pravilan rad treba jako puno radne memorije. Opet, Java je dosta unaprijeđen u proteklih nekoliko godina i ne zahtijeva toliko radne memorije kao što je to prije bio slučaj. Isto tako i Android operacijski sustavi su postali s vremenom sve napredniji (i sve više pretrpani različitim bloatware potprogramima), što opet znači da vam treba više radne memorije kako bi vaš uređaj to sve mogao pokretati, bez rušenja i gašenja aplikacija.
Radna memorija je isto tako nužna i za procese u pozadini, što je uobičajeno za Android aplikacije. Ovo je u stvari glavni razlog zbog kojeg Android ”po defaultu” troši više radne memorije od iOS uređaja.
Kakva je situacija kod iOS-a?
Apple kao Apple, voli imati više kontrole nad svime onime što radi, pa tako i nad cjelokupnim iOS sustavom. Danas na tržištu postoje deseci Android uređaja koji na sebi imaju isto toliko, ako ne i više inačica istih Android operacijskih sustava. Ako želite koristit iOS i imati pametni telefon tada vam je jedini izbor da si kupite iPhone.
Ako kupite iPhone onda ćete taj iPhone koristiti na način i po pravilima kako je to odredio Apple. Ako imate iPhone, moći ćete na njega instalirati samo one aplikacije koje vam Apple dopusti da instalirate. To je to. Prostora za slobodu ima onoliko koliko vam to Apple dopusti.
No, ovo nije uvijek nužno ni tako loše. Zbog toga što Apple zna točno kakve su specifikacije njegovih uređaja, tvrtka može donositi odluke u vezi svega, pa tako i aplikacija i potrošnje resursa sukladno tomu. Recimo, u područjima gdje Android treba podršku više tipova procesora iOS radi na temelju iste komponente koja je zasnovana na ARM arhitekturi.
iOS ne treba virtualan stroj za prevođenje i prepisivanje kodova. Sve aplikacije za Appleove uređaje su napisane na jedinstvenom kodu i taj kod se pokreće izravno na komponentu. Ako nema potrebe za virtualnim strojem to automatski znači to da će uređaj trebati manje radne memorije, jer će obavljati manje posla i aktivnosti. Nadalje, iOS pristupa upravljanju memorijom na drugačiji način od Androida.
Dok se o memoriji Androida brine operacijski sustav, kod iOS-a je memorija nešto oko čega vodi brigu svaka aplikacija zasebno. Umjesto da se aplikaciji dopusti uzimanje onoliko RAM koliko ona to želi i oslobađanje iste količine radne memorije kada aplikacija ne radi, iOS aplikacije automatski same zauzimaju i oslobađaju točno onoliko memorije koliko svakoj od njih treba, što je opet točno određeno i definirano.
Sve u svemu, to što iPhone uređaji imaju manje RAM ne znači da su lošiji (barem ne po ovome segmentu). Razlog zbog kojeg iOS uređaji imaju manje radne memorije jest drugačiji način upravljanja istom i to što za rad iOS aplikacija nema potrebe za virtualnim strojem.
Piše: N.P.
