Halo je jedna od onih igara koje ili volite ili mrzite. Ovoj igri ćete ili pronaći jako puno vrlina i pozitivnih strana pa ćete ju igrati s užitkom ili ćete joj naći više negativnih strana pa ćete se micati od nje i na svaki spomen ćete odmahivati glavom. Bilo kako bilo, za Halo se ne može ne reći da se radi o igri koja je ušla u povijest kao jedna od najupečatljivijih igara ovakvog žanra za Xbox konzolu.

Ako ste i vi jedan od igrača koji volite igrati Halo i ako ste se pitali postoji li neka (ili postoje li neke) igra koja je slična Halo-u, u tom slučaju će vas ovaj članak obradovati. U njemu ćemo opisati ne jednu nego čak pet igara koje su po mnogočemu slične Halo-u. ”Must-play” Halo ”klonovi” koje ćete željeti zaigrati – slijede u nastavku!

 

Destiny 2

Destiny 2


Destiny 2 je igra koja je bila osmišljena i razvijena od istog onog tima koji je bio zaslužan za razvoj Halo serijala – Bungiea. Destiny 2 je igra koja je čak bila najavljivana unutar Halo 3: ODST igre i to puno prije nego što je igra prikazana javnosti. Ako pogledamo način funkcioniranja Destinyja, kameru, dinamiku, pa čak i stil kako cijela igra radi možemo sa sigurnošću reći kako je Destiny 2 igra koja je po puno obilježja slična Halo-u, premda se ipak ne može reći da se radi o klonu.

Sama igra, osim što sliči Halo-u, jako puno svojih obilježja posuđuje iz MMORPG žanra igara, s naglaskom na leveliranje i poboljšavanje likova. Ljubitelji kooperativnog moda igranja Halo-a bi svakako trebali ovoj igri dati priliku, jer ”raid” mod u igri, pogotovo ako igrate s nekoliko bliskih ”kompića” može biti itekako zabavno i zarazno.

 

DLC Titanfall 2

Titanfall 2

Ako ste u potrazi za igrom koja u sebi sadrži slične znanstveno-fantastične elemente i estetiku koje su gotovo slične Halo-u, u tom slučaju bi vaš izbor mogao biti Titanfall 2. Sama mehanika igranja i pucanja iz prvog lica je gotovo identična onoj kakvu možemo vidjeti i doživjeti u Halo-u (s time što u Titanfallu imamo malo i parkoura), s time da ova igra ima nešto što niti jedna druga, bez obzira na to koliko je slična, nema, a to su- titani.

Popnite se u Titana (koji su u prijevodu ogromni roboti ili mechevi koji služe za sređivanje žive sile) i postanite stroj za uništavanje svega što se miče i ne miče. Kontrole pilota su vrlo brze i ”osjetljive”, a sami Titani dajau dojam i djeluju kao da su tenkovi.

U prvom nastavku Titanfall igre naglasak je uglavnom bio na multiplayer modu, s time da ”dvojka” ima i singleplayer kampanju unutar koje slijedite misije koje su opet složene na način sličan onome u Halo-u. Sve u svemu, odlična Halo-like igra koja, osim što u sebi sadrži mnoštvo elemenata kojima nas podsjeća na Halo isto tako sadrži i mnoštvo inovativnosti (od kojih je igranje u divovskim robotima svakako najbolja!).

 

Doom

Doom (2016)

Ako se sjećate igara Doom 1 i Doom 2 onda se sigurno sjećate kako su te dvije igre bile spore. Jest da se radilo o FPS igrama (možda čak i prvima u žanru) i da ste u njima mogli istraživati, ali je to istraživanje i cjelokupan gameplay bio vrlo spor. Doom 3 je bio više (i težio je tomu) horor FPS s naglaskom više na horor komponentu nego na to da je igra pucačina iz prvog lica.

Stari-novi Doom iz 2016. godine, odnosno reizdanje prvog nastavka ima sve ono što u osnovi i u jezgri ima i prvi nastavak, samo što je to puno  razrađenije i dorađenije. Zbog svega ovoga Doom je postao vrlo sličan Halo igrama. Jedna stvar u kojoj Doom čak i dominira nad Halo-om jest količina krvi i nasilnih scena (što je opet dobra stvar ako volite ovakve FPS-ove).

Ono što je ovu igru izdiglo i iznad konkurencije i što ju je učinilo sličnom Halo-u i nekim sličnim igrama jest činjenica da je u Doom-u iz 2016. naglasak uvelike stavljen na akcijski segment. S obzirom na to da je ovo ”remake” odnosno reizdanje prvog nastavka, to znači da ćemo i ovdje vidjeti neprijatelje koji su nam od tada ostali u sjećanju. Jedina razlika jest ta što su oni ovdje lijepo graficirani tako da njihovo sređivanje postaje još daleko zabavnije.

Samo sređivanje protivnika nikada ne dosadi jer postoji toliko načina da ih se sredi zbog broja i vrsta oružja koja u igri možemo pronaći. A još kada tu dodamo i vrlo dobar soundtrack i činjenicu da igra sliči Halo igrama, Doom (2016) svakako ne da treba nego mora biti na ovome popisu!

Wolfenstein II The New Colossus

Wolfenstein II: The New Colossus

Glavni neprijatelji u igrama Wolfenstein su, kako to tradicija nalaže- nacisti i raznorazna paranormalna stvorenja koja su proizašla iz nacističke kuhinje svega i svačega ne bi li ”viša rasa” nekako pobijedila u ratu i svijet preobrazila na svoju sliku. Igra sama po sebi (govorim o ovom nastavku) je dosta teška za igranje jer se u njoj igrači susreću s nekim starim, pomalo zaboravljenim elementima FPS igara kojima će igračima Halo-a biti poznati.

Način odigravanja misija je sličan kao kod Halo-a tako da je Wolfenstein II: The New Colossus idealna igra ako želite odigrati nešto što je teže od Halo igara, ali da opet sliči dovoljno da se može reći da je igra po mnogočemu slična Halo-u.

 

Half Life 2

Half-Life 2

Neki će reći da se sve polako zatvara u puni krug. Prvi, originalni Half-Life ne samo da je bio odličan FPS, već je to bila jedna od najutjecajnijih igara u FPS žanru u povijesti. Neki će isto tako reći da bi Halo teško postojao da prije njega nije postojao Half-Life. I premda je istina da je ”jedinica” odlična, dvojka iliti Half-Life 2, megapopularna igra koja je svjetlo dana ugledala 2004. godine je igra koja je osvojila svijet, zbog čega se i danas smatra kako je HL2 jedna od najboljih FPS igara u povijesti žanra uopće.

Mjesto radnje je napušteni, post-apokaliptični svijet u kojemu je sloboda rijetka i nešto što se skupo plaća jer su svijet zauzeli izvanzemaljci koji su poznati pod nazivom ”Combine”. Vaš zadatak, dok ponovno uskačete u odjelo i čizme Gordona Freemana jest da se probijete kroz mnoštvo Combine vojnika i da svijet vratite u ravnotežu, odnosno onako kako je izgledao prije nego što su ga Combine osvojili i pretvorili u staklenik u kojemu se na ljude gleda kao na povrće u vrtu.

Half-Life 2 plus dvije epizode – Episode One i Episode Two svakako po mnogočemu spadaju i u sam vrh kada se govori o kvaliteti igara uopće, ali se radi i o jednoj od igara koja je jako utjecala na kasniji razvoj Halo-a. Ne odigrati i ne prijeći Half-Life 2 računa se kao grijeh.

Piše: I.H.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here