Hakerski napadi dešavaju se svakodnevno, no tek rijetki stižu na naslovnice portala – što uvelike ovisi o značaju i veličini nekog hakerskog napada. Ovih je dana jedan napad itekako dobio veliki značaj jer je napravljen na baze podataka koje su u vlasništvu država lidera zapadne Europe. Naime, Velika Britanija, Nizozemska i Njemačka (a ranije i SAD) otvorile su veliku istragu protiv Rusije, optuživši istovremeno rusku vojnoobavještajnu agenciju GRU da je napala neke jako osjetljive baze podataka koje su povezane s kaznenim postupcima koji se vode protiv Rusije.
Velika Britanija napravila je listu hakerskih grupa za koje tvrdi kako stoje iz napada na njihove informatičke sustave, a iza koji stoji ruska vojnoobavještajna agencija GRU. Radi se o prilično ozbiljnim optužbama, a meta napada su čini se bili podaci koji su usko povezani s istragama protiv Rusije. Nakon Velike Britanije, tim optužbama za hakiranje se pridružila i Nizozemska, a ovih dana i Njemačka koja je naglasila da vjeruje Britaniji i Nizozemskoj te da zajedno moraju istražiti problem.
Prema dostupnim podacima, meta napada bili su podaci koji su povezani s trovanjem bivšeg ruskog dvostrukog agenta Sergeja Skripalja, zatim informacije o rušenju malezijskog zrakoplova u Ukrajini 2014. godine, a spominje se i afera oko dopinga zbog kojeg je veliki dio ruskih sportaša bio suspendiran na natjecanjima.
Ako su informacije koje iznose zajednički ova tri zapadna velikana istinite, onda svakako postoji problem koji će Europa morati nekako zaštiti. Napad na najpovjerljivije podatke otkriva kako je sustav zaštite iznimno krhak, odnosno jako je teško na kvalitetan način zaštiti podatke. Kada uzmemo u obzir da su napadnuti podaci od velikog značaja, postavlja se pitanje što je s našim osobnim podacima koji se čuvaju uz daleko manje mjere zaštite?
Mogu li se europske vlade udružiti u stvaranju kvalitetnog sustava koji će štiti informacije ili će i dalje donositi razne regulative koje će biti samo zakon koji je gotovo nemoguće provesti u djelo?
Piše: M.Ž.
