Već dugo postoji šala da je svaka druga verzija Windows užasna. Ljudi su voljeli Windowse 98, mrzili ME, voljeli XP, prezirali Vistu, držali se sedmice, ismijavali osmicu i sada većinom uživaju u Windowsima 10. To dovodi do toga da mnogi ljudi ostaju na popularnim verzijama što je dulje moguće, dok oni koji su zapeli s lošom verzijom Windowsa ili pokušavaju izvući ono najbolje iz nje ili “downgradeaju” na stariju verziju.
Međutim, jeste li se ikad zapitali zašto su najgore verzije sustava Windows zaslužile taj naslov? Pogledajmo tri najomraženije verzije sustava Windows: Windows ME, Vista i 8 – i vidjet ćemo zašto se smatraju najgorim verzijama Windowsa ikad.
Windows ME
Ova edicija, ili verzija, Windowsa se formalno zvala ME, odnosno “Millenium Edition”. Mada su je mnogi zvali “Mistake Edition”. Ona je lansirana tijekom 2000. godine i bila je zadnja u nizu Windows 9X linije.
Windows ME – loša nadogradnja Windowsa 98
Windowsi 2000, izdani tijekom iste te godine, bili su većinom namijenjeni poslovnim korisnicima. Tada su Windowsi 98 imali tek “par godina”, a Windowsi XP još uvijek u fazi ranog razvoja i nespremni za generalnu upotrebu. Zato je Microsoft odlučio izbaciti “među verziju” koja će podignuti malo prašine.
Baš zbog toga što su ovi Windowsi napravljeni da traju kratko vrijeme, nastao je kaos. MS je pokušavao uhvatiti neke prilično ambiciozne datume, pa su ovi Windowsi bili “nedovršeni” i prilično loši za korištenje. Danas gledano, to je bio neki “most” između Windowsa 98 i XP-a koji su bili odlični za svoje vrijeme.
ME se prodavao nekih godinu dana, a u kolovozu iduće godine je došao XP koji je “pomeo” tržište i bacio ME u zaborav. Zanimljivo je da je XP imao odličan udio u operativnim sustavima čak i 2014./2015. godine. Nije ni čudo da se ME-a nitko i ne sjeća.
Zašto su Windowsi ME bili toliko loši?
Sa softverske strane, Windows ME su praktički bili 98-ica s nekoliko dodatnih mogućnosti. S druge strane, neki od tih mogućnosti – kao što je System Restore, imali su određene bugove. ME su također uklonili DOS mode koji je omogućavao korisnicima da instaliraju stariji softver. U to vrijeme, to je bio veliki nedostatak za mnoge korisnike.
Nadalje, umjesto nove verzije Internet Explorera (IE), ME je donio polovično rješenje – IE 5.5. Tada, IE je bio velika stvar i brzo se razvijao. Ipak, nedovoljno brzo da ME donese značajnu promjenu. Imajte na umu da su tada sami Windows i IE bili jako vezani i integrirani međusobno.
Ono što je također dominiralo u Windowsima ME su bile slabe performanse, spor rad, konstantno rušenje, bugovi … Neki su ih “našli” više, neki manje – ovisno koliko ste puno koristili ME. Ali svima ga je bilo teško za koristiti zbog nabrojanih problema.
Većinu tih problema možemo pripisati Windows 9X arhitekturi, plus nedovršenim mogućnostima koje nisu bile spremne za korištenje. Sva sreća, Windowsa ME se rijetko tko danas sjeti. A kamoli da ima pozitivno mišljenje o njima.
Windows Vista
Oni koji su bili premladi da bi koristili Windowse ME, sigurno će se sjećati Windowsa Viste. Ona je došla na tržište 2007. godine, i mnogi tvrde da su to najgori Windowsi ikad.
Iako je Vista najomraženija verzija Windowsa, njena priča je malo drugačija od one koju smo maloprije spomenuli. ME je bio nadograđeni Windows 98. S druge strane, Vista nije bila “nadograđeni XP”. Bili su to sasvim novi Windowsi koji su imali mnoštvo sigurnosnih problema, a Microsoft se godinama borio da poveća sigurnost istoga. Naravno, to je vodilo do raznih frustracija korisnika.
“Jeste li sigurni da to želite učiniti?”
Vjerojatno najnepopularniji problem koji je došao s Vistom je User Account Control (UAC). Ta funkcionalnost je razvijena jer je Microsoft imao određenih sigurnosnih problema s XP-om. Većina softvera na XP-u je zahtijevala administracijski račun da bi radili kako spada. Zato su ljudi koristili admin account cijelo vrijeme, što nije bilo najsigurnije. Barem ako gledamo iz te sigurnosne perspektive.
Da bi se aplikacije mogle pokretati s administracijskim privilegijama, UAC je konstantno pitao korisnike žele li dopustiti aplikaciji da učini neku akciju. I danas postoji UAC ali radi mnogo diskretnije nego u Visti. Praktički tada, kad god ste kliknuli na neku akciju, pojavio vam se UAC prozor i pitao vas jeste li sigurni da to želite učiniti.
Appleu je to naravno bilo zabavno pa su napravili i “Get a Mac” reklamu u kojoj su se izrugivali Vistinim problemima.
Kompatibilnost i hardverski problemi
Vista je zahtijevala mnogo moćniji hardver da biste ju pokrenuli, nego što ste trebali za XP. To ima smisla jer je Vista došla 6 godina nakon XP-a, te je donijela nove funkcionalnosti. Ipak, Microsoft je naišao na mnoge probleme s proizvođačima hardvera zbog toga.
Pošto je Vista radila užasno loše s “low-end” mašinama, kompanije su stavljale naljepnice na laptope i desktop računala na kojoj je pisali – “Compatible with Windows Vista”. Nažalost, stavljali su te naljepnice i na računala koja su jedva pokretali Vistu pa ste dobili hrpu korisnika koji su kupili novo računalo, instalirali Vistu i dobili užasno loše iskustvo korištenja.
Nadalje, Vista je imala velikih problema s kompatibilnošću. Nakon problema s XP-om, Microsoft je promijenio model drivera, kako bi sustav bio stabilniji. S time su imali mnogo manji broj “plavih ekrana” i Vista je bila u mogućnosti oporaviti se od pucanja grafičkih drivera koji su “uništavali” XP.
Pošto se tu radi o velikim promjenama, postojao je jedan duži period za programere koji su morali napraviti nove drivere za hardver. Ako ste koristili stariji softver ili hardver, mnogo puta su bili nekompatibilni s Vistom i OS se rušio.
Sva sreća, samo dvije godine kasnije, Microsoft je izbacio Windowse 7 na tržište i napokon riješio sve probleme. Sedmica je bila sve ono što je Vista trebala biti, ali nije bila.
Windows 8
Windowsi 8, koji su došli 2012. godine, mnogima su bili “trn u oku”. To se može vidjeti i po reviewima koje su ljudi davali ovom OS-u. Jako je malo bilo onih pozitivnih.
Za većinu ljudi, najveći problem je bio taj što su Windowsi 8 promijenili previše toga bez valjanog razloga. Windowsi 7 su tada imali samo 3 godine i većini korisnika je to bio savršen OS. Nakon Viste, nisu bili skloni tek tako ažurirati OS na noviji jer su znali da bi moglo biti problema. Uostalom, ako nešto dobro radi, zašto to mijenjati.
Microsoft je to ignorirao i napravio “multi-device OS”, te se u Windowsima 8 “riješio” Start menu gumba koji je bio zaštitni znak Windowsa još od 90.-ih godina prošlog stoljeća.
Ali to je bio samo početak problema. Windowsi 8 su predstavili Windows Store – centralno mjesto gdje biste trebali skidati softver za Windowse. Ubrzo je Store postao pretrpan smećem, a mnoge aplikacije tamo i niste mogli skinuti nego samo sa službenih web stranica. Također, osmica je uključila i “Modern” aplikacije koje su bile zbunjujuće za korisnike.
Napravljen za uređaje koje kontrolirate preko touchscreena
Te “moderne” (ili Metro) aplikacije su bile vrlo čudne za koristiti. One su bile napravljene za korištenje na tabletima ili mobitelima, ne na desktop PC-ju ili laptopu.
Nadalje, ako ste htjeli nešto promijeniti u Windowsima, imali ste dvije praktički identične aplikacije – novu Settings aplikaciju i stariji Control Panel. 90 posto funkcionalnosti se preklapalo. Ostalih 10 posto se nalazilo u jednoj od ove dvije spomenute aplikacije.
U biti, Windowsi 8 su bili napravljeni za uređaje s ekranom na dodir, a ne za “normalna” računala. Dovoljno je reći da su ljudi “paničarili” jer nisu znali kako na Windowsima 8 ugasiti računalo. To dovoljno govori kako je osmica bila neintuitivna.
Microsoft je shvatio probleme koje korisnici imaju i izbacio Windowse 8.1 koji su bili donekle bolji i koji su riješili određene probleme, ali daleko od toga da su to bili dobri Windowsi.
Piše: B.P.
