Brzina mobilnog Interneta može jako varirati. Neke zemlje imaju vrlo napredne mreže koje održavaju (bogate) telekomunikacijske kompanije, dok neke imaju malo manje napredne mreže. Nadalje, brzina i kvaliteta Interneta ovisi i o tome živite li u gradu ili van grada. Pokrivenost van većih naselja je često mnogo manja nego u gradovima. I za kraj dodajmo da korištenje Interneta van stambene zgrade i unutar stambene zgrade može biti drugačije. Deblji zidovi ili određene prepreke mogu stvoriti mrtve točke u stanu gdje vam je Internet slab(iji) nego inače.
Sva sreća, svi mobiteli imaju indikator jačine signala na svom ekranu. Najčešće ga možete vidjeti na vrhu ekrana u desnom kutu. Sigurno ste vidjeli simbole kao što su: E, 3G, LTE, H i tako dalje. To je ono o čemu ćemo mi pričati u ovom tekstu.
Budemo vidjeli što znače ta slova, koji standard se krije iza istoga i koja je maksimalna brzina koju ta tehnologija može podržati. Pa krenimo kronološki …
2G
2G mreža je lansirana davne 1991. godine. Radi se o tehnologiji koja je omogućila podatkovnim servisima poput SMS-a i MMS-a da postanu dostupniji na mobilnim uređajima, te je ova mreža “definirala” 90.-te godine prošlog stoljeća.
Također, ova mreža je zamijenila analogni radio signal (1G) s digitalnim signalom. To je omogućilo veću efikasnosti i pomogla mobilnim telefonima da stvore tržište koje do tada nije postojalo.
Problem je što je ta mreža imala maksimalnu brzinu od 50 kb po sekundi. Naravno, gledano iz današnje perspektive. Tada je to bilo dovoljno dobro. Danas, Amerika i Europa gase 2G mrežu, ali u nekim dijelovima svijeta, posebice onim siromašnijima, se ta mreža još uvijek prilično puno koristi.
G
G je kratica za “General Packat Radio Service” (ili GPRS). On se počeo masovno koristiti 2000.-ih godina i neslužbeno ime ove mreže je bilo “2.5G”. To je bio prvi kamen u izgradnji mnogo profinjenije 3G mreže, ali do toga ćemo doći u nastavku teksta.
To je bila i prva “always-on” mobilna Internet mreža, koja je mogla prenijeti oko 114 kb po sekundi, što ju danas čini drugom najsporijom mrežom.
Također, ova mreža bi mogla podnijeti messaging servise poput WhatsAppa, ali bilo što kompleksnije – malo teže. Svi vaši zahtjevi bi išli u timeout, imali bi raznih problema ili u najboljem slučaju bi se sve učitavalo ekstremno sporo.
EDGE
Slovo “E” reprezentira “Enhanced Data rates for GSM Evolution” ili EDGE mrežu. Ova mreža je počela dobivati na popularnosti 2003. godine jer je nudila gotovo 3 puta veću brzinu od prethodnika. Konkretno, radi se o brzini od oko 217 kb po sekundi, što je i značajno brže od G mreže. Ali i dalje nedovoljno brzo za otvaranje modernih web stranica ili učitavanje YouTube videa na najnižim rezolucijama.
Trenutačno postoje 604 EDGE mreže u 213 zemalja diljem svijeta, što ju čini najviše korištenom mobilnom internet tehnologijom na svijetu. Spomenimo još da se ova mreža neslužbeno nazivala “2.75G” mreža.
3G
3G tehnologija je mnogo starija nego što to ljudi misle. Prva komercijalna 3G mreža lansirana je u Japanu u listopadu 2001. godine. Slijedila je Norveška dva mjeseca kasnije, a većina Europe i jugoistočne Azije početkom 2002. godine. Prva 3G mreža u Americi došla je srpnju 2002. godine (op.a. Verizon Wireless).
3G mreža se bazira na UMTS (engl. Universal Mobile Telecommunication Service) standardu. To je velika razlika u odnosu na starije mreže (GSM, GPRS, EDGE).
Ovo je bila i prva mobilna mreža koja je dovoljno brza da podrži mobilno surfanje Internetom kakvo znamo danas. 3G ima maksimalnu brzinu od oko 384 kb po sekundi što je i više nego adekvatno za streamanje glazbe i gledanje nekih videa.
To je vjerojatno i najpoznatija/najkorištenija mobilna Internet mreža koja je jako pomogla razvoju pametnih telefona.
H
Simbol “H” znači da imate “High Speed Packet Access” (HSPA) konekciju. HSPA je baziran na UMTS standardu i radi gotovo identično, samo što je povećana maksimalna brzina na 7.2 Mbps. To su već dovoljne brzine da gledate YouTube videe bez nekih većih smetnji, streamate glazbu sa Spotifya i koristite druge aplikacije koje trebaju Internet.
Ipak, to nije dovoljno za skidanje filmova ili većih torrent datoteka. Na ovoj konekciji to bi moglo prilično dugo potrajati. HSPA je prihvaćen u svijetu 2010. godine i danas ga možete naći u svim razvijenijim zemljama svijeta.
H+
H+ se referencira na “Evolved High-Speed Packet Access” (HSPA+). Tu se radi o pet iteracija ove tehnologije, a svaka novija je donosila sve veće i veće brzine mobilnog Interneta. U biti, svaka nova verzija je poduplala brzinu prošle iteracije. Tako je došle verzije:
- Verzija 6: maksimalna brzina 14.4 Mbps
- Verzija 7: maksimalna brzina 21.1 Mbps
- Verzija 8: maksimalna brzina 42.2 Mbps
- Verzija 9: maksimalna brzina 84.4 Mbps
- Verzija 10: maksimalna brzina 168.8 Mbps
Kao što vidite, tehnologija je brzo išla naprijed, a s njom i maksimalne brzine mobilnog Interneta. Ipak, ovu tehnologiju ćete rijetko vidjeti u praksi, kao i takve brzine. Više će ljudi koristiti 4G tehnologiju.
4G
Vidite li u kutu ekrana svoga mobitela “4G” oznaku? Budite sretni jer imate tu mogućnost! To je fantastična mreža s velikim brzinama, iako joj životni vijek ide kraju. Zašto? Zato što dolazi 5G, ali o tome u nastavku.
Prva 4G u svijetu je puštena online u Stockholmu i Oslu 2009. godine. U drugim zemljama se 4G mreža implementirala godinama kasnije. U neke je došla 2010. godine, dok je recimo u Veliku Britaniju došla 2014. godine.
Većina tih 4G mreža koristi LTE (Long Term Evolution) standard, dok neke mreže u Americi, poput Sprinta, koriste manje poznati standard WiMAX. WiMAX se koristio i u Europi i u Americi, ali većina kompanija je napustila ovaj standard 2017. godine. Ne svi, ali dobar dio kompanija koje se bave ovim tehnologijama.
Za krajnjeg korisnika, razlike praktički nema. Ono što je problem kod WiMAX-a je što nije zaživio jer ga je koristio premali broj kompanija, pa je LTE postao de facto standard na kojem počiva 4G mreža. Pitate se zašto ga nisu prihvatili?
- WiMAX mreže ne podržavaju starije sustave kao što su 2G i 3G, dok je LTE kompatibilan s istima
- LTE ima veću maksimalnu brzinu
- LTE troši manje baterije u vašim uređajima
Brzine na 4G mrežama mogu ići do 1 Gbps.
5G
5G je mreža budućnosti i nešto što ćemo koristiti narednih 10-ak godina. Ova mreža je došla 2019. godine, dok će mnoge zemlje implementirati komercijalne 5G mreže ove i iduće godine. Plan je da 1.7 milijardi ljudi ima pristup 5G mrežama do kraja 2025. godine.
Najveća prednost 5G mreže nad 4G mrežom je povećani bandwidth. 5G ima potencijala da brzine budu do 10 Gbps!
Iako sada 5G možemo vidjeti samo na nekim telefonima i u jako malom broju zemalja, ova tehnologija, odnosno mreža će se koristiti za 100 drugih stvari. Na nju će se spajati IoT uređaji, mobiteli, tableti, automobili i sve ostalo što možete zamisliti.
Jedina mana 5G mreže je domet signala. Budući da 5G koristi visokofrekventne radio valove, zemljopisne ćelije na koje se telefoni oslanjaju bit će manje, što će zahtijevati više stupova i povećati troškove uvođenja.
6G
Iako 5G još nije praktički ni zaživio, već se radi na razvoju 6G mreže. Njena maksimalna brzina će biti 96 Gbps, što je skoro 10 puta brže od 5G mreže. Ali nemojte se još uzbuđivati oko toga. Trenutačno se radi na razvoju ove mreže i izvode se pokusi u Kini, Južnoj Koreji i Japanu, a dolazak ovih mreža se očekuje za 10 godina ako govorimo o komercijalnoj upotrebi.
Piše: B.P.
