Pandemija koronavirusa, kako u gotovo svakom televizijskom prilogu informativnog programa reporteri ne propuste istaknuti, utjecala je na naše živote na svim mogućim razinama. Situacija u kojoj živimo prije samo je dvije godine bila teško zamisliva; na pomisao da će ljudske slobode uskoro doći u pitanje vjerojatno bismo se samo dobro nasmijali i odmahnuli rukom. No, 2021. godina bila je upravo takva, puna podjela i razdora, koji su, čini se, nikad veći.
Kroz filmove su nam tijekom 20. stoljeća predviđani leteći automobili i vremenski strojevi, a sam Nikola Tesla ustvrdio je da se novinski naslovi više neće fokusirati na politiku ili kriminal. Rasplet je potpuno drugačiji. U modernom je svijetu, naime, važno samo jedno – jeste li cijepljeni ili ne. Ako jeste, slijedi nagrada, covid potvrda. Potvrda koja otvara sva vrata, a bez koje bi neka ostala zatvorena. Ako, pak, niste, većina će vas medija prozvati neodgovornima, svojevrsnim modernim kriminalcima, usprkos tome što jednostavno iskorištavate svoja prava i odolijevate nedvosmislenim političkim pritiscima.
Većina medija, koji jasno zagovaraju jednu stranu priče. Činjenica da cijepljeni, usprkos tome što šire zarazu gotovo jednako kao i necijepljeni, mogu bez testova ulaziti u javne ustanove i tako potencijalno širiti zarazu, nije toliko važna koliko je vijest kako jedna osoba u nekom trenutku u jednom vlaku na licu nije imala masku. Prosvjedi su problem, ali slavlja u stranačkim stožerima nisu. Kako smo od vijesti da cjepivo 100 posto štiti od zaraze došli do toga da je stanje stvari ipak znatno drugačije, bez isprike medija zbog dezinformiranja javnosti? Više nema dvojbe kako je riječ o selektivnom prebiranju, u kojem istina ni u kom pogledu nije najvažnija.
Najbolji je primjer, bio i ostao, portal Faktograf.hr. Portal koji je prošle godine pisao naslove poput „Ne uvodi se prisilno testiranje građana na COVID-19“, ili recentnije pak „Cjepiva protiv COVID-a 19 nisu eksperimentalna“, iako je Alemka Markotić izjavila da se cjepivo „ispituje i na američkoj i europskoj djeci“. Kada smo već započeli s Markotić, zanimljiva je njena izjava otprije oko dva tjedna, 20. prosinca:
„Ono što vidimo u zapadnim zemljama – bolnice se pune, puno je više oboljelih, ali u tim zemljama cijepljenih je više, zato je nama važno da povećamo broj cijepljenih.“
Nakon što je portal Liberal.hr prenio njenu konstataciju, kao što su to učinili i drugi mediji, Faktograf ju je označio netočnom napisavši da je „u zadnje (…) vrijeme na društvenim mrežama postalo popularno izvrtati izjave Alemke Markotić kako bi ih se koristilo kao uporište za neutemeljene tvrdnje o cijepljenju protiv Covida-19“, usprkos tome što je tvrdnja prenesena od riječi do riječi. Ako se, pak, požalite na netočno ispravljanje informacije i ulažite žalbu na fact-checking, kao što je to Liberal i učinio, presudu će – apsurdno – donijeti Faktograf. Ishod već znate…
Zamislite da postoji sud na kojem je tužitelj ujedno i sudac. Jedina moguća presuda na takvom sudu je, naravno, ona osuđujuća. Optuženi dobije pravo žalbe, ali o žalbi opet odlučuje ista ona osoba koja ga je optužila i osudila na nižem sudu.https://t.co/X2iOMqZy0q
— Liberal.hr (@Liberal_HR) December 27, 2021
I Faktograf se, međutim, mijenja. Više se, naime, „istinom“ vođeni ne libe korigirati ni mainstream portale; dosad su im meta, kako ih vole nazivati, bili „rubni“ portali – očito manje online zajednice ili sredine s kojima ne riskiraju eventualne prijepore ili konflikte.
Tako su, primjerice, nedavno netočnim ocijenili članak portala Jutarnji.hr naslovljen „Što rade fact-checkeri, utvrđuju činjenice ili proizvode mišljenja? Sve je češće na djelu perverzna cenzura…“, uz napomenu kako je ispitan „neovisnom provjerom točnosti podataka“. Paradoks, još jednom, jer upravo je cenzura teksta na Facebooku i uslijedila.
„Urnebes i u domaćem medijskom kabaretu – nakon što je Nenad Bakić (…) predložio svojim pratiteljima da tuže Faktograf ako im se učini da su iz nekog partikularnog razloga oštećeni ili cenzurirani, ekipa iz lokalnog provjerivača činjenica Bakićev je prijedlog označila kao fake news, a njegovim objavama smanjila doseg… Zašto se jedan pravni savjet definira kao poziv na linč ili fake news, ostaje da se utvrdi u misaonim alejama koje su svojim koracima prokrčili doajeni internetskog bontona“, stoji u tekstu Jutarnjeg.
Uz pravne, dakle, imaju vremena i za obračune s fizičkim osobama. Poduzenik Bakić je, naime, na svom profilu objavio screenshot članka 127. Kaznenog zakona u kojem stoji kako će se kaznom zatvora do jedne godine kazniti onaj tko uskrati ili ograniči slobodu govora ili javnog nastupa. Njegovu je objavu podijelio i reporter RTL-a Boris Mišević, no Faktograf je sve označio kao „netočne informacije“. Kako smo došli do toga da je i zakon postao netočan? Nelogičnostima nikad kraja.
Najnelogičnije od svega jest to što, s druge strane, nisu reagirali na tekst portala 24sata.hr, naslovljen „Iz Sarajeva stižu dramatične snimke masovnih grobnica“, u čijem se uvodu navodi da je „broj preminulih od korona virusa u prva tri mjeseca ove godine veći (…) od ukupnog broja preminulih cijele prošle godine i boje se da će ostati bez bolničkih kapaciteta“.
Naslov nije bio samo netočan, već i krajnje obmanjujuć, s obzirom na to da je implikacijom cilj bio povezati koronu i masovne grobnice. Namjerno ili ne, Faktograf je zakazao, a iz 24sata su ga u međuvremenu promijenili pa tako danas glasi „Dramatične snimke s groblja u Sarajevu: ‘Imamo znatno više pogreba nego u veljači’“. Dapače, naslov je bio – utuživ.
Nedavna fotografija ministra Vilija Beroša koji u urarskoj radionici ne nosi masku pa se pravda da je ista samo preporuka, iako je njihovo nošenje u javnom prostoru zatvorenog tipa prema stranici koronavirus.hr zapravo obvezno, prizor je s kojim zaključujemo staru, a ulazimo u novu, 2022. godinu.
U svom bogatom opusu, George Orwell ponudio nam je jedan distopijski scenarij i pregršt vrhunskih citata, nikad zastarjelih. Zašto su danas jednako, ako ne i još važniji, kao i za tiskanja prvog izdanja. Iako pomalo klišej, tekst valja zaključiti jednim od najpopularnijih: „Sve su životinje jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih“.
Piše: Dominik Smolak
