Standard USB utora je ovih dana malo teže za razumjeti i ”pohvatati”, a da stvari budu još kompliciranije ni proizvođači računalnih komponenti nam baš ne olakšavaju. Koja je razlika između USB 3.1 prve i USB 3.1 druge generacije? Je li prva generacija bolja od druge i ako je zbog čega i po čemu je bolja? Više o tome u nastavku članka.
Zbogom USB 3.0
USB 3.0 je u opticaj i korištenje pušten prije desetak godina. Radilo se o trećoj po redu velikoj promjeni i nadogradnji USB utora. USB 3.0 je bila nadogradnja u odnosu na USB 2.0 koji je u opticaj pušten 2000. godine. Fora kod USB 2.0 jest omogućivanje prijenosa podataka po brzini od oko 480 Mbit/s. USB 2.0 je isto tako imao i ograničenje u struji do 500 mA. USB 3.0 je doveo do velikih poboljšanja i u pogledu struje mogućnosti prijenosa podataka (900 mA i brzina prijenosa do čak 5 Gbit/s).
Dok govorimo o specifikacijama komponente ono što je potrebno isto tako za reći jest to da specifikacije u odnosu na struju nemaju neka točno određena ograničenja. Tu se više radi o ograničenjima u pogledu brzine, gdje se pokazuje maksimalna dopuštena razina električne energije. Neki USB punjači mogu dopustiti više razine struje, zbog čega će se uređaji koji koriste takve punjače puniti brže i za manje vremena.
No, tehnički oni su izvan USB specifikacija i mogu dovesti do toga da uređaj čak i eksplodira ako je sama USB komponenta nije spremna za veći napon. Ipak, ono što je dobro kod velike većine novih uređaja koji koriste USB utor jest to što oni koriste samo onoliko struje koliko tim uređajima treba. Recimo neki Appleovi uređaji se pune po brzini od 2.1 Ampera, što je do četiri puta više od specifikacija USB 2.0.
Prva generacija USB 3.1
I evo gdje počinje konfuzija u vezi brzine i kvalitete novih verzija USB utora i kabela. Jeste li znali da je prva generacija USB 3.1 identična USB 3.0? Jeste li znali i to da su, nakon što je USB 3.1 prve generacije pušten u opticaj, svi USB 3.0 uređaji (kabeli i utori) preimenovani u USB 3.1 prve generacije?
Nakon toga ti kabeli i uređaji podržavaju prvu generaciju USB 3.1. Novi standard jest doveo i do nekih nadogradnji, tako da nije sve ostalo na pukom preimenovanju uređaja. Neke od novina koje je donijela prva generacija USB 3.1 kabela jest USB Tip-C (ili USB-C) konektor kakav se može vidjeti kod nekih Android pametnih telefona, malenog broja prijenosnih računala i MacBook Pro uređaja.
No, bez obzira na ime i neke promjene (kao što je bilo upoznavanje USB-C), mogućnosti i sposobnosti su ostale manje-više iste kao one koje smo imali prilike vidjeti na USB 3.0. Prva generacija USB 3.1 podržava prijenos podatak po brzini do 5 Gbit/sec ili do 625 megabajta po sekundi i visinu napona struje do 900 mA na 5V. Ovakve specifikacije daje utor, to jest kabel koji po izgledu uvelike podsjeća na USB 2.0, samo što ima jedan unutarnji dio plave boje.
Za razliku od druge generacije USB 3.1 utora, prva generacija isto tako uključuje više od jedne vrste konektora. Tu je recimo veliki konektor koji se najčešće koristi za spajanje pisača, ali tu je i maleni Micro-B konektor. Tu treba reći i to da ovi konektori nemaju mogućnosti podrške svega onoga što daje druga generacija USB 3.1 utora i konektora, o kojoj ću nešto više reći u nastavku članka.
Druga generacija USB 3.1
Druga generacija USB 3.1 utora i kabela je u korištenje puštena prije malo manje od pet godina (u srpnju 2013.). Ovaj standard USB 3.1 zardržava mogućnosti prijenosa kakve je imala prva generacija (to jest najveća brzina prijenosa do 5 Gbit/sec), ali uz poboljšanja. Naime, druga generacija dopušta brzine prijenosa do 10 Gbit/sec (što je 1.25 gigabajta po sekundi). Osim toga, druga generacija USB 3.1 utora omogućuje i više dopuštene razine struje (sve do 5000 mA na 20V).
Jedina vrsta konektora koja može u cijelosti ”podnijeti” sve ono što daje i omogućuje druga generacija USB 3.1 kabela jest USB-C konektor. Ovaj brži prijenos podataka uz višu potrošnju električne energije ne dolazi ”besplatno”. Naime, dužina kabela je kod druge generacije više ograničena. Osim toga, uređaji i kablei koji podržavaju noviju drugu generaciju USB 3.1 standarda nisu toliko česti.
A USB-C?
Ono što trebamo spomenuti ovdje kada govorimo o generacijama USB-a jest i USB-C. Prva stvar koja se treba reći u vezi USB-C jest to da je to vrsta konektora. To nije USB standard. Unatoč tomu što konstrukcija konektora dopušta neke od mogućnosti koje omogućuje USB 3.1 druge generacije, konektor sam po sebi nije taj koji određuje brzinu prijenosa podataka ili snagu/jačinu električne energije.
Ono što utječe na ovo dvije su uređaji koji se nalaze na oba kraja konektora (to jest uređaj koji su spojeni USB-C konektorom). No s obzirom na to da ono što vidimo i čujemo na internetu ili u medijima, a da se odnosi na USB standarde, nije baš uvijek jasno, nije neobično što velik broj kupaca i korisnika smatra da je USB 3.1 zapravo USB-C.
No bez obzira na sve, USB-C je sam po sebi vrlo dobra vrsta konektora. USB-C je osmišljen kako bi zamijenio sve dosad postojeće vrste konektora (to jest kako bi uveo novi- univerzalni standard konektora), to jest kako bi sa tržišta zamijenio još uvijek aktualne Mini i Micro verzije USB 2.0 i USB 3.0 specifikacija. Mogućnosti koje USB-C konektor daje su ogromne, kao i snaga i visina napona električne energije (5000 mA na 20V).
Napokon jedinstveni standard
Otkriće USB 1.0 standarda je bilo revolucionarno jer je USB odmah smanjio potreban broj utora na računalima, što je s vremenom uvelike dovelo do povećanja popularnosti USB kabela. No bez obzira na sva poboljšanja i novine, USB ipak nije postao jedinstveni konektor.
I među njima je postojalo mnoštvo podvrsta čiji se broj smanjivao s vremenom. USB-C i druga generacija USB 3.1 bi konačno mogli učiniti to da USB kao takav postane jedinstven i jedini utor na uređajima. Hoćemo li i tomu uskoro svjedočiti? Nadamo se da hoćemo.
Piše: M.V.
