Proizvođači računala i entuzijasti često govore o jedno-kanalnoj (single), dvo-kanalnoj (dual) i četvero-kanalnoj (quad channel) memoriji, ali što je to?
Jedan od najvažnijih elemenata performansi računala je RAM. On sprema otvorene programe, datoteke, pa čak i dijelove operativnog sustava. Stoga, prilikom nadogradnje računala, nadogradnja RAM-a često je jedna od primarnih opcija. Relativno je jeftina i donosi značajna poboljšanja brzine.
No, prilikom ažuriranja RAM-a mogu se pojaviti neka pitanja. Jedno je je li bolje imati svu memoriju u jednom utoru ili koristiti više modula, poznatih kao jedno-kanalna, dvo-kanalna i ponekad četvero-kanalna memorija.
Što su RAM kanali?
Većina matičnih ploča ima dva ili više utora za RAM module. Neki prijenosnici mogu imati zalemljenu memoriju uz jedan slobodan utor (a neki koriste samo ugrađenu RAM memoriju koja se ne može nadograditi). Ipak, obično je dostupan barem jedan utor za nadogradnje memorije. Stolna računala često imaju četiri ili više utora na matičnoj ploči.
Kada se koristi samo jedan utor za memoriju, RAM radi u konfiguraciji s jednim kanalom. To znači da sav dostupan RAM dolazi iz istog mjesta – tog utora.
Ali procesori računala mogu pristupiti RAM-u iz više utora istovremeno. To je ono što znači višekanalna RAM memorija: imati RAM module instalirane u više od jednog dostupnog utora.
Ako se koriste dva utora, to je dvo-kanalna konfiguracija. Ako se koriste četiri, to je četvero-kanalna. Trokanalna, koja ima – pogodili ste – tri zauzeta utora, manje je uobičajena, ali također moguća konfiguracija.
Na primjer, matična ploča prikazana gore ima četiri RAM utora (dugačke, vertikalne bijele linije u središnjoj lijevoj strani). Ako ova matična ploča podržava maksimalno 64GB RAM-a, svaki RAM utor vjerojatno podržava maksimalni modul RAM-a od 16GB. Ako je to slučaj i korisnik pokuša instalirati dva modula od 32GB (kako bi dosegao limit od 64GB RAM-a), računalo će prepoznati samo 16GB za svaki utor ili, još gore, uopće neće raditi.
Međutim, to nije univerzalno pravilo. Različite matične ploče podržavaju različite količine RAM-a po utoru. Na primjer, možda ćete pronaći drugu matičnu ploču s četiri utora i limitom od 64GB RAM-a koja podržava 2x32GB ili 4x16GB RAM module. Jedini način da to doista saznate je provjeriti specifikacije matične ploče prije kupnje ili nadogradnje RAM-a.
Također, imajte na umu da generacija RAM-a određuje maksimalnu količinu RAM-a po utoru. Matične ploče koje koriste DDR4 RAM su ograničene na 64GB po utoru jer je to maksimalna veličina DDR4 modula. Ako imate matičnu ploču s DDR5, ta se brojka povećava na 256GB po modulu.
Više memorije, brža memorija ili više kanala?
To vodi do pitanja: Trebate li koristiti više memorije u konfiguraciji s jednim kanalom, i u kojim situacijama je bolje imati više manjih RAM modula?
Odgovor ovisi o dva faktora: 1) koliko ste spremni potrošiti, i 2) gdje su uska grla u performansama vašeg računala.
Prvi je faktor jer, bez obzira na računalo koje imate, kupnja jednog 16GB modula gotovo je uvijek jeftinija od kupnje dva 8GB modula. Čipovi u 16GB modulu su skuplji, ali dva 8GB modula znače da je proizvođač imao dvostruke troškove s komponentama poput hladnjaka, pakiranja i dostave. I ti će se troškovi prenijeti na vas, krajnjeg kupca.
Razlika može biti mala, ovisno o tome kako koristite svoj stroj. Obični RAM moduli za uredska računala, na primjer, bit će samo nekoliko eura razlike u usporedbi jednog RAM modula naspram dvo-kanalne konfiguracije. S druge strane, memorija za gaming PC-je ili profesionalne upotrebe poput video montaže imat će izraženiju razliku.
Obično je bolje imati više modula s manje RAM-a jer će procesor moći pristupiti svima istovremeno. Budući da se svaki kanal čita/piše zasebno, brže je to učiniti na dva 8GB modula koji rade paralelno nego na jednom 16GB modulu jer će se brzina čitanja/pisanja udvostručiti.
Govoreći o brzini, dolazimo do druge točke. Ako vam brzine čitanja/pisanja nisu važne, bolje je koristiti veće module (npr. 1×16 GB) – to će vam uštedjeti novac. S druge strane, ako želite maksimizirati performanse, višekanalna memorija je put kojim trebate ići.
Video ispod pokazuje kolika je razlika za igre. Koristeći točno iste grafičke postavke za sve testirane naslove, dvo-kanalna konfiguracija imala je najmanje 10-15% više FPS-a, većinu vremena to je bilo 20-25% više. U nekim slučajevima (naročito Watch Dogs 2), broj FPS-a se udvostručio.
No, čak i ako želite najbržu moguću opciju, ako vaša matična ploča ili CPU nisu na razini, čak ni konfiguracija s četiri kanala neće puno pomoći. Vjerojatno će i dalje biti brža od jednokanalne, ali razlika neće biti toliko primjetna. Dakle, provjerite vašu cijelu PC konfiguraciju prije kupnje kako ne biste bacili novac na memoriju koju nećete moći u potpunosti iskoristiti.
Postoji i opcija kupnje bržih modula memorije umjesto većih. Ako nadograđujete s početničkog RAM-a na ‘high-end’ RAM, ali ne možete ili ne želite koristiti konfiguraciju s više kanala, provjerite frekvenciju svoje trenutne memorije i maksimum koji vaša matična ploča podržava, jer ulaganje u brži RAM može pružiti sličan porast performansi kao korištenje više utora, odnosno višekanalne memorije.
Kako koristiti više-kanalnu memorije
Nakon gore navedenog objašnjenja, pitanje ostaje: kako najbolje koristiti kanale memorije? Evo nekoliko savjeta. Držat ćemo se primjera s dva kanala kako bi stvari bile lakše za pratiti, ali sljedeće se točke primjenjuju na tro- i četverokanalne postavke.
Prvo i najvažnije: ako je moguće, uvijek koristite module istog proizvođača s istim kapacitetom i brzinom. To pomaže jer znate da je sva vaša memorija kupljena da radi jednako, to nije strogo pravilo.
Ako to nije opcija, pokušajte zadržati specifikacije modula da su što sličnije, jer će svaki RAM modul raditi na istoj brzini kao i najsporiji modul. Na primjer, ako imate dva RAM modula i jedan radi na 2,400MHz, a drugi na 2,133MHz, prvi će se automatski usporiti na 2,133MHz.
Također su česti moduli različitih kapaciteta. Kupili ste laptop s 8GB RAM-a, ali kasnije ste imali novca za kupnju 16GB modula za drugi utor? Stvari neće raditi optimalno, ali neće biti ni strašne.
Evo što se događa u tom scenariju: od ukupno dostupnih 24GB (8GB + 16GB), 16GB (8GB iz izvornog modula plus 8GB iz novog) radit će u konfiguraciji s dva kanala. Preostalih 8GB iz drugog modula također će biti upotrebljivi, ali sporiji jer će taj dio memorije raditi brzinama jednog kanala.
Matična ploča i operativni sustav rade u suglasju kako bi automatski detektirali ovu vrstu konfiguracije i uvijek kad mogu, prioritizirat će dvo-kanalni dio vašeg RAM-a. Dio s jednim kanalom koristit će se samo ako nema dostupne brže memorije.
Ova se tehnologija naziva hibridni dvo-kanalni ili asinkroni dvo-kanalni. Za Intelove procesore, ovo je poznato kao RAM Flex Mode. Procesori AMD-a također podržavaju ovu značajku, ali AMD joj ne daje specifično ime. Međutim, zapamtite da se ova konfiguracija ne preporučuje za sustave koji zahtijevaju visoke performanse, poput PC-ja za gaming, jer zadaci koji zahtijevaju puno RAM-a možda neće uvijek dobro raditi s postavkama hibridnog dvo-kanalnog rada.
Različiti RAM za različite potrebe
Upravljanje RAM-om može biti komplicirano. Međutim, kada se principi objasne, stvari su mnogo jednostavnije.
Za one s ograničenim budžetom ili s drugim uskim grlima, nabavite veće RAM module. Dvo- ili četverokanalni RAM je bolji ako možete potrošiti više novca na brže računalo.
Samo zapamtite: RAM nije jedina mogućnost za poboljšanje performansi. Nabava bržeg diska poput NVMe SSD-a ili CPU-a s većim brzinama i više predmemorije mogla bi biti bolja investicija od nadogradnje vaše memorije.
Piše: Boris Plavljanić
