ZIP, RAR, danas smo svi čuli za ove vrste datoteka i programa koji služe nečemu pto se još naziva i kompresija podataka. Svatko tko je barem jednom u svom životu nešto skinuo s interneta to je vrlo vjerojatno skinuo u obliku RAR ili ZIP datoteke koju je onda trebalo otvoriti sa odgovarajućim programima, u ovom slučaju – WinRAR ili WinZIP.
Zbog čega je uopće nastala potreba za kompresiranjem podataka? Odgovor na ovo pitanje je u stvari vrlo jednostavan. Da nema kompresije podataka, sve ono što bismo željeli skinuti s interneta bi bilo puno, puno ”veće” nego što jest sada.
Svaka kompresirana datoteka je u stvari ”smanjena” na manju veličinu koju je onda puno lakše za skinuti i čije skidanje ne traje toliko dugo. Zamislite samo da trebate odjednom skinuti neku igru koja je velika 50 GB. To bi trajalo puno duže nego da recimo skidate tu istu igru koja je kompresirana u 28 GB.
Način na koji je kompresija podataka osmišljena u stvari nije ništa čarobno već je nastao kao rezultat truda mnogih ljudi koji su htjeli osmisliti praktičan način na koji bi korisnik mogao skinuti nešto što želi, ali u puno kraćem vremenu. O čemu se točnije radi i kako točno funkcionira kompresija podataka – pročitajte u nastavku.
Dvije glavne vrste kompresije
Prva važna stvar koju treba spomenuti kada se govori o kompresiranju podataka jest ta da postoje dvije vrste, odnosno dva osnovna načina kompresije: kompresija bez gubitaka i kompresija uz gubljenje. Prvo ćemo nešto reći o kompresiji podataka bez gubitaka.
Kompresija bez gubitaka je malo oksimoron, jer se odnosi na uklanjanje nepotrebnih dijelova prilikom kompresije bez da se izgubi datoteka kao takva. Glavna stvar kod kompresije podataka je matematika, a kompresiju bez gubitaka ćemo najbolje objasniti na primjeru. Recimo da slova koja ću sada napisati označavaju datoteku: iiiiittttttt.
Kada bi ta datoteka ostala takva kakva jest, ona bi zauzimala puno više mjesta (i puno više gigabajta), što bi otežavalo njezino skidanje i činilo bi ga dugotrajnijim. I to do izražaja dolazi kompresija. Umjesto da datoteka ”izgleda” iiiiittttttt, ako ju kompresiramo ona će izgledati – i5t7. Na taj način datoteka je ”smanjena”, ali bez ikakvih gubitaka svojstava datoteke kao takve.
U stvari na ovaj način funkcionira kompresiranje svih datoteka i zbog takvog načina kompresiranja stvari koje su nakon što se dekompresiraju ”veće” prije kompresije budu ”manje.” Iako postoji više metoda kompresije bez gubitaka, objašnjavanje svake od njih bi uzelo vremena i prostora tako da je najbolje i najpraktičnije objasniti na najjednostavniji način kako uopće ovakav način kompresije funkcionira.
Nadalje, treba reći kako se svi programi koji služe za kompresiranje i dekompresiranje datoteka kao što su WinZIP i WinRAR baziraju na kompresiji bez gubitaka, što se i vidi svaki puta nakon što bilo koju datoteku kompresirate ili dekompresirate (”unzipate”). Kod slika PNG datoteke isto tako koriste kompresiju bez gubitaka; to je upravo glavni razlog zbog kojeg PNG datoteke bivaju smanjene – svaka suvišna informacija se prikazuje uz korištenje uputstava.
Sada kada smo nešto rekli o kompresiji datoteka bez gubitaka, reći ćemo nešto i o tome što je to kompresija uz gubitke, odnosno čemu točnije ona služi.
Kompresija bez gubitaka, unatoč tomu što je dobra i korisna, pogotovo u situacijama kada želimo kompresirati cijelu datoteku bez da izgubimo ijedan dio nje, nije savršena i nije uvijek idealna. Druga metoda kompresiranja se zove kompresiranje uz gubitke i ova metoda se najviše ogleda u tome što, ako neku informaciju ili dio datoteke ne želite imati, možete ju jednostavno maknuti.
O čemu se točnije ovdje radi? Recimo uzmimo format glazbene datoteke – MP3. Svatko tko na svom računalu ima pohranjenu glazbu, vrlo je vjerojatno da će ta glazba biti u MP3 formatu. Razlog je jednostavan: MP3 format je još uvijek najzastupljeniji, unatoč činjenici da ne pruža najkvalitetniju kvalitetu glazbene datoteke.
No jeste li znali da unatoč tomu što vaše računalo u sebi ”čuva” pjesme u MP3 formatu, te pjesme ipak ne sadržavaju ”cijelu” audio datoteku koju je inače sadržavala originalno snimljena pjesma? Neki djelovi zvuka, odnosno neki zvukovi koje ljudsko uho ili jedva da može čuti ili uopće ne čuje, su prilikom kompresiranja audio datoteka u MP3 format jednostavno maknuti.
Ako tu istu pjesmu ili audio datoteku pokušate više puta kompresirati, vidjeti ćete da nakon više kompresiranja ista datoteka može zvučati drugačije nego što je prvotno zvučala. Razlog zbog čega je to tako jest taj što će ta datoteka nakon svakog sljedećeg kompresiranja malo po malo gubiti na svojoj kvaliteti.
Kompresija uz gubitke se najviše primjenjuje prilikom kompresiranja medijskih datoteka: filmova, pjesama i fotografija. Najbolji primjer kompresiranja uz gubitke jest ako samo pogledamo veliku većinu slika na internetu. Velik broj slika koje pronalazimo na internetu su kompresirane uz gubitke i to zato što se računa da te slike neće biti za ispis već samo za pokazivanje svog sadržaja na koliko-toliko detaljan način.
Znači, svaki puta kada kompresirate neku datoteku- bilo da se radi o audio, video ili fotografiji, ona će izgubiti na svojoj kvaliteti. Pokušajte sami kompresirati neku fotografiju koja je u JPEG formatu (o tome koja je razlika između formata fotografija pročitajte u nekom od naših idućih članaka). Vidjeti ćete da će nakon svakog idućeg kompresiranja ta fotografija biti sve lošije i lošije kvalitete.
Sve u svemu
Ono što je ovdje najvažnije za znati jest da postoje dvije glavne vrste kompresiranja podataka: kompresija bez gubitaka i kompresija uz gubitke. Kompresija bez gubitaka se koristi prilikom kompresiranja velikog broja velikih datoteka ili jedne velike datoteke (kao što je recimo slučaj kod igara) dok se kompresija uz gubitke koristi prilikom kompresije filmova, glazbe i fotografija.
Ono što je isto tako važno za znati jest to da bez mogućnosti kompresije mi danas ne bismo imali prilike uživati u mnoštvu stvari u kojima uživamo. Bez obzira na to što se danas brzina interneta ubrzala u odnosu na recimo proteklih desetak godina, opet je jednostavnije, brže i lakše kada možemo skinuti naš omiljeni film koji je kompresiran u RAR formatu i koji iznosi 4 GB, umjesto da skidamo datoteku od 7 ili 8 GB, iako ove vrijednosti puno više dobivaju na značaju prilikom skidanja puno većih datoteka.
Piše: I.H.
