Osim što je igra totalno promašaj u tehničkom smislu, zahvaljujući brojnih greškama i problemima koji će uzrokovati da igra radi daleko lošije nego što bi trebala, The Lord of the Rings: Gollum u konačnici djeluje kao igra koja nikada nije trebala izaći i koju nitko nije želio. Gospodar prstenova: Gollum nepoželjan je povratak u dane kada su licencirane igre bile sinonim za nisku kvalitetu. Zahvaljujući sumornoj igri, neurednoj priči i neprihvatljivim tehničkim problemima, probijanje kroz 12-satnu kampanju jednako je zabavno kao hodanje bosih nogu po vatrenim ravnicama Mordora.
Naziv igre: The Lord of the Rings: 
Izdavač: Daedalic Entertainment
Proizvođač: Daedalic Entertainment
Datum izlaska: u prodaji
Platforme: PlayStation 4, PlayStation 5, Windows, Xbox One, Xbox Series X/S, Nintendo Switch
Cijena: 39.99 eura (Steam verzija)
Plusevi igre:
- Jedinstveno okruženje Mordora
- Novi sustav morala
Minusi igre:
- Neprestani tehnički problemi koji se ogledaju u zapinjanju čak i ako igrate igru na high-end računalu, na niskim postavkama
- Priča je nezanimljiva
- Grafika je na razini Playstationa 3, uz povremene padove na razine Playstationa 2
- Rušenja, rušenja i nakon što uspijete pokrenuti igru, igra radi na 3-7 fps-a
Godine 2019. Daedalic Entertainment i Nacon najavili su The Lord of the Rings: Gollum, stealth platformer smješten u svemiru The Lord of the Rings gdje igrači preuzimaju kontrolu nad najtragičnijim likom u seriji, Gollumom. Ne događa se svaki dan da dobijemo neku adaptaciju djela J. R. R. Tolkiena. Kada je Daedalic najavio igru koja će imati naglasak na skrivanje, u svemiru Gospodara prstenova nakon što je gotovo dva desetljeća uglavnom izrađivao avanturističke igre tipa point-and-click, postavila su se neka pitanja o tome kako će sve ovo ispasti. Nažalost, Gollum je jedna od najgorih igara koje je ova franšiza do sada doživjela.
Iskustvo igranja Golluma je gore i mračnije od mračnih hodnika i tamnica Mordora, na koje ćete biti osuđeni pod uvjetom da se odlučite na igranje ove igre
Gospodar prstenova: Gollum je u najboljem slučaju užasno zbunjujuća igra. Ne impresivna je, ne radi kako treba u puno situacija, ponavlja se, gameplay frustrira i što je najgore, igra je naporna i dosadna. U svakom trenutku, Gollum se doima kao igra koju drži na okupu ljepljiva traka i koja je u žurbi izbačena kroz vrata, a zapravo je trebala ostati u fazi koncepta. Ova igra nije toliko pitanje “tko je ovo tražio”, jer igra Golluma u stilu Styxa zvuči dobro na papiru. Nedugo nakon što započnete igru postavit ćete si pitanje: „Kako je ova igra uopće mogla biti izbačena u prodaju?“ To je jako dobro pitanje, no još bolje pitanje glasi: „Kako je Daedalic mogao dobiti licencu za izradu jedne LOTR igre?“
Ima li igra pozitivnih stvari ili je sve negativno?
Dobro, može se reći da postoje i neke dobre stvari. Glazbena kulisa je…. Dobra. Nije izvrsna ali je dobra (iako ju kvari užasno loša izvedba Gollumovog glasa). U nekim situacijama glazba će dosta dobro doprinijeti mračnoj i sumornoj atmosferi Mordora, što je svakako plus. U takvim situacijama, kada igra zapravo radi na nekih 30-ak sličica po sekundi, kada se ne sruši nekih pola sata ili kada ne propadnete kroz platformu, možete dobiti dojam kao da igrate neku sasvim OK igru iz LOTR svijeta.
Ne igru koju bi netko želio igrati, ali recimo dobar ”spin-off”. Sustav checkpointa je isto tako donekle dobar. Radi recimo dobro, što znači da nećete morati tako često prolaziti kroz dijelove igre u kojima se igra ruši zbog Bog zna kakvog razloga. No… nažalost ne mogu se sjetiti niti jednog drugog plusa igre. Da, dobro je to što sustav morala utječe na to kakav ćete završetak u konačnici dobiti.
No, ako ste igrali i prošli igru, odnosno ako ste imali tu nesreću ili ako ste baš zagriženi, tvrdoglavi ljubitelj svega što ima predznak Gospodara prstenova, onda ste vjerojatno vidjeli da niti jedan završetak nema previše smisla. Sada kada smo riješili pozitivne aspekte igre, prijeđimo na negativne, odnosno na one aspekte zbog kojih Gospodar prstenova: Gollum definitivno, barem zasad, s pravom nosi epitet najgore igre za 2023. godinu, a vjerojatno i šire.
Zapinjanja, rušenja igre, tehnički problemi na svakom koraku i nezaobilazno isključivanje računala zbog naglog povećavanja temperature postat će vaši nezaobilazni prijatelji kako budete igrali Golluma
Kao prvo, radi se o igri koja je izašla na Unreal Engineu u 2023. godini, što znači da je puna zastajkivanja, drastičnih promjena broja sličica u sekundi i izbornika s osnovnim grafičkim postavkama, koji je i nejasan i zbunjujući. Također ne postoji način da se broj sličica u sekundi ograniči na fiksni broj, što znači da će se igrači morati nositi s igrom koja neuravnoteženo skače s 40 fps na 60 fps, na čak 120 fps s vremena na vrijeme, i općenito radeći skokove u broju sličica u sekundi otprilike kao i isti skokovi koje Gollum čini tijekom većine ove igre.
Gospodar prstenova: Gollum radi užasno. Čak i ako imate RTX 3080 ili 4080, nemojte ni razmišljati o korištenju Ray Tracing mogućnosti. Osim što igri neće dati nikakva vizualna poboljšanja, čak i ako imate jako računalo, uključivanje Ray Tracinga dovodit će do toga da igra ne samo da zapinje više, nego i da se ruši, odnosno da pokazuje ”Fatal Error-e”. Jednom mi se dogodilo i da se računalo tako zagrijalo da se samo ponovno pokrenulo. Nevjerojatno.
Zahtjevi sustava igre do lansiranja, pokazivali su da su se preporučene i minimalne specifikacije za Golluma promijenile s RTX 3060 na RTX 4070 na RTX 3070 i to pazite, ako želite igrati igru na srednji postavkama na rezoluciji od 1080p. No istina je da ne postoji ništa prikazano u ovoj igri što zahtijeva tako apsurdne sistemske zahtjeve. Iskreno, igra je ružna. Teksture su niske razlučivosti, modeli likova imaju apsurdno mali broj poligona. Ako malo bolje promotrite svijet, djelovat će vam kao da je Gollum igra za PS3, s elementima PS2. Da stvar bude gora, korisničko sučelje je komplicirano i nezgrapno za korištenje. No to nije najgore. Ono što je najgore jest to da, kako budete igrali igru, tako će vam se činiti kao da Gollum jednostavno samo ”odustane”. Kao da vam šalje podsvjesnu poruku: „Nemoj me igrati. Jednostavno me ugasi i idi van. Uživaj u prirodi, moru, suncu, ljetu. Bježi od mene.“ I vjerujte mi, ponekad se jako teško othrvati da upravo to ne učinite.
U više navrata, Gollum i bilo tko s kim on u to vrijeme razgovara jednostavno prestanu micati ustima usred rečenice, a dijalog se nastavlja kao da je onaj tko je bio zadužen za animiranje ove sekvence rekao ”dosta mi je, idem na pauzu” i zaboravio je sutradan gdje je stao. Postoji gotovo nestvaran osjećaj koji proizlazi iz gledanja scena u kojima se dva lika gledaju u bezdušne oči, razmjenjujući polovične glasovne linije i krećući se poput robota, dok publika zna da se cijela ova sekvenca može prekinuti u bilo kojem trenutku. I to se redovito događa.
Iako je igra u tehničkom smislu loša, barem je gameplay grozan.
Što se gameplaya tiče, The Lord of the Rings: Gollum svodi se na bjesomučno odrađivanje zadataka. Igra počinje s Gollumom kojeg su Sauronove snage zarobile u Mračnoj kuli osam godina prije događaja iz trilogije knjige. Odavde, otprilike trećina igre sastoji se od toga da Gollum slijedi nekoga i zatim pritisne tipku ili povuče prekidač, kako bi obavio određeni robovski rad. Robovski rad o kojem je riječ uključuje aktivnosti poput skupljanja oznaka s mrtvih zatvorenika ili hranjenja pirana u jezerima. U nekim od zanimljivijih sekvenci, Gollum vodi životinje u ograđeni prostor prije nego što se vrati cijelim putem do svoje ćelije na spavanje. Vrlo zanimljivo zar ne?
U jednom trenutku, igra oduzima Gollumu sposobnost trčanja tako da ne može jednostavno projuriti pokraj svega i mora mukotrpno hodati i penjati se kroz jednoličnu i loše dizajnirane prostorije, kako bi pokupio više oznaka s trupala zatvorenika. Oduzimanje jedine stvari koja je ubrzavala cijeli ovaj proces činilo se kao okrutna šala. Najteži neprijatelji s kojima će se igrači susresti kroz The Lord of the Rings: Gollum su kontrole i kamera.
Ova igra uopće nije teška, a jedini trenuci kada se doista čini kao izazov je kada se čini da opće skakačke sposobnosti igre gotovo rade protiv igrača. Kamera, kontrole i Gollumove platformske sposobnosti u kombinaciji stvaraju nešto što je gotovo uvijek usmjereno protiv uspjeha igrača. Kao da igra ne želi da je prijeđete, što može biti jedan od razloga da se zainatite i odlučite je prijeći pod svaku cijenu.
Gospodar prstenova: Gollum je igra iz LOTR svijeta koja samo izgleda kao LOTR igra, dok se zapravo radi o igri koju nitko nije trebao ni želio.
Gollum je igra koju nitko zapravo nije trebao niti želio. Iako su najave davale određene šanse ovoj igri, nakon izlaska pokazalo se da je to sve samo bila dimna zavjesa. Veo koji nam je bio prekriven preko očiju, koji nakon što smo ga maknuli pokazuje sve negativne strane ove igre. Kojih je jako puno. Iskreno, ne znam što je Daedalic mislio kada je osmišljavao ovo igru. Ono što znam jest da je ovo iskustvo koje treba što prije zaboraviti.
Konačna ocjena igre: 2/10
