Zaštita osobnih podataka je fraza koje se u posljednje vrijeme toliko spominje da nam već polako počinje dosađivati. Znali smo i prije da se naši podaci na internetu kolektiraju i da na temelju toga web servisi mogu kvalitetnije odrediti naše interese, a na temelju toga nama pružiti relevantniji sadržaj, odnosno oglase.
No, velike afere koje potresaju Facebook i uvođenje regulative o zaštiti osobnih podataka, potaknule su burne rasprave oko toga kako i na koji način se naši podaci smiju koristiti. I dok smo mi bili ‘zaluđeni’ uvođenjem GDPR-a, na drugom kraju svijeta vojevala se jedna velika borba na sudovima. Naime, Vrhovni sud u SAD-u treba je donijeti odluku da li policija mora tražiti sudski nalog kako bi ušla u trag signalu nekom mobitela kriminalca.
Dvije sukobljene strane čvrsto su stale u obrane svojih stavova. Naime, jedna je strana zagovarala činjenicu da policija ne smije pratiti signal i lokaciju mobitela osobe koju prati jer na taj način krši pravo te osobe na privatnost. S druge strane bili su oni koji smatraju kako je praćenje mobilnih telefona kriminalaca i sumnjivih osoba jedan od kvalitetnijih načina kako shvatiti stvarne namjere sumnjive osobe, što u konačnici dovodi do sprječavanja kriminala. Borba je bila žestoka, a na kraju se pokazalo kako je i odluka sudaca bila itekako podijeljena.
Naime, Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država donio je odluku da policija treba tražiti sudski nalog u slučaju da želi pratiti signal neke osobe. Odluka je donesena u omjeru 5 naprema 4 suca, što je samo dokaz kako je rezultat bio itekako tijesan. Ovom se presudom sprječava policija da ulazi u trag nečijeg signala, bez da prije toga obavijesti sud o tome da želi špijunirati neku osobu. Iako je to dobro iz razloga što se štite slobode većina građana, pitanje je kako će to utjecati na razvoj kriminala. Naime, sudski nalog ne dobiva se lako, što znači da će sada biti puno teže ući u trag kriminalcima, a kamo li prepoznati njihove sumnjive namjere.
Piše: M.Ž.
