Oni koji se mačo više razumiju u računalne i ine komponente su barem jednom čuli za nešto što se zove Flash memorija. O čemu se točnije radi? O kakvoj vrsti memorije je ovdje riječ?
S obzirom da je Flash memorija nezaobilazan dio našeg života i da je u posljednjih desetak godina popularnost korištenja ove vrste memorije jako porasla, vrijeme je da nešto više kažemo o tome što je to Flash memorija, kada se prvi puta spominje i koristi, koje sve vrste flash memorije postoje i kakva je budućnost Flash memorije. Ako vas zanima nešto više o Flash memoriji – ovaj članak je kao stvoren za vas.
Kratka povijest i kratko objašnjenje što je to Flash memorija
Flash memorija jest takva vrsta pohranjivanja podataka unutar koje je moguće memorirati podatke na način da ti podaci ostanu umemorirani čak i onda kada je uređaj koji sadrži Flash memoriju isključen. To u stvari znači da na bilo koju vrstu Flash memorije (kao što je na primjer microSD kartica) možete snimiti što god hoćete i možete biti sigurni da će to ostati snimljeno na medij sve dokle god to ne obrišete (ili dok se ne obriše u slučaju greške ili kvara).
Jeste li znali da je Flash memorija nastala i da je ideja ovakvog načina pohranjivanja nastala još tamo 1980.-ih godina prošlog stoljeća? Iako je ideja o ovakvom načinu pohranjivanja nastala sada možemo već reći i ”davno”, začudo Flash memorija biva popularizirana početkom dvijetisućitih, dok se u posljednjih desetak godina Flash memorija počinje zaista učestalo upotrebljavati i proizvoditi.
Što je uzrokovalo to da se Flash memorija počinje toliko masovno tražiti, proizvoditi i koristiti tek u posljednjih desetak godina? Kao prvo, razlog tomu jest taj što je u posljednjih desetak godina tehnologija koja se puno više oslanja na Flash memoriju značajno napredovala.
Mobiteli, računala (prijenosna i stolna), kamere, a posebice uređaji kao što su tableti i pametni telefoni doveli su do masovne potražnje, a onda i proizvodnje Flash memorije. MicroSD kartice postale su vrlo tražene, jer 8, 16 ili 32 GB s koliko unutarnje memorije pametni telefoni najčešće predefinirano dolaze (minus nekoliko gigabajta koliko ”otpadne” na operativni sustav i stalne potrebe za nadograđivanjem aplikacija i sustava) nikako nije dovoljno za sve ono što korisniku treba. Vjerojatno vaš barem jedan uređaj koristi barem neki od oblika Flash memorije, što je danas uobičajeno.
Zbog čega se javila potreba za Flash memorijom?
Zašto uopće Flash memorija? Zbog čega je ovaj oblik i način pohranjivanja podataka toliko važan?
Flash memorija je način pohranjivanja podataka i to dugoročniji način pohranjivanja podataka od recimo pohrane u radnu memoriju računala. No, da nije bilo dva oblika pohranjivanja podataka koje ću ukratko opisati u nastavku, ne bi se javila niti potreba za Flash memorijom.
RAM i ROM memorija su dvije vrste memorije za koje se može sa sigurnošću reći kako su dovele do stvaranja Flash memorije. ROM ili ”Read Only Memory” je način pohranjivanja podataka na disk računala. S obzirom da danas na računalima postoje dvije vrste diskova – čvrsti (ili ”Hard” disk) i SSD (ili ”Solid State Drive”), ROM način pohranjivanja uključuje pohranu podataka na bilo koji od ove dvije vrste diskova.
Glavna razlika između ROM i RAM (ili ”Random Access Memory”) memorije jest ta što se na RAM memoriju podaci pohranjuju sve dokle god je računalo (ili neki drugi uređaj koji koristi RAM) uključen. Kada računalo isključimo, sve ono što je bilo snimljeno ili memorirano na RAM se briše, dok sve ono što je snimljeno na ROM ostaje na tom mediju.
Stvar kod računala, a onda i kod svih ostalih uređaja koji koriste memoriranje podataka jest da oni koriste i RAM i ROM način memoriranja, s time da se problem i kod tih uređaja javlja da se pristup tim podacima, bez obzira na to bio uređaj uključen ili ne, može ostvariti samo kad je uređaj uključen. Iz tog razloga je nastala potreba za Flash memorijom. Trebalo je pod hitno osmisliti neki način pohranjivanja podataka na koji bi korisnik uvijek mogao doći do tih podataka.
Glavne skupine Flash memorije i podjele na vrste
Flash memorija se dijeli u dvije velike skupine: NAND i NOR Flash memoriju. NAND Flash memorija je osmišljena od strane tvrtke Toshiba 1989. godine. Glavne značajke ove skupine Flash memorije jest veća gustoća memorijskih ćelija, što je u konačnici omogućivalo puno veći kapacitet pohrane podataka te puno veću brzinu zapisivanja i brisanja podataka.
NOR memorija je osmišljena od strane tvrtke Intel godinu dana ranije. Najvažniji razlog zbog kojeg je Intel osmislio NOR memoriju jest taj što je tvrtka htjela nekako pronaći adekvatnu zamjenu za ROM memoriju. Ono što je vrlo dobro kod NOR memorije jest to što je ova memorija iznimno učinkovita u pogledu brzine učitavanja podataka ako je kapacitet pohrane između 1 i 4 MB. Nedostaci su slaba brzina zapisivanja i brisanja podataka s ovakvih medija (primjer NOR memorije je takozvana ”Floppy” disketa).
Nakon što se Flash memorija počela sve više implementirati u računalni život korisnika, počeli su se javljati i neki problemi. Flash memorija je, kao i svaka druga računalna komponenta, jako ovisila o svom vijeku trajanja. Vijek trajanja je ovisio o tome koliko ciklusa brisanja i zapisivanja Flash medij podržava. U početku je to bilo do nekoliko stotina, dok je danas ovaj vijek uvelike povećan.
Koje vrste Flash memorije poznajemo danas?
Danas korisnici računalnih gadgeta i opreme imaju na raspolaganju nekoliko vrsta Flash memorije. Iako se neke ”vrste” koriste češće, a neke rjeđe, valjalo bi ih navesti sve.
Memorijska kartica
Memorijska kartica se poprilično promijenila od svog inicijalnog oblika pa sve do danas. Prvi puta kada su se memorijske kartice počele češće koristiti u računalnim i inim uređajima bio je početak ’90.-ih godina kada su se memorijske kartice, u drugačijem obliku nego danas, počele koristiti, što na računalima, što na igraćim konzolama i digitalnim kamerama.
Oblik memorijske kartice se promijenio 2001. godine, a od te godine se koriste memorijske kartice kakve danas poznajemo. Glavna obilježja memorijske kartice su malene dimenzije, u ono vrijeme dosta velik prostor za pohranu i mogućnost primjene na više vrsta računalnih uređaja.
USB Flash drive (ili USB ”stick”)
USB stickovi, iako skromnih početaka, vrlo brzo su osvojili ogroman broj korisnika, što je i danas slučaj. Malenih dimenzija, velikog kapaciteta za pohranjivanje podataka (koji danas seže do 2 TB), USB stick je postao i ostao više nego uspješna zamjena za Floppy diskete. Koliko se USB stick koristi i danas pokazuje to da se bez obzira na sve i dalje proizvodi i prodaje u ogromnim količinama.
SSD
SSD ili ”Solid State Drive” je isto tako vrsta Flash memorije i to Flash memorije sljedeće generacije, koja bi prema nekim predviđanjima u sljedećih nekoliko godina trebala u potpunosti ”izbaciti” čvrste diskove. Premda su SSD-ovi i dalje dosta skuplji u odnosu na čvrste diskove (s time da im je cijena ipak snižena u odnosu na prošlu godinu), njihova visoka cijena nije bez razloga.
Glavni razlozi zbog kojih su SSD cjenovno vrlo visoki su: nepostojanje pomičnih dijelova (kao što je igla koja je prisutna na čvrstim diskovima, što uvelike smanjuje mogućnost mehaničkih oštećenja), malenih dimenzija, smanjena potrošnja energije, puno slabije zagrijavanje. Sve ovo SSD čini idealnih komadom hardvera za sve ”heavy duty” zahtjevne računalne aktivnosti.
To bi bilo ukratko sve. Bez obzira na to o kakvoj ”vrsti” Flash memorije se radilo, gotovo je sigurno da ste se barem jednom susreli s nekom od ovih vrsta. S obzirom da popularnost Flash memorije raste iz godine u godinu, vjerujemo kako će ona još i više rasti kako vrijeme bude prolazilo i kako će s vremenom recimo SSD tek pokazati prave sposobnosti Flash memorije.
Piše: I.H.
