Kodiranje – posao 21 stoljeća!

Dok se u prošlim stoljećima isticala važnost pismenosti i toga da što više ljudi bude pismeno, danas je vrlo važno da što veći broj ljudi zna kodirati, odnosno programirati i da nauči važnost toga. Kada kažemo programirati, ne mislimo da svi ljudi moraju biti programeri i da im to mora biti primarna djelatnost, no veliki broj ljudi, posebice djeca, bi trebalo biti upoznato sa programiranjem i rješavanjem problema uz pomoć računala. Postoji jedna definicija „hakera“ koja kaže da su hakeri ljudi koji razne probleme rješavaju uz pomoć računala i mislimo da je to odlična definicija. Danas nažalost riječ haker ima prilično puno negativnih konotacija, no ostavimo to zasad po strani. Kroz ovaj tekst ćemo vam pokušati dočarati zašto je važno da djeca u najranijoj dobi počnu programirati, koji programi se pokušavaju implementirati u svijetu kako bi ovaj trend zaživio, te zašto je samo programiranje važno i koliko će biti važno u narednim godinama.

U prošlim stoljećima ste učili pisati i čitati, učili ste strane jezike, a u ovom stoljeću je važno znati jedan ili više programskih jezika. Programiranje kao vještina je postalo izuzetno važno unazad 10-ak godina, iako programiranje kao takvo postoji već 50-ak godina. Danas svi trebaju programere. Logično, tu su IT kompanije posebice one koje proizvode softver, no danas programera treba i u glazbenoj industriji, filmskoj industriji, tekstilnoj industriji … Svi trebaju programere, a njih nema dovoljno. I zato kažemo da bi danas svi, posebice mladi, trebali što više poznavati računala, a naposljetku i nešto o programiranju.

Za početak uzeti ćemo jedan primjer iz Amerike – web stranica Living Social nije mogla naći programere za održavanje i nadogradnju svoje web stranice. Jednostavno ih nije bilo na tržištu dovoljno dobrih koji su mogli obaviti ono što se od njih tražilo. I zato su se ljudi koji stoje iza ove stranice sjetili jednog eksperimenta – plaćali su ljudima da 5 mjeseci uče programiranje i ako prođu njihove testove dobiti će posao programera u njihovoj kompaniji te će biti i više nego dobro plaćeni za taj posao. Svih 24 osoba koje su bile plaćene da uče programirati 8 sati na dan su prošle test i dobile posao.

Zašto smo spominjali ovaj primjer? Zato jer pokazuje da za programiranje ne treba škola, ne treba ekstremna inteligencija, nego samo volja, trud i nešto vremena i možete postati programer, odnosno možete zarađivati od toga. Naravno, teško da ćete naći ovakvu kompaniju koja će vam plaćati da počnete programirati, no ako biste sada krenuli sa istim, vrlo vjerojatno možete u budućnosti raditi kao programer/programerka i imati i više nego solidne plaće bez obzira u kojoj zemlji se nalazili i radili.

Sve oko nas je softver …
Softver je postao kritična komponenta u našim životima. Gdje god da se okrenete vidjeti ćete softver. Softverske alate koristite na računalu, softver koristite na mobitelima, softver se nalazi u kućanskim aparatima, softver upravlja prometom… svuda se nalazi jedan od oblika softvera. Poznavajući tehnologiju i programiranje, moći ćete jednog dana raditi na širokom spektru poslova, odnosno moći ćete programirati što god poželite. S druge strane ako ne budete znali programirati, mogli biste se smatrati tehnički nepismenima, kao što je danas slučaj sa osobama koje ne znaju koristiti računalo. Njihovi poslovi su postali ograničeni i u manjini. Danas se gotovo sve radi uz pomoć računala, a oni koji ih ne znaju koristiti ostaju otraga.

Da li to znači da će svi poslovi u budućnosti zahtijevati programiranje? Naravno da ne! Ali je i dalje krucijalno da što više djece danas bude u doticaju sa programiranjem. Mi ne govorimo o tome da se cijele generacije trebaju pretvoriti u softverske inženjere, jer to nije potrebno niti je moguće, ali mislimo da treba promicati kako razmišljati na programerski način. To se još zove i „computational thinking“. To je razmišljanje kako na inženjerski/programerski način riješiti problem, a pri tome iskombinirati matematiku, logiku i razne algoritme.

Takvo razmišljanje vas nauči da tokom života veliki broj problema brže i efikasnije riješite. Uči vas kako veliki problem razlomiti na hrpu manjih problema koje možete rješavati jedan po jedan i u konačnici sa rješavanjem tih manjih problema riješiti onaj izvorni, veći problem. Kada tako počnete razmišljati, shvatite da ne postoji problem koji se ne može riješiti – pitanje je samo koliko će vam vremena trebati za isti. Naravno da bi se o ovome moglo jako puno diskutirati, no stojimo iza onoga što smo rekli. Programiranje može biti apstraktno, može biti kompleksno, no tako je sa svime u životu.

Puno je načina za naučiti programirati
Kada danas nekome kažete da bi trebao naučiti programirati, vrlo vjerojatno će ta ista osoba pomisliti kako bi trebala ponovno ići u školu i nešto učiti, pisati testove, polagati ispite. No, programiranje se ne uči na klasičan način i ne morate ići u školu da biste ga naučili. Programiranje možete naučiti u svojoj sobi, a sve što vam praktički treba je računalo i izvor koji će vam pomoći da počnete programirati. To može biti e-knjiga, web stranica, video tutorijali ili nešto četvrto.

U svakom slučaju, naučiti programiranje nije tako teško i ne treba vjerovati mitovima koji kažu da morate biti genijalac da biste naučili programirati. Morate samo naučiti proces i početi ga vježbati, odnosno primjenjivati. A sa primjenom dolaze novi koncepti, nova znanja, poboljšanje vještine i tako napredujete i postajete sve bolji i bolji. Naravno da je poslodavcima u interesu zaposliti osobu sa iskustvom, odnosno osobu koja već duže vrijeme programira, no nalazimo se u situaciji kada poslodavci ne mogu baš toliko birati i sve se više njih odlučuje zaposliti i one koji su se tek upoznali sa programiranjem i koji još imaju puno toga za učiti. Jednostavno im je to jedina opcija i to je sasvim u redu. Dapače, to je jedan od motivacijskih faktora ljudima da počnu programirati jer ukoliko se imalo potrude, dobiti će posao i jednog dana će raditi na zanimljivim pozicijama.

Što se samog broja poslova tiče, kroz desetak godina u svijetu će nedostajati oko 3 milijuna programera. Sama Amerika će trebati oko 1.5 milijuna, s time da oni računaju da će barem pola milijuna Amerikanaca naučiti programirati i zaposliti se u struci, dok će milijun programera jednostavno morati uvesti iz Europe i Azije. Sama Europa će trebati oko 900.000 programera, te još toliko IT stručnjaka za ostala područja (Linux, sigurnost, mreže …), te Azija također oko milijun programera jer ni oni ne mogu namiriti svoje potrebe. Zanimljivo je da američi zavod za zapošljavanje govori o mogućnosti povećanja kvota programera do 30 posto što je izuzetno dobro.

Praktički tko god želi će moći doći u Ameriku i raditi kao programer. Naravno kada zadovoljite njihove testove i potrebe. Što se Hrvatske tiče, situacija nije idealna jer nema baš puno IT kompanija i puno startupa, no posla ima u svim dijelovima države tako da je to dodatni poticaj mladima koji ne žele ići iz Hrvatske – sa programiranjem možete živjeti i raditi u Hrvatskoj.

Danas se u svijetu jako puno govori o startupima, odnosno mladim kompanijama koje, najčešće, mladi ljudi pokreću iz svojih soba, kuća ili garaža. Jedna od „najpoznatijih“ takvih priča je priča o Facebooku. Mladi Mark Zuckerberg je iz svoje sobe u studentskom domu počeo, uz pomoć prijatelja, raditi na društvenoj mreži koja se tada zvala TheFacebook i koja je danas postala najpopularnija društvena mreža na svijetu koja ima godišnje prihode koji se broje u milijardama dolara. Ista priča je i sa mnogim drugim kompanijama kao što su Microsoft, Apple, Dell i tako dalje, s time da su one nastale 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća.

Danas se taj isti način podizanja kompanije pokušava progurati kod mladih – potiče ih se da još za vrijeme studiranja (ili čak i ranije) počnu raditi na svojim idejama koje će eventualno jednog dana moći prodati i dobro unovčiti ili živjeti od toga. No ne spominje se jedan globalni problem – mnogi od njih nisu sposobni nešto stvoriti jer ne znaju programirati i ne poznaju dovoljno dobro računala i njihove mogućnosti. Naravno, mi govorimo o proizvodima i idejama koje se baziraju na IT-ju. Ne možete stvarati proizvod, a na kraju krajeva i kompaniju, ako ne poznajete tehnologiju i programiranje.

Mnogo puta smo vidjeli kako dobre ideje propadaju jer glavna i odgovorna osoba nije bila u stanju do kraja razviti proizvod, upravo iz spomenutih razloga. Glavna i odgovorna osoba mora znati programirati i mora poznavati mogućnosti računala, programskog jezika i tehnologije. Ako ne poznajete tehnologiju, kako možete biti inovativni? Nikako. Mnogi osnivači kompanija, ako ih tako možemo nazvati, u potpunosti ignoriraju tehnologiju i proces izgradnje aplikacije/softvera/web stranice i misle da se sve može „outsourceati“ (op.a. kakva lijepa hrvatska riječ). Ne može jer je teško ideju prenijeti na nekog drugog i objasniti mu kako da nešto napravi kada ni ta odgovorna osoba ne zna kako se to može napraviti. Nadalje, čak i da ideju pokušavate napraviti sa prijateljima koji su tehnički potkovani i koji znaju programirati, teško ćete se s njima slagati jer nećete moći dobro komunicirati. To se pokazalo kao činjenica u bezbroj situacija i primjera.

Da nas netko krivo ne shvati – glavni čovjek kompanije ne mora programirati i cijeli dan sjediti sa programerima koji grade softver, ali mora poznavati programiranje i cijeli proces izgradnje softvera. To je jedna od kritičnih stavki kod izgradnje startupa. Stoga, ako imate ideju za aplikaciju, počnite učiti programirati, a nemojte tražiti nekoga tko će ju realizirati umjesto vas.

U svijetu postoji nekoliko programa koji pokušavaju povećati informatičku pismenost i potaknuti ljude da se bave informatikom, no postoje i globalni programi koji pokušavaju podignuti svijest o tome da u svijetu treba mnogo više programera nego što ih ima danas i pokušavaju potaknuti djecu da počnu programirati. Jedna od njih je Code.org. Riječ je o ne profitnoj organizaciji koja preko svoje web stranice pokušava ohrabriti ljude, posebice ljude koji se još uvijek nalaze u edukacijskim ustanovama (od osnovnih škola do fakulteta), da počnu učiti računalne znanosti i programiranje općenito. Iza toga stoje dva brata – Ali i Hadi Partov.

Počeli su krajem 2013.-e godine i postigli su nevjerojatan uspjeh. Sjećamo se jeseni te godine kada su objavili svoj prvi kratki promotivni video (Naziv videa: What most schools don’t teach) u kojem se pojavljuju mnoge poznate ličnosti – Bill Gates, Mark Zuckerber, will.i.am, Jack Dorsey, Drew Houston, Gabe Newell, Vanessa Hurst, Chris Bosh i mnogi drugi – u kojem potiču mlade da počnu programirati. Nije nikakvo čudo da vas Bill Gates i Mark Zuckerberg pozivaju da se počnete baviti informatikom, no kada vidite da to isto rade i rock zvijezde, NBA igrači i ljudi iz drugih industrija zapitate se u čemu je kvaka? Kao što smo rekli programiranje je jedno od najperspektivnijih zanimanja današnjice i programeri su potrebni u svim industrijama. Ništa manje, ništa više od toga. Nema nikakve „kvake“ ili skrivene namjere.

Kao što vidite, ovaj pokret ima za cilj nekoliko stvari, ali sve se svodi na učenje programiranja i korištenje računala u svakodnevnom radu. U Americi tek 1 od 10 škola zapravo ima informatiku kao sastavni dio kurikuluma i većinom su to izborni predmeti koji uzima manji broj djece, odnosno studenata. Problem koji oni imaju ne odnosni se samo na osnovne i srednje škole, nego i na fakultete.

U Americi gotovo svi fakulteti, bez obzira da li studirate ekonomiju, menadžment ili računalne znanosti, nude kolegije vezane uz računala ili programiranje ali se na njih odlučuje manji broj studenata. Na informatičkim sveučilištima su mnogi ti kolegiji obvezni, što je i logično, no na mnogim sveučilištima nažalost to nije tako.

A pogledajte situaciju u Hrvatskoj – informatika se jedva izvodi u osnovnim školama, u srednjim školama je većinom to izborni predmet, a na fakultetima se ne izvodi, osim ako se ne radi o matematičkom ili informatičkom fakultetu. S time da su naši programi jako zastarjeli i djeca još uvijek uče Fortran i Basic umjesto nekih novijih jezika i tehnologija, te je dobiveno znanje jako loše. Već godinama se priča o važnosti informatike, no jako se malo radi na tome planu.

No, pitanje je što konkretno nudi Hour of Code program, odnosno „Sat kodiranja“. Kao što znate, svi profesori koji rade u edukacijskim ustanovama moraju se pripremiti za svoje satove. Napisati planove kako će pojedini dio gradiva izvoditi, što će učenici/studenti naučiti, koji izvori su se pri tome koristili i slično. „Sat kodiranja“ je na tome tragu i sastoji se od dva dijela – dijela za učenike, odnosno studente i dijela za profesore.

Krenimo sa dijelom za profesore. Nakon što napravite korisnički račun i logirate se na službene stranice, imate odjeljak u kojem se nalazi sve potrebno da organizirate sat kodiranja u svojoj učionici odnosno školi. Na tim stranicama možete skinuti potrebne materijale za učenike/studente, uvodni tekst za uvod u računalstvo i uvod u programiranje, možete naći plan nastave, te sve potrebne aplikacije koje vam trebaju da bi mogli „programirati“. Kažemo „programirati“ pod navodnicima jer su to većinom igrice u kojima vi pišete naredbe i pomičete likove gore-dolje, lijevo-desno. No poanta je u tome da na jednom mjestu imate sve što bi djeci ili studentima moglo na jednostavan način prikazati što je programiranje.

Čak se kroz te jednostavne igrice ili aplikacije može demonstrirati programerski način razmišljanja, odnosno početi razmišljati tako da se problem rastavi na manje probleme i rješava dio po dio kako bi se došlo do rješenja za veći problem. Možda se čini djetinjasto da studenti koji su već praktički na kraju svog školovanja (barem onog formalnog) igraju takve igrice, no to je standardni američki pristup učenju. Čak se i na Stanfordu (CS 101 – Java programming) počinje tako da tri sata programirate robota koji prolazi kroz labirint, a zatim se radi uvod u pojedinu tehnologiju i programski jezik. U ovom slučaju to je Java, ali može biti i bilo koji drugi jezik.

Nadalje, Hour of Code vam nudi i video tutorijale u kojima se prikazuju satovi kodiranja iz pojedinih škola ili fakulteta, da vidite kako bi to sve trebalo zapravo izgledati. Ono što mi vidimo kao problem je nedostatak informatičke opreme u našim školama da svaki pojedinac sam programira, no i to se da riješiti. Sat kodiranja ne mora biti sat, nego mogu biti dva. U svakom slučaju, ovdje možete naći sve potrebno da škola ili pojedinačni profesor organiziraju uvod u programiranje.

Prema službenoj statistici na ovaj način je preko 94 milijuna učenika i studenata probalo programirati i napisano je preko 4.7 milijardi linija kôda! Vrlo impresivne brojke i šteta bi bilo da Hrvatske škole ne pridonesu toj statistici, pa makar i malo. No, nije sve ni tako idealno. Sat kodiranja je samo prvi korak u kojem se učenici i studenti upoznaju sa programiranje, a što je s onima koji žele dalje nastaviti programirati? Ti su prepušteni sami sebi jer većina škola i fakulteta nema kadar potreban da nastavi potrebnu edukaciju za manji broj onih koji se odluče programirati, odnosno da nastave raditi s onima koji žele pokušati programirati. Neki će odustati, neki će se s time nastaviti baviti u daljnjem životu, no problem postoji. 94 milijuna ljudi u edukacijskim ustanovama se možda susrelo sad s programiranjem, no koliko ih je nastavilo? Nažalost, te brojke nema.

No, možete ipak nastaviti sami. Hour of Code nudi i onaj „dio za studente“ gdje imate materijala za 15-25 sati programiranja i dobiti ćete malo bolju sliku što programiranje jest.
Nakon što „prođete“ i taj dio, preporučamo vam da pogledate vanjske linkove koje Code of Hour dijeli, te alate koje preko njih možete skinuti. Riječ je mahom o besplatnim alatima koje možete skinuti i sa njihovih službenih stranica, no pošto govorimo o početnicima, dobro je da su alate grupirali na jedno mjesto. Ista stvar je sa ostalim linkovima koji vas vode na CodeAcademy, Khan Academy, MITx i ostale relevantne izvore. Ne želimo reći i u kojem smjeru biste trebali ići jer će netko željeti naučiti web programiranje, netko će htjeti programirati mobilne aplikacije i slično, no bitno je da nađete kvalitetne materijale i linkove jer je to krucijalno za početak. Što su bolji izvori, lakše ćete nešto naučiti i lakše ćete napredovati. A kasnije je sve samo praksa, praksa i praksa…

Sat kodiranja je hvale vrijedan pokret koji je u malo više od godine dana napravilo više nego svi edukacijski sustavi zajedno. Uveo je mnoge mlade u svijet informatike, u svijet programiranja i mnogi mladi će vrlo vjerojatno nastaviti u tom smjeru. Da nije bilo ovakvih programa, možda nikada ne bi ni pokušali. Zato se svakako priključite u Sat kodiranja, probajte programirati, a ako vam se svidi, svakako probajte naučiti nešto od toga jer će vam se isplatiti. Programiranje je jedno od zanimanja s kojim ne možete pogriješiti i s kojim ćete vrlo vjerojatno lako dobiti posao i osigurati si i više nego solidnu plaću. A možda netko od vas pokrene i kakav dobar i uspješan startup. Zato zaboravite na sat vremena društvene mreže, YouTube, Reddit i ostale zabavne stranice i probajte programirati.

B.P.