Vjerojatno većina vas koji čitate ovaj tekst koristi Windowse, Linux, te OS X. Zašto ne biste probali neki drugi OS, kao što su FreeBSD ili Solaris? U nastavku teksta ćemo vam pokušati uraktko opisati ta dva OS-a i pokazati vam da se oni ne razlikuju u korištenju previše od ova 3 spomenuta
Kada pročitate naslov ovog teksta, vjerojatno odmah pomislite na alternative operacijskom sustavu Windows. Ne, nismo mislili na to. Nas trenutačno ne zanimaju Microsoft Windows, ne zanima nas Linux i ne zanima nas OS X. Danas nas zanimaju nešto manje korišteni operativni sustav za koje je malo tko čuo. Ako ih nitko ne koristi, a koristi ih jako mali postotak ljudi, zašto pišemo o njima? Zato da vas upoznamo s njima i potaknemo vas da ih probate. Pa makar i u nekom softveru za virtualizaciju. Kada smo spomenuli postotke, ovako stoje stvari – Linux ima oko 5%, udjela na tržištu OS-a, OS X oko 10%, Windowsi oko 82-83%. Podaci nisu skroz precizni, no nekoliko stranica koje prate statistiku imaju gotovo identične podatke, što je dovoljno dobro da vidite zapravo kako stvari stoje. Onaj mali ostatak su podijelili ostali OS-ovi. Možemo se složiti da spomenuta trojka ima sve što možete poželjeti i da 99.99% korisnika nema potrebu išta drugo probavati, no nije loše upoznati se s novim stvarima. Razlog zašto su ovi OS-ovi toliko popularni? Ima ih više, no jedan je sigurno novac. U Windowse i OS X su utrošeni pusti milijuni dolara, a ni Linux ne zaostaje mnogo. Koja 2 operacijska sustava ćemo vam predstaviti, pročitajte u nastavku teksta.
Piše: Boris Plavljanić
Krenimo od definicije, odnosno od onoga što FreeBSD zapravo je. To je moderni, open source operacijski sustav namijenjen laptopima, stolnim računalima, serverima i posebnim “zatvorenim” sustavima. Cilj FreeBSD-a je pružiti korisnicima funkcionalan i stabilan operativni sustav koji mogu koristiti bez ikakvih ograničenja, odnosno restrikcija. Zbog nekih zakonskih razloga, FreeBSD se ne smije nazivati UNIX (niti UNIX-like) operativnim sustavom, no svi znaju da je ovaj OS nastao iz UNIX-a. Dapače, mnogi programeri koji su davno radili na BSD UNIX-u su danas FreeBSD programeri i razvijaju ovaj OS.
Kako je sve počelo? Onako kako biste mogli i pretpostaviti – na jednom američkom sveučilištu (op.a. University of California, Berkeley). Razvoj je počeo davne 1993.-e godine kada su studenti/programeri počeli modificirati operacijski sustav 386BSD i koji je nakon godine dana postao zasebni OS. Naravno, i tada je bilo problema sa posjedovanjem koda i nekim zakonskim ograničenjima i ubrzo je FreeBSD morao biti ponovno napisan, odnosno nakon verzije 1.1 koja slovi kao jedna od najupješnijih verzija ovog operacijskog sustava. Verzija 2.0 je izašla bez ikakvih ograničenja i “tuđeg” koda i nakon toga kreće uspon ovog marginaliziranog OS-a. Zadnja verzija danas je 9.3 koja je fantastična.
Ono glavno što FreeBSD čini posebnim je to što ima svoju jezgru, ima svoje drivere za uređaje i svi osnovni alati (kao što su shell i slični) se razvijaju zajedno kako bi zajedno i funkcionirali. Za razliku od Linuxa kod kojeg se ove tri komponente razvijaju odvojeno, a tek se kasnije povezuju i spajaju što ponekad ne rezultira dobrim rezultatom (nekompatibilnost, nedostatak drivera…). Iako, mnogi će kada vide neku od distribucija Linuxa i FreeBSD misliti da se radi o identičnim OS-ovima. FreeBSD izgleda kao Linux, no to je sve – samo izgleda kao Linux. Razlike “ispod haube” su prilično velike. No, što FreeBSD konkretnog nudi? To vas vjerojatno najviše zanima. Odgovor je – mnogo toga.
– Mreže – FreeBSD ima implementiran TCP/IP stack (baziran na 4.2BSD implementaciji) i kompatibilan je sa svim protokolima koji se nalaze na Internetu, što uključuje i IPv6, SCTP, IPSec, IPX, AppleTalk, Wi-Fi…
– Pohrana podataka – FreeBSD ima nekoliko unikatnih karakteristika koji se tiču pohrane podataka. “Soft update” može zaštititi konzistentnost UFS datotečnog sustava (koji se često koristi kod BSD-a) u slučaju bilo kakvog “nasilnog” gašenja sustava ili pogreške. Svako malo se napravi (pre)slika vašeg sustava i vrlo brzo se greške ispravljaju kada dođe do njih (nije klasični backup, ali ga možete tako nekako zamisliti). Također tu je i GEOM, modularni framework, koji omogućuje RAID (0, 1 i 3 trenutačno), potpunu enkripciju diska, “journaling”, spajanje particija, specifično upravljanje cache memorijom, pristup podacima koji se ne nalaze na računalu (koji su negdje na mreži), te podržava ZFS datotečni sustav.
– Sigurnost – Ovaj OS je siguran kao i svaki drugi, a neki od sigurnosnih dodataka su: mogućnost izrade Access listi, dodavanje raznih provjera (šifre, dopuštenja za određene akcije…), te mnoštvo mehanizama koji nisu vidljivi korisnicima, ali vas štite od raznih prijetnji.
– Prenosivost (engl. Portability) – FreeBSD je portan na mnoge procesorske arhitekture: x86, x86-64, ARM, Sun SPARC, MIPS… tako da ne se morate bojati da OS neće raditi na vašoj arhitekturi.
– Aplikacije – Kao i na Linuxu, aplikacije instalirate preko paket managera u kojima su aplikacije sortirane u kategorije. Trenutačno za FreeBSD ima oko 20 000 aplikacija i to vam je sasvim dovoljno za svakodnevni rad. Tu su naravno uključeni uredski alati, alati za crtanje, programiranje, pretraživanje interneta, slanje emailova itd. Postoje i dodatne aplikacije koje nemaju tagove “Current” i “Stable”, pa te aplikacije instalirate na vlastitu odgovornost. Odnosno, postoji šansa da ne budu radile onako kako bi trebale – nisu provjerene i testirane.
Većina aplikacija koje rade na Linuxu možete pokrenuti i na BSD-u, ali ponavljamo to nije zato jer su FreeBSD i Linux jednaki, nego zato što dotični BSD ima ugrađen sloj za kompatibilnost sa tim aplikacijama. Zanimljivo je da možete instalirati i neke aplikacije za koje biste pomislili da rade samo na Windowsima. Neke od njih su Adobe Reader, Firefox, RealPlayer, Oracle proizvodi, Mathematica, Maple, MathLab, Skype, Quake 4 (i ostale igrice).
Iako bi se možda činilo da je sve idealno, moramo vas razočarati. Ima FreeBSD i svojih nedostataka. Nisu veliki, ali eto – nekompletna ISDN podrška, ne radi dobro na uređajima koji nisu računalo/server/prijenosnik (ne radi na tabletima i sličnim uređajima), nedostatak podrške za telefoniju (SIP gateway, Asterisk…), ATI i Intelovi driveri za grafičke kartice su zastarjeli, nema suspend-and-resume opcije za laptope i ponekad je jednostavno lakše nešto drugo instalirati i koristiti. No, unatoč nedostatcima FreeBSD je fantastičan OS i ako ste imalo znatiželjni, svakako ga probajte. Nećete požaliti. Pogotovo što dijeli GUI sa Linux distribucijama pa si možete instalirati GNOME, KDE, Xfce…
Drugi operativni sustav vrijedan spomena je Solaris. To je Unix operativni sustav koji je razvio Sun Microsystems. Ovaj OS je zamijenio zapravo SunOS, te je tek 1993. Solaris postao to što je danas. Jedino se promijenio vlasnik jer je Oracle 2010.-e godine kupio Sun Microsystems. Solaris je poznat po tome što je vrlo skalabilan OS, posebice na SPARC sustavima, te što ima ugrađeno jako puno korisnih dodataka koje drugi operativni sustavi nemaju. No, krenimo ipak redom – od instalacije.
Solaris možete instalirati na bilo koje računalo, a preporuča se korištenje istog na osobnim računalima te serverima. Ako ga budete išli instalirati, što svakako podupiremo, preporučamo vam da probate instalaciju bez grafičkog sučelja (op.a. Old-school instalaciju, odnosno “text-based” instalaciju). Čisto da vidite kako je instalirati OS bez uporabe miša i svih šarenih menija. Ako niste tehnički vješti, koristite grafičko sučelje jer će vam sve biti mnogo lakše, a na kraju i brže. Kao i Linux, možete Solaris probati i bez instalacije (skinite verziju “Live media” ili “Virtual Machine Download” ako ga želite instalirati u VirtualBoxu).
Opet moramo povući paralelu i reći da Solaris nije Linux, a evo i nekoliko razlika:
– Prvi Solaris OS je razvijen 1983. godine, a Linux 1991.
– Jezgra u Linuxu je nekoliko puta iznova pisana zbog mnoštva razloga, dok je Solaris temeljen na originalnoj jezgri nastaloj na Berkeleyju
– Solaris je u početku radio samo na SPARC arhitekturama, dok je Linux bio namijenjen samo x86 arhitekturama. Danas podržavaju gotovo jednak broj arhitektura, dok Solaris ima i kompatibilni layer (razinu) za Linux aplikacije i podršku (isto kao i FreeBSD)
– Solaris je danas možda jedini pravi UNIX-based OS, dok su Linuxi Unix-like OS-ovi, no to su nijanse s kojima se ne treba zamarati
Važno je da shvatite da mnoge sličnosti u vizualnom smislu nemaju puno sa onime “ispod haube”, odnosno načinom rada. Svi OS-ovi imaju svoje specifične mehanizme, no zbog međusobne kompatibilnosti moraju imati i zajedničke crte.
Kada smo se već dotaknuli grafičkog sučelja, odnosno, desktop okruženja, Solaris ih ima nekoliko na raspolaganju. Ne, ovdje se ne radi o GNOME, KDE i sličnim GUI-jima, nego okruženjima specifičnim za Solaris. Na novom Solarisu 11, pa i na verziju 10, možete instalirati spomenuta sučelja no nema potrebe za time.
Rane verzije Solarisa su koristile OpenWindows GUI kao standardno sučelje. Davno je to bilo – u verzijama 2.0 do 2.2. Nakon toga su se Sun i još neke kompanije (Hewlett-Packard, IBM…) udružile u jedan manji savez i odlučile napraviti standardno grafičko sučelje za UNIX-bazirane operativne sustave i nastao je Common Desktop Environment (CDE).
No, važnije je pitanje – po čemu se Solaris razlikuje od ostalih operativnih sustava?
ZFS – Solaris koristi ZFS datotečni sustav, a najvažnije karakteristike toga su odlična zaštita od koruptiranja podataka, podrška za tvrde diskove sa velikim kapacitetom, brzu izradu sigurnosne kopije uz pomoć preslika diska, kreiranje particija u hodu, spajanje particija, lako i brzo preslagivanje podataka…
Ugrađena podrška za programiranje – Ako se bavite programiranjem Solaris je odličan izbor za primarni operativni sustav jer dolazi sa ugrađenim softverom kojeg morate instalirati na nekim drugim OS-ovima. Najčešće, u paketu sa Solarisom dolazi neka od baza podataka (MySQL, PostgreSQL), Web server (Apache, Java Enterprise System Web Server…), aplikacijski server (Glassfish), IDE (NetBeans ili Eclipse), podrška za druge programerske jezike (Ruby, Python, Groovy…), LPAD…
Mogućnost brze virtualizacije – Za razliku od ostalih OS-ova, Solaris ima ugrađene alate s kojima možete napraviti paravirtualne Solaris instance (Zone). Što je to i kako se koristi je daleko izvan granica ovog teksta, no svakako zanimljivi alati koje biste trebali proučiti ako odlučite probati koristiti Solaris. Možete napraviti koliko hoćete zona, a ZFS će ih znati koristiti – za razliku od nekih drugih datotečnih sustava.
IPS – Image Packaging System je mjesto gdje ćete naći veliki broj paketa za instalaciju softvera (kod Linuxa je to Software center)
Stabilnost – Izuzetno stabilan OS kojeg je gotovo nemoguće “uništiti”. Kao prvo, nema virusa tako da se ne morate bojati prijetnji koje haraju Internetom, a i sve što instalirate će raditi fantastično sa vašom arhitekturom i postojećim softverom. U protivnome ga nećete ni moći instalirati.
Sigurnost – Solaris ima ugrađene mnoge sigurnosne dodatke, ali tu ne mislimo na AV zaštitu, nego potpunu kontrolu tko što smije raditi. To je potrebno kada Solaris koristite na serveru pa želite određenim terminalima ili računalima dopustiti određene radnje. Za prosječnog korisnika ovo i nije previše bitno.
Svakako vam preproučamo da probate jedan od ova dva operativna sustava i malo proširite svoje znanje o operacijskim sustavima. Sve što možete izgubiti je malo vremena, a zasigurno ćete naučiti nešto, te možda prijeći na novi OS.
