Praćenje seizmičke aktivnosti u cijelom svijetu važan je zadatak, ali dio zemlje koji je najviše zapostavljen su široka prostranstva udaljenog oceana. No, prema najnovijim istraživanjima iz Berkeleyja, ova situacija bi se mogla u većoj mjeri promijeniti. Naime znanstvenici su došli na ideju da bi mogli koristiti postojeće podmorske optičke kablove u jednu veliku mrežu seizmografa, stvarajući do sada neviđeni globalni pogled na tektonska kretanja na zemlji.
Seizmolozi su do sada dobivali gotovo sve svoje podatke iz instrumenata na kopnu, što znači da je većina našeg znanja o seizmičkoj aktivnosti ograničena na trećinu površine planeta. Znanstvenicima fale podaci iz oceana, jer do sada nije niti postojala iscrpna studija dugoročnog praćenje oceanskog dna.
“Postoji ogromna potreba za seizmologijom morskog dna”, objasnio je vodeći autor studije Nathaniel Lindsey. “Svaka instrumentacija koju izbacite u ocean, čak i ako se nalazi samo prvih 50 kilometara od obale, bit će vrlo korisna.”
Naravno, razlog što to nismo učinili ranije je taj, što je vrlo teško postaviti, održavati i pristupiti preciznim instrumentima potrebnim za dugotrajni seizmički rad pod vodom. Ali što ako već postoje instrumenti koji samo čekaju da ih iskoristimo? To je ideja koju Lindsey i njegovi kolege slijede u pogledu podmorskih optičkih kabela.
Ti kablovi nose podatke na velike udaljenosti, dijelom kao glavna među kontinentalna veza Interneta, a dijelom kao dio privatnih mreža. Ali jedno im je zajedničko, to su sve optički kablovi, koji koriste svjetlost. Svjetlost koja se raspršuje i iskrivljava ako se kabel pomjeri ili promijeni orijentaciju.
Pažljivim nadzorom ovog fenomena „povratne kretnje“ može se vidjeti točno gdje se kabel savija i u kojoj mjeri – ponekad do unutar nekoliko nanometara. To znači da istraživači mogu promatrati kabel, s izuzetnom preciznošću, da bi otkrili izvor seizmičke aktivnosti.
Tehnika se naziva Distributed Acoustic Sensing i ona u osnovi koristi kabel, kao da se radi o tisućama pojedinačnih senzora pokreta. Kabel na kojem je obavljeno testiranje, nalazi se na 20 kilometara dugoj podvodnoj infrastrukturi istraživačkog instituta Monterey Bay Aquarium, koji je bio podijeljen u desetak tisuća segmenata, kako bi mogli otkriti i najmanji pomak površine za koju su pričvršćeni.
Nakon priključivanja MBARI-jevog kabela u DAS sustav, tim je prikupio tonu stvarnih informacija: potrese magnitude od 3,4 stupnja, kao i obrasce kretanja vode koji također mogu nagovještavati seizmičku aktivnost.
Najbolji dio, prema izjavi Lindseya, je taj što uopće ne trebate pričvrstiti opremu na pomorski optički kabel ili raditi repetitore duž cijele duljine kabela. “Jednostavno spojite mjerne instrumente na kraj optičkog vlakna”, rekao je.
Ako budu sve po planu, svi veći aktivni kabeli mogli bi se staviti u službu seizmografije, kao istraživački instrumenti, i mogli bi pomoći u rasvjetljavanju do sada nedostupnog mjesta za seizmologe u pogledu aktivnosti i značajki oceanskog dna. Rad tima objavljen je danas u časopisu Science.
Piše: A.M.
