Što Google-ovi zaposlenici ne smiju iznositi u javnost da ne bi dobili otkaz?
Google je jedna od najprestižnijih tech tvrtki na svijetu i tijekom godina stekao je reputaciju kao tvrtka koja je ‘najdobroćudnija’ u pogledu zapošljavanja programera i developera. No, isto tako tvrtka ima mnoštvo toga što zabranjuje i ne dopušta svojim zaposlenicima da rade. Ako zaposlenici Googlea prekrše neko pravilo ponašanja ono što naravno slijedi jest – otkaz.
Što je to što Googleovi zaposlenici moraju izbjeći ako ne žele da ih se otpusti?
Zahvaljujući odgovorima sa Quore, poznatoj web stranici koja se bavim raznoraznim pitanjima i odgovorima, od Google-ovih bivših i sadašnjih zaposlenika, saznali smo što je to, što jedan prosječan Google-ov zaposlenik smije iznositi u javnost.
Dolje ćemo napisati nekoliko primjera onoga što se dogodilo nakon što bi poneki Google-ov zaposlenik pisao ili govorio nešto vezano uz njegovo radno mjesto u Google-u.
- Mark Jen se pridružio Googleu 2005. godine. Nedugo nakon toga Mark je počeo objavljivati sadržaj za kojeg je Google smatrao da je osjetljiv iz razloga što je obrađivao tvrtkin način poslovanja i financije. Gospodin Jen je otpušten iz Googlea jedanaest dana nakon njegovih objavljivanja. U intervjuu kojeg je dao istog mjeseca, gospodin Jen je rekao da „čak niti sada, nekoliko tjedana nakon što je otpušten jednostavno ne razumije što je nagnalo upravu Google-a da ga otpusti.“
- Steve Yegge je u svojoj objavi napisao rečenicu koja je otprilike išla ”…Google+ platforma je sama po sebi jadna i beskorisna.”, no usprkos negativnom tonu u kojemu je ova poruka napisana, ocijenjeno jest da nije sadržavala povjerljiv sadržaj i samim time Yegge- nije otpušten.
Ovi primjeri su objavljeni od strane Paula S.R. Chisholma koji je i sam radio u Googleu od lipnja 2007. pa sve do ožujka 2014. godine. Još jedan Googleov zaposlenik, Brian Bi koji još uvijek radi u Google-u kaže kako niti jednom zaposleniku ne pada na pamet da iznose svoje mišljenje ni o čemu, a pogotovo ne o detaljima vezanim za vlasništvo ili bilo kakvo osobno mišljenje koje može imati bilo kakve veze sa bilo kakvim Google-ovim proizvodima. Ako bi prekršili bilo koje od ovih ‘nepisanih’ pravila, svaki od njih bi bio otpušten istog trena.
Brian nastavlja i govori kako postoje stvari koje Google ne dopušta svojim zaposlenicima da o njima razgovaraju čak niti privatno. Na primjer, Google je dao naputak da se niti jedan pravni postupak koji je trenutno u tijeku ne smije objaviti niti komentirati niti na jednom načinu komuniciranja među zaposlenicima unutar tvrtke. No osim ovoga, Brian kaže kako Google-ovi zaposlenici smiju bez ikakve opasnosti objavljivati objave o tome kako je firma ‘zla i naopaka’, bez bojazni da će zbog toga odgovarati.
David Tussey, koji je radio šest godina u Googleovom odjelu za management je rekao kako sve firme koje se bave sličnim poslovima imaju isto tako slična pravila u vezi toga što njihovi zaposlenici smiju, a što ne smiju govoriti i pisati. Podaci vezani uz kompetitivnost, financijski rezultati, podaci o razvoju novog proizvoda, pravni postupci koji još uvijek traju – bilo što što se izravno odnosi na sam uspjeh firme može dovesti do otkaza.
Svaka firma, pogotovo ona koja se bavi razvojem tehnologije, mora potpisati NDA (”Non-Disclosure Agreement” – tzv. ugovor o tajnosti) unutar sebe. NDA-ovi nisu ograničeni samo na objave na blogovima, nego na bilo koje druge društvene mreže. Posebnost američkih firmi jest ta što njihove firme idu u veliku širinu i dubinu u pogledu sankcioniranja kao i prevencije ‘curenja’ nedopuštenih informacija u javnost.
Baš iz tog razloga velika većina tehnološki-orijentiranih tvrtki vrlo strogo kažnjava bilo kakav propust u vezi ovakvih stvari. Razumljivo je da velike istraživačke i razvojne kompanije moraju čuvati svoje tajne od konkurencije, jer su u pitanju i velike investicije, a sa curenjem informacija dovodi se u pitanje i uspjeh određenih projekata, a opet s druge strane i javnost ima pravo na istitnite informacije, kako bi bila informiranija i lakše donosila odluke o budućim korištenjima usluga i proizvoda velikih kompanija..
Dali je to tortura ili ne?
Piše: I.H.
