Potrošačka elektronika kakvu danas imamo vjerojatno ne bi bila izgledala tako kako izgleda da nije bilo Johna B. Goodenougha. John B. Goodenough je znanstvenik koji je zaslužan za razvoj litij-ionske baterije. Nažalost, John B. Goodenough preminuo je u nedjelju u dobi od 100 godina, potvrdilo je Sveučilište Texas u Austinu.
Goodenough je rođen 25. srpnja 1922. u Jeni u Njemačkoj od roditelja Amerikanaca. Godine 1944. diplomirao je matematiku na sveučilištu Yale, nakon čega se pridružio američkoj vojsci, gdje je služio kao meteorolog. Nakon što je služio kao meteorolog u američkoj vojsci u Drugom svjetskom ratu, doktorirao je fiziku na sveučilištu u Chicagu 1952. godine.
Nakon što je doktorirao, Goodenough se 1952. zaposlio na MIT, gdje njegova karijera započinje. U svom 24-godišnjem stažu na MIT-u, Goodenough je bio dio tima koji je radio na razvoju RAM-a (Random Access Memory). 1976. godine Goodenough je postao profesor i voditelj Laboratorija za anorgansku kemiju na Sveučilištu u Oxfordu. Upravo tu je nastalo njegovo najznačajnije djelo i upravo tu je Goodenough proveo istraživanje koje se pokazalo ključnim za razvoj komercijalnih litij-ionskih baterija.
Za revolucionarni izum zaslužna su bila tri čovjeka: John B. Goodenough sa sveučilišta Texas u Austinu, M. Stanley Whittingham sa sveučilišta Binghamton u državi New York i Akira Yoshino sa sveučilišta Meijo iz Nagoye. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dok je radio na izvorima energije koji ne ovise o fosilnom gorivu, Whittingham je otkrio materijal bogat energijom koji je odlučio upotrijebiti za izradu katode u bateriji.
Za katodu je uzeo titanijev disulfid (TiS₂) i s anodom od metalnog litija načinio je bateriju napona većeg od 2 V. Međutim, baterija se nije pokazala komercijalno isplativom zbog visoke cijene i sigurnosnih problema, jer korištenje metalnog litija uzrokovalo je da se baterija zapali. Potom na scenu stupa John B. Goodenough. On je 1980. godine pronašao novi materijal za katodu, te je umjesto titanijeva disulfida kao katodu koristio litij kobaltov oksid (LiCoO₂).
Zahvaljujući tome. baterija je imala duplo veći napon. Posljednji je korak učinio Akiro Yoshina (1985. godine), kada je umjesto reaktivnog litija za anodu upotrijebio ugljični materijal (petrolkoks). To je bateriju učinilo sigurnijom i lakšom i tako je nastala današnja punjiva litij-ionska baterija.
Stanley Whittingham, John Goodenough i Akira Yoshino su 2019. godine dobili Nobelovu nagradu za kemiju, upravo zbog svog rada na litij-ionskoj bateriji. Tako je Goodenough postao najstariji dobitnik Nobelove nagrade. Međutim, Goodenough je dobio brojne druge prestižne nagrade, uključujući Nacionalnu medalju za znanost, Japansku nagradu, nagradu Enrico Fermi i mnoge druge.
Piše: Marijan Živković
