S obzirom na situaciju s koronavirusom, mjere distanciranja i skorašnje izbore – mnogi su pomislili kako će se Hrvatska napokon okrenuti digitalnom glasanju na izborima. Ipak, čini se kako od toga neće biti ništa jer čelnici države ne razmatraju opciju digitalnog glasanja.

I dok o razlozima zašto nećemo dobiti mogućnost online glasanja možemo samo nagađati, činjenica je da neke zemlje imaju već godinama digitalizirani sustav glasanja. Zanimljivo, sustavi se značajno razlikuju od zemlje do zemlje – pa možemo reći da na raspolaganju imamo razne mogućnosti implementacije digitalnog sustava glasanja.

Nadamo se kako ćemo jednom u skorašnjoj budućnosti napokon dobiti neki digitalizirani sustav glasanja. Vjerujemo kako bi se time stvorile značajne uštede novca koji se potroši na izbore, ali bi se vjerojatno potaknulo i mnoge koji nisu skloni odlaziti na birališta – da glasaju za svoje kandidate.

I dok čekamo uvođenje digitalnog glasanja na izborima, odlučili smo se pozabaviti malo problemima i potencijalima koje takvo glasanje donosi. Također, predstavit ćemo nekoliko primjera kako je digitalno glasanje organizirano u drugim zemljama (u Europi i svijetu).

internet konekcija

 

Imamo li priliku za uvođenje digitalnog glasanja u Hrvatskoj?

Posljednjih nekoliko godina Hrvatska užurbano radi na digitalizaciji raznih sustava – i to poprilično uspješno. Korona kriza pokazala je kako možemo u velikoj mjeri imati digitalizirani državni sustav – jer kvalitetne temelje za tako nešto itekako imamo.

Putem interneta građani Hrvatske danas mogu preuzeti razne potvrde, poslati mnoge zahtjeve – te dobiti uvid u gotovo sve svoje privatne podatke (koje čuva država). Također, tvrtke mogu slati razne zahtjeve, obrasce – i veliki dio komunikacije i papirologije mogu riješiti online. Gdje je onda problem s uvođenjem online glasanja?

Glavni problem s uvođenjem online glasanja (s tehničke strane) predstavlja to što se sustavom eGrađani ne služi veliki broj ljudi. Država bi trebala aktivnije promicati taj sustav – kako bi imao što više aktivnih korisnika. Time bi se smanjile gužve u čekaonicama državnih ureda, a ujedno bi se uspostavila bolja usklađenost raznih dijelova sustava. Možda ne bi bilo loše da se umjesto na zahtjev, podaci za logiranje u sustav eGrađani pošalju svakom korisniku na adresu – čime bi se potaknulo korisnike da koriste taj sveobuhvatan sustav.

Kada bi svaki građanin imao pristupne podatke koji mu trebaju za glasanje – prepreka za digitalno glasanje ni bi trebalo biti. Dakako, u slučaju da se koristi sustav eGrađani ne postoji anonimnost kod glasanja, no za digitalno glasanje ne trebamo nužno koristiti eGrađani sustav. Priliku za uvođenje digitalnog glasanja definitivno imamo (posebno sada u vrijeme koronavirusa) samo je pitanje postoji li interes od strane države da se takvo što uvede.

 

Sigurnost kao potencijalni problem

Mnoge države odgađaju uvođenje digitalnog glasanja ili ulaze u taj proces iznimno pažljivo – jer smatraju da postoji mnogo sigurnosnih nedostataka u takvom glasanju. Dakako, potencijalni problemi i sigurnosni propusti uvijek postoje u svakom digitalnom sustavu – no jesu li zaista tako veliki da bi digitalno glasanje trebalo biti odbojno.

Francuska je primjerice 2016. godine odlučila omogućiti online glasanje glasačima koji nisu u mogućnosti doći na birališta – ali su svoju odluku vrlo brzo povukli i onemogućili isto na sljedećim izborima. Razlog nije bio direktan napad na francuski sustav glasanja, već sigurnosni problemi koji su se pojavili na izborima u SAD-u – a koji su na sve nadvili oblak sumnje u digitalno glasanje.

Važno je da sigurnost bude na visokoj razini kako bi glasanje proteklu u miru i bez previše napetosti – no zar zaista ne možemo razviti dovoljno kvalitetan i siguran sustav koji bi spriječio hakerske napade i očuvao sigurnost? S druge strane, zar vlada toliki interes hakera da uzdrmaju regularnost izbora i učine sve kako izbori ne bi bili valjani ili je sve oko straha za digitalno glasanje malo preuveličano?

Bilo kako bilo, mnoge zemlje će odbijati uvođenje e-glasanja uz opravdanje kako ne postoji dovoljno siguran mehanizam kojim će glasanje biti regularno (i sigurno). No, je li i fizičko glasanje uopće sigurno i anonimno do one mjere do koje želimo?

internet

 

Kakve vrste digitalnog glasanja koriste po svijetu?

Bez obzira na strah od digitalnog glasanja, mnoge zemlje širom svijeta imaju mogućnost digitalnog glasanja. No, važno je naglasiti kako postoji nekoliko načina digitalnog glasanja – a neke metode spajaju blagodati moderne tehnologije te stare provjerene metode.

Estonija je možda i najbolji primjer za digitalno glasanje kakvo mnogi priželjkuju. Naime, u toj je državi 2005. godine uvedeno e-glasanje, koje se i dan danas aktivno koristi. Zanimljivo, godine 2007. izvršen je hakerski napad na kanale digitalnog glasanja u Estoniji, ali je ova država ostala ustrajna u tome da se glasanje provodi digitalno – i sada sve funkcionira dobro.

SAD je bio prva zemlja koja je uvela digitalizirano glasanje i to još davne 1960. godine. No, SAD nema u potpunosti digitalizirano glasanje – već kombinira optičke čitače za identifikaciju birača te digitalnog glasanje putem posebnih uređaja. Prema dostupnim podacima, 90 posto država SAD-a koristi digitalno glasanje, dok je ostatak još uvijek sklon glasanju na papirima.

Digitalni sustav glasanja sličan SAD-u imaju i mnoge druge zemlje. U Europi se takvim sustavom najviše koriste Norveška i Švicarska, sličan je sustav uveo Brazil 2000. godine, a digitalno glasanje ima i najmnogoljudnija zemlja svijeta – Indija.

Kirgistan za razliku od ostalih koristi optičke čitače kako bi identificirao glasače, ali se glasovi zbrajaju ručno.

Kao što se može vidjeti gore, svaka zemlja ima neka svoja pravila i načine digitalnog glasanja. No, zemalja koje imaju omogućeno digitalno glasanje ima puno više nego što smo gore nabrojali. Namibija je primjerice bila prva afrička zemlja koja je 2014. godine uvela digitalne uređaje za glasanje. Filipini i Mongolija uređaje za glasanje koriste od 2010. godine, Iran od 2017. godine, Rusija i Bangladeš od 2018. (na određenim područjima i lokalnim izborima), itd.

 

Građani koji odabiru metode glasanja

Posljednjih smo godina svjedoci malog odaziva građana na izbore, iako je pravo (negdje i obaveza) svakog građana da izađe na izbore. Događa se da izbore u končanici odlučuje manjina građana – i odabrane stranke i političari zapravo nisu ono što žele svi. No, sada dolazimo do jednog zanimljivog detalja – građani ne žele digitalizirano glasanje.

Neke su države proteklih godina imale digitalizirano glasanje, ali su se ponovno vratili na zaokruživanje papira. Naime, u javnosti se pojavila priča kako su moguće malverzacije oko digitalnog glasanja – pa su se ljudi požalili i odlučili kako žele glasovati isključivo na papiru. Jedna od država gdje je ukinuto digitalno glasanje jest Irska (strah građana od namještanja izbora), dok je primjerice u Njemačkoj sud “srušio” uređaje za glasanje s naznakom da nisu bili dovoljno transparentni.

Dakle, možemo reći kako je zapravo javnost podijeljena oko pitanja digitalnog glasanja. Dok neki žele uvođenje takvog glasanja kako bi mogli glasati od doma, drugi smatraju kako je digitalno glasanje potencijalna opasnost gdje su moguće malverzacije izbora. Možda bi najbolje rješenje stoga bilo – ponuditi svakome način glasanja kakav želi.

privatnost na internetu

 

Hoćemo li u Hrvatskoj ikada glasati digitalno?

Zanimljivo pitanje na koje vjerojatno nitko ne može dati konkretan odgovor. Naime, neke političke opcije započele su zagovarati sustav digitalnog glasanja, dok se neke tome protive. No, sve dok postoji opcija koja se zalaže za digitalizaciju glasanja – postoji i mogućnost da se Hrvatska ipak odluči za digitalnog glasanje (ili barem neku kombinaciju).

U vrijeme kada imamo gotovo sve digitalizirano (od zdravstva, školstva, javne uprave, itd.) možda bi bilo vrijeme da uvedemo i mogućnost digitalnog glasanja. Vjerujemo da bi se time uštedio značajan novac jer ne bi trebalo tiskati listiće i plaćati ljude da sjede na biračkim mjestima, a ujedno bi se ponudila jedna nova opcija glasanja – za sve koji ne mogu ili ne žele izaći na biračka mjesta.

Estonija u Europi i SAD u svijetu – dva su sjajna ogledna primjera kako bi trebalo izgledati digitalno glasanje. Želimo li uvesti digitalno glasanje, možda bismo se trebali ugledati na njihove sisteme – i izvući ono najbolje. Činjenica jest da na ovim izborima koji su pred nama zasigurno nećemo još glasati digitalno, a mala je vjerojatnost da se takvo glasanje pojavi i na nekim sljedećim izborima.

Hoćemo li ikada dobiti digitalno glasanje u Hrvatskoj, ostaje veliko pitanje – na koje nitko ne može dati konkretan odgovor. Jedino što preostaje jest sačekati budućnost – i vidjeti hoće li se netko zalagati za implementaciju takvog glasovanja.

 

Piše: Z.M.

1 komentar

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here