Vrlo je vjerojatno da ste barem jednom u životu čuli za izraze megabajt, gigabajt, terabajt. Za petabajt ste možda rjeđe čuli, ali i ovaj izraz se dosta često koristi. Svi ovi izrazi su u stvari mjerne jedinice kapaciteta memorije u računalnom svijetu.
Riječi kao što su bajt, megabajt, gigabajt i tako dalje se odnose na količinu memorije digitalne pohrane. Vjerojatno ste čuli i za nazive gigabit i megabit i možda vas ovo dvoje zbunjuje te se pitate kakve veze imaju megabiti sa megabajtima.
Bilo bi dobro i korisno znati što točno koji od ovih naziva označava i o kakvom iznosu memorije za pohranu se radi ako recimo kažemo 1024 gigabajta. Osim za pohranjivanje podataka, ovo je dobro za znati i kada recimo uspoređujemo veličine paketa za internet ili brzinu prijenosa i učitavanja podataka.
Bitovi, bajtovi i riječi. Ne, ipak su kilobajti.
Prva stvar koju trebamo napraviti jest pogledati na osnove digitalnog pohranjivanja nekih manjih jedinica.
Najmanja jedinica za pohranu podataka je bit. Bit može pohraniti samo jednu binarnu jedinicu, to jest brojeve 0 ili 1. Kada govorimo o bitu, obično koristimo malo slovo ”b” kako bismo ga označili. Kako to izgleda ”u praksi”, to jest u pravim omjerima? Evo jedan primjer. Recimo jedan kilobit je tisuću bitova. Megabit je tisuću kilobita. Skraćeno se megabit piše ”Mb”.
Jedan korak ”iznad” bita je bajt. Jedan bajt iznosi osam bitova i jedan bajt je dovoljan za pohranu jednog simbola teksta. Recimo ako pišete nešto u .txt formatu i napišete samo jedan simbol, snimite tu datoteku i pogledate memoriju, vidjeti ćete da ona zauzima točno jedan bajt. Za bajt se koristi veliko slovo B. Recimo za pohranu jedne riječi trebati će vam 10 kilobajta (KB).
Megabajti (MB)
Megabajt je jedinica veća od kilobajta. U jednom megabajtu je 1024 kilobajta, s time da se kod svih medija za pohranu to skraćuje na 1000 radi lakšeg računanja i spremanja podataka. Kroz posljednje desetljeće prošlog stoljeća kod većine medija za pohranu glavna mjerna jedinica bili su megabajti. Na primjer, CD za pohranu iznosio je 700 MB. Evo kako to izgleda na primjerima iz stvarnog života:
- 1 megabajt iznosi knjiga od oko 400 stranica.
- 5 megabajta iznosi pjesma snimljena u .mp3 format u trajanju od oko 4 minute.
- 70 minuta audio sadržaja jest oko 650 megbajta.
U idućim dijelovima teksta ćete vidjeti da ću često koristiti broj 1024. Nakon mjerne jedinice od jednog kilobajta, svaka druga mjerna jedinica koja ide nakon nje iznosi isto tako 1024 (1 GB je 1024 MB, 1 MB je 1024 KB, itd.).
Gigabajti (GB)
Jedan gigabajt je otprilike 1024 megabajta. Gigabajti su, s obzirom na to da je sadržaj koji koristimo, igramo, gledamo i slušamo ”veći”, to jest zauzima više prostora u pohrani, danas glavna mjerna jedinica kod pohrane podataka. Danas ćete puno češće čuti da se koriste naziv gigabajt nego megabajt. Danas se i velika većina medija za pohranu podataka mjeri u gigabajtima, s time da se pohrana na čvrstim diskovima mjeri u terabajtima. Ako koristite SSD ili ”Solid State Drive” onda ćete vidjeti da se i ondje još uvijek kao mjerna jedinica za pohranu koristi gigabajt.
Evo nekih primjera kako biste vidjeli koliko iznose gigabajti u odnosu na ono što svakodnevno koristimo:
- Jedan DVD ROM iznosi 4.7 GB
- ”Double Layer” (ili sa ”dvije strane” DVD ROM iznosi oko 8 GB
Terabajti (TB)
S obzirom na to da se u jednom terabajtu ”nalaze” 1024 gigabajta, jasno je da se terabajti koriste za označavanje pohrane sadržaja velikog kapaciteta. Danas se izraz terabajt često koristi kod označavanja mjerne jedinice za pohranu kod čvrstih diskova računala. No, s obzirom na to da se SSD-ovi sve više šire i da su sve zastupljeniji kod sve većeg broja korisnika i da se još uvijek podaci najčešće mjere u gigabajtima, gigabajti su ipak najzastupljenija mjerna jedinica u informatičkom svijetu.
Kako terabajti izgledaju ”opipljivo” ili u stvarnome svijetu? Evo nekih primjera:
- 24 terabajta je iznosila dnevna količina učitanih pjesama na YouTube ali prije dvije godine.
- 1 TB iznosi oko 200 000 pjesama u MP3 formatu u trajanju od 5 minuta ili 500-injak sati filmova u HD kvaliteti.
Petabajti
Jedan petabajt je 1024 terabajta (što je oko milijun gigabajta) podataka. Ako se trend nastavi, vrlo je vjerojatno da će za nekih pet ili možda manje godina petabajti zamijeniti terabajte kao mjerna jedinica za standard korisnika prilikom pohranjivanja velike količine podataka. Evo nekih primjera petabajta iz života:
- 1 petabajt (ili PB) je oko 500 milijardi ”standardnog” teksta koji otipkamo u .txt formatu. To je ujedno i oko 745 milijuna floppy disketa.
- 1 i pol petabajt iznosi jedna milijarda fotografija na Facebooku.
- 20 petabajta je iznosila (što znači da sada iznosi puno više) količina podataka koju je Google procesuirao prije deset godina i to u jednome danu.
Eksabajti (ili EB)
Eksabajti su mjerne jedinice za nezamislivo ogromne količine podataka kakve su poznate firmama kao što su Amazon, Google, Facebook i slične koje svakoga dana obrađuju i procesiuraju na tone i tone podataka, osobnih informacija, imena, fotografija, naziva proizvoda i usluga i štošta drugo. Ono što je dobro jest to što još neko vrijeme nas kao obične korisnike eksabajti neće previše zanimati. Današnja računala, pogotovo ona obična koriste gigabajte i terabajte, tako da se o eksabajtima može znati na informativnoj bazi (ili ako se planirate zaposliti u nekoj informatičkoj firmi i ako vas zanima koliko otprilike podataka svakoga dana procesuira recimo Facebook). Evo i nekih primjera eksabajta iz stvarnog života:
- 1 eksabajt iznosi oko 11 milijuna videa snimljenih u 4K kvaliteti.
- 5 eksabajta jest navodno zbroj svih riječi koje izgovori svaki čovjek na zemlji.
- Ogromnih 15 eksabajta je ukupan zbroj svih podataka kojima navodno upravlja Google.
Ovaj popis može ići do… ne želite znati do kojeg broja i koliko je to nula. Ako vas zanima, iduće tri mjerne jedinice su zetabajti, jotabajti i brontobajti. No s obzirom na to da su već i eksabajti nešto što pomalo prelazi granice zdravog razuma (barem za obične korisnike), mislim da nema potrebe da se ostalima pridodaje ikakva pažnja osim informativne.
Piše: Z.K.
