Sve što trebate i morate znati o ekranima pametnih telefona!

Ekrani na pametnim telefonima, njihovi brojevi, značenja i vrste mogu djelovati pomalo zbunjujuće. Što je 2K, a što 4K? Koja je razlika između ”lažnog” i ”pravog” 4K ekrana? Koja je razlika između Retina i OLED ekrana?

Informacija je puno, pogotovo iz razloga što je danas tehnologija ekrana pametnih telefona jako napredna (i iz razloga što na tržištu imamo veliki izbor pametnih telefona, ovisno o ekranima). No, ne morate brinuti! Mi smo za vas sakupili sve potrebne informacije vezane uz ekrane vaših i naših ”smartphoneova” tako da sve ono što trebate (i što biste morali) znati o ekranima možete pročitati u nastavku članka.

Rezolucija

Jedna od najvažnijih stavki kada govorimo općenito o ekranima, a onda pogotovo kada govorimo o ekranima pametnih telefona je rezolucija. Prvo pravilo u vezi rezolucije glasi: što više to bolje. Bez obzira odnosi li se to na veličinu ekrana (koja se mjeri u inčima), broju točkica (ili jasnoće onoga što ekran prikazuje) i gustoći tih postavljenih točkica (ili ”ppi”, odnosno ”pixel per inch”), više je uvijek bolje.

Ispod ćemo u tablici vidjeti osnovne podjele ekrana prema rezoluciji (HD će biti najniža, s obzirom na to da danas 98% pametnih telefona niskog razreda, pa čak i neki srednjeg imaju HD ekrane).

HD ili High Definition

HD je kratica od ”High Definition” izraza. HD označava ekrane čiji se broj točkica mjeri u odnosu 1280 x 720p. Bez obzira na veličinu samoga ekrana, sve dok je broj točkica ovih parametara, radi se o HD ekranu.

Kao što i sami možete zaključiti, što je HD ekran manji i što ima bolju gustoću točkica na ekranu to će sama kvaliteta slike biti bolja. To znači da će HD 5-inčni ekran davati bolju kvalitetu slike od HD 8-inčnog ekrana.

Na primjer, 4.3-inčni ekrani ima gustoću točkica od 342 ppi. Kod 4.7-inčnog ekrana ta gustoća će se smanjiti na 312 ppi, ali će i jedan i drugi ekran biti HD. Apple kaže da je 300 ppi taman onolika gustoća točkica na ekranu, koju ljudsko oko može raspoznati na određenim udaljenostima.

FHD ili Full HD

Full HD je idući korak kod standarda definicije ekrana pametnih telefona. Full HD ekran ima rezoluciju od 1920 x 1080p i ovdje isto tako gustoća točkica će ovisiti o tome koliko je općenito velik ekran. Kod pametnih telefona sa ekranima od 5 inča, gustoća točkica je oko 400 ppi, dok se kod 5.5-ičnih ekrana ta gustoća spušta na 400 ppi.

QHD, Quad HD i 2K

”QHD” kratica označava ”Quad HD” (odnosno rezoluciju ekrana koja je četiri puta veća od standardnog HD ekrana). Broj točkica za QHD iznosi 2560 x 1444p. 5.5-inčni QHD ekrani imaju gustoću točkica od oko 538, dok recimo 5.5-inčni Full HD ekran ima gustoću točkica od oko 400 ppi.

4K ili Ultra HD

Isto kao i kod 2K ekrana i 4K ekrani svoj su naziv dobili od većeg broja od brojeva po kojima se mjere točkice razlučljivosti slike na ekranu. Ultra HD naziv je dobio po 3840 točkica u svome omjeru, dok je 4K svoj naziv dobio zbog 4096 točkica razlučljivosti slike.

Najkraće rečeno, Ultra HD ekran će imati rezoluciju od 3860 x 2160 dok će 4K imati rezoluciju od 4096 x 2160. Iako neki proizvođači obje ove rezolucije nazivaju 4K rezolucijama (poput na primjer tvrtke Sony, koja je tržište stavila svoj Sony Xperia Z5 Premium Ultra HD rezolucije na 5.5-inčnom ekranu), postoje razlike. Iako je Sony za rezoluciju svoje Xperije Z5 Premium rekao da ona ima 4K rezoluciju, taj uređaj u stvari koristi manji omjer, odnosno Ultra HD, a ne ”pravi” 4K. Kod ove dvije vrste rezolucije postoje i nazivi ”pravi” 4K i Ultra HD.

Trendovi rezolucija

Iako se ekrani pametnih telefona povećavaju, još nitko (barem zasad) nije osmislio pametni telefon, koji bi na sebi imao ”pravi” 4K ekran. Sony i dalje na ovome području dominira svojim Z5 Premium i XZ Premium uređajima. Današnji najbolji flagshipi imaju ekrane od 1440p, dok neki i dalje imaju ekrane od 1080p, odnosno 2K i Full HD ekrane.

Vrste panela ili ploča

Ekrani pametnih telefona koriste različite vrste ploča. Tako imamo LCD, AMOLED, OLED, Super AMOLED, TFT, IPS  i još neke druge, manje poznatije. Evo što svaki od tih naziva znači.

Što je to LCD? Koja je razlika između LCD, TFT LCD i IPS LCD ploča?  

LCD je isto tako kratica i to od naziva ”Liquid Crystal Display”, a odnosi se na slijed tekućih kristala, koje osvjetljava pozadinsko svjetlo uređaja. Iz razloga što su LCD ekrani jeftiniji i jednostavniji za proizvodnju, danas na tržištu velika većina pametnih telefona ima baš LCD ploče ekrana.

Jedna od pozitivnih strana LCD ekrana jest ta što vrlo dobro prikazuje sliku u uvjetima izravnog osvjetljenja. Pametni telefoni imaju i TFT i IPS ekrane. TFT znači ”Thin Film Transistor” ili tranzostor tankog filma. Radi se o naprednijoj podvrsti LCD ekrana, koji koristi aktivnu matricu (odnosno matricu kod koje je svaka točkica pojedinačno ”pričvršćena” za tranzistor). Glavna prednost TFT ekrana jest njihova niža cijena, dok je najveći nedostatak veća potrošnja energije, kao i ne tako dobri kutevi gledanja i reprodukcija boja (pogotovo u usporedbi sa OLED i Super AMOLED ekranima).

IPS je daljnji tijek napretka LCD ekrana. IPS kratica označava ”In-Pane Switching”. IPS ekrani daju još bolju kvalitetu boja, ali i bolje kuteve gledanja u odnosu na TFT LCD ekrane. IPS LCD, za razliku od TFT LCD ekrana koristi po dva tranzistora za osvjetljenje jedne točkice i snažnije pozadinsko osvjetljenje.

Što je to AMOLED?

AMOLED označava ”Active Matrix Organic Light-Emitting Diode”. Ukratko rečeno, radi se o drugom načinu izrade tehnologije, koja se zasniva na temelju tankog filma (nešto slično kao i kod TFT LCD ekrana, ali drugačije).

OLED je organski materijal, koji će prikazati svjetlo ako i kada to svjetlo prođe kroz taj materijal. No, za razliku od LCD ekrana (koji su osvijetljeni zahvaljujući pozadinskom osvjetljenju), OLED ekrani su  u pravilu uvijek isključeni, osim ako svjetlost prođe kroz točno određene točkice (nakon čega te točkice bivaju osvjetljene).

Ovo znači da svaki OLED ekran ima puno ”čišće” i snažnije nijanse crne boje te da svaki OLED ekran u pravilu troši manje energije kada su nijanse crne i ostale tamnije boje prikazane na ekranu. No, svjetlije boje na AMOLED ekranima troše puno više energije u odnosu na LCD ekrane. Isto tako, zahvaljujući ”organskom” segmentu, OLED ekrane je kompliciranije proizvesti za razliku od LCD ekrana, zbog čega su uvijek skuplji.

Još jedna stvar zbog koje su OLED ekrani ”bolji” od LCD jest omjer kontrasta. Iz razloga što su OLED ekrani u pravilu uvijek ”isključeni”, oni će dati puno bolji kontrast boja. AMOLED ekrani uz to imaju i puno višu i bržu mogućnost razine osvježavanja slike. Negativne strane OLED-a su slabija vidljivost kod izravne obasjanosti sunčevim zrakama, takozvani ”burn-in” i degradacija dioda koja se događa s vremenom.

Koja je razlika između OLED, AMOLED i Super AMOLED ploča?

Kao što smo već rekli, OLED je kratica od ”Organic Light-Emitting Diode”. Svaki OLED zaslon se sastoji od tankih elektroluminescentnih materijala. Njihova glavna prednost jest ta da mogu stvarati svoje ”vlastito” svjetlo i ne treba im nikakvo pozadinsko osvjetljenje, čime se štedi energija. Za OLED ekrane se obično kaže da se radi o AMOLED ekranima kada se koriste za pametne telefone ili televizore. Ovdje treba spomenuti i razliku između P-OLED i AMOLED ekrana. P-OLED je ”Passive Matrix OLED” ekran, dok je AMOLED ”Active Matrix” OLED ekran.

Super AMOLED ekrani su AMOLED ekrani koji se nalaze danas u uređajima srednjeg i visokog razreda proizvedenih od strane južnokorejske tvrtke Samsung. Super AMOLED ”odrađuju” izloženost izravnom osvjetljenošću na puno bolji način od ”klasičnih” AMOLED ekrana (iz razloga što Super AMOLED ima dodirnu površinu na vrhu dodirne ploče i ne sadrži dodatni sloj kao AMOLED). Kao što njegov naziv nalaže, Super AMOLED je ustvari poboljšana verzija AMOLED ekrana, što je i glavni razlog zbog kojeg se danas Samsungovi ekrani smatraju najboljima na svijetu.

Što je Retina?

Retina je izraz kojeg je osmislila američka tvrtka Apple. Retina ekran je ekran koji ima gustoću točkica od oko 300 ppi (za koju Apple tvrdi da je dovolja kako bi dala rezoluciju koja je idealna za ljudsko oko). No, s obzirom na to da Apple ne mjeri točkice ili pixele na načine na koje ih mjere svi ostali proizvođači pametnih telefona, ova definicija je vrlo diskutabilna.

Apple je popularizirao Retina ekrane sa svojim iPhone 4 uređajem, koji je imao rezoluciju od 960 x 640 na 3.5-inčnom IPC LCD ekranu, što je davalo oko 330 točkica po kvadratnom inču (ili ”pixel per inch”). Apple vjeruje da je 300 ppi (ili ne puno više od 300) sasvim dovoljno, što je dovelo do proizvodnje iPhonea 6+, koji je imao Full HD s gustoćom točkica od oko 401 ppi. Najnoviji iPhone XS Max ima ekran s gustoćom točkica od 458 ppi.

Koji je najbolji ekran?

To je nemoguće reći, s obzirom na to da svaka ”vrsta” ploča ekrana ima svoje prednosti i nedostatke. Ako vam je kvaliteta ekrana presudan faktor kod kupnje pametnog telefona, onda tu trebate uzeti u obzir puno stvari: jeste li više unutra ili se krećete po vani, želite li da vaš pametni telefon prikazuje bogate boje uz veću uštedu energije ili vam je važno da se boje jednako dobro vide bez obzira na to je li vani sunčano ili oblačno; ovo su samo neki od čimbenika koje treba razmotriti.

Svakako dobra stvar kod vrsta ekrana  i ploča na kojima se ti ekrani nalaze jest izbor, koji je velik. Ovisno o dubini novčanika, svojim željama i potrebama, danas svaki korisnik može kupiti pametni telefon s ekranom, koji će njemu najviše odgovarati.

Piše: I.H.