Istina je kada kažemo da je tehnologija nevjerojatna i da se ona u posljednjih nekoliko godina razvila do neprepoznatljivosti. Ono što je prije dvadeset godina bilo smatrano znanstvenom fantastikom i ono što je tada bilo rezervirano za Sci-Fi filmove danas je naša stvarnost. Tu najviše mislim na virtualnu i umjetno-stvorenu stvarnost koja se sve više i sve brže proširuje na ”pametne” uređaje. Ne bi me iznenadilo kada bih vidio da za pet do deset godina vidio auto koji je u potpunosti pogonjen umjetnom inteligencijom.
Kada govorimo o ”pametnoj” tehnologiji, tu ne možemo a da ne spomenemo pametne uređaje – pametne telefone, phablete, hibride pametnih telefona i laptopa, tablete. Činjenica jest da naši pametni telefoni danas mogu nebrojeno više stvari nego što su to mogli ”glupi” telefoni, odnosno mobilni uređaji koji u sebi nisu imali operativni sustav Android/iOS ili Windows Mobile.
No, jeste li se ikada zapitali odakle potječu sve te stvarčice koje se danas nalaze na svakom pametnom uređaju? Jeste li ikada razmišljali o tome? Ako jeste – nastavite čitati ovaj članak jer ćemo u nastavku nešto reći o tome odakle potječu gadgeti i stvarčice zbog kojih danas tako rado koristimo svoje pametne uređaje i koje nam uvelike olakšavaju život.
Prvi prijenosni mobilni telefon?
Mobilni telefoni kao takvi su postojali od davne 1973. godine. Prvi takav je bio Motorolin DynaTAC 8000X (prije se mislilo da snaga imena leži u tome da ime bude dugačko i ”nabrijano” brojevima) koji je sličio na veću verziju telefona kojeg i danas neki od nas imaju u svojim domovima.
Kakva je bila cijena ”prvog” mobilnog telefona? Prava sitnica. Za otprilike 4000 američkih dolara mogli ste postati vlasnik jednog od ovakvih tehnoloških čuda tog vremena. Iako je danas nezamislivo da bi itko mogao koristiti takvu ”cigletinu” od mobitela, tada je to bilo ”in” jednako onako kako je danas u modi imati bilo koji od današnjih modela pametnih telefona. Uz to, Motorola je svojim mobilnim telefonom uvelike doprinjela tome da se počne razmišljati mogu li telefonski uređaji postati prenosivi. Danas vidimo da mogu.
Prvi SoC ili “System on a Chip”?
SoC ili System on a Chip (na hrvatskom – ”Sustav u čipu”) je mozak svakog pametnog uređaja, bez obzira radi li se o mobitelu ili tabletu. SoC je jedinica koja u sebi sadrži raznorazne procesore za obradu podataka (grafički procesor, procesor za obradu podataka, radna memorija, itd.) i bez SoC-a današnji mobiteli ne bi bili to što jesu.
No, jeste li znali da prvi SoC u sebi nije recimo imalo računalo? Prvi SoC, koji je bio preteča današnjih Sustava u čipu u sebi je imao digitalni sat proizveden od firme Hamilton. Uređaj je otkriven javnosti isto tako davne 1970. godine i to na Jonney Carson sajmu. Prvi SoC je u sebi sadržavao čak 44 čipa koji su bili međusobno povezani sa čak 4 000 žice.
SoC kakvim ga danas znamo je svoj debi doživio tek 2008. godine. Prije devet godina Qualcomm je javnosti otkrio svoj SoC – QSC 7230 koji je bio početak i začetak SoC-a u punom smislu riječi. Od te 2008. godine pa do danas SoC je postajao sve manji i sve kvalitetniji što je u konačnici dovelo do Sustava u čipu kakve danas imamo. Ipak, da nije bilo otkrića iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, tko zna što bi danas bilo.
Prva digitalna kamera?
FujiFilm je bila prva tvrtka koja je dizajnirala i osmislila prvu, pravu-pravcatu digitalnu kameru kakve danas znamo. Ta prva kamera je svijetu, odnosno tržištu bila predstavljena na sajmu Photokina 1988. godine. Na tom sajmu svijet se mogao upoznati sa FujiX DS-1P kamerom koja je koristila 2-megabitnu SD radnu memoriju za pohranu slika, a ovisno o veličini fotografije kamera je u sebi mogla pohraniti između pet i deset slika.
Bez obzira na što što je prva digitalna kamera bila- prva, bila je poprilično kompaktna i izgledala je poprilično dobro, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da 1988. godine tehnologija nije bila niti blizu toliko razvijena kao danas.
Nažalost, DS-1P model je bio samo prototip kamere koja nikada nije dospjela na tržište i koju je godinu dana kasnije zamijenio njezin nasljednik – FujiX DS-X kamera. S obzirom da se radilo o začecima digitalnih kamera, takva joj je bila i cijena: za 20.000 američkih dolara koliko je koštala DS-X digitalna kamera, mogao si ju je priuštiti samo najtvrdokorniji fotograf.
Prvi zaslon na dodir?
Prvi zaslon na dodir, iako ne niti blizu onakvim kakvog ga danas znamo, je otkriven 1965. godine od strane čovjeka koji se zvao E. A. Johnson. Trebalo je čak 30 godina da ova tehnologija ugleda svjetlo dana na mobilnim uređajima, a prvi mobilni uređaj koji je na sebi imao zaslon na dodir bio je IBM-ov Simon koji je na tržište lansiran 1992. godine.
Od tada pa do danas tehnologija dodirnih zaslona je napredovala sve više i više tako da danas imam pametne telefone ”na touch” onakve kakve ih znamo.
Prvi čitač otisaka prstiju?
Čitači otisaka prstiju su prisutni na pametnim uređajima tek nekoliko godina i to iz razloga što je ova tehnologija tek nedavno otkrivena. Tek 2011. godine Motorola Atrix 4G je u sebi imao nešto za što se može reći da je začetak tehnologije čitača otisaka prstiju. No tehnologija koja je bila na tom uređaju je korisniku omogućavala tek ulogiravanje na uređaj.
Apple je odlučio unaprijediti ovu tehnologiju svojim iPhoneom 5S 2013. godine, tako da se ova tehnologija danas nalazi gotovo na svakom flagshipu pametnih uređaja koji su dostupni na tržištu.
Tehnologija kakvu je poznajemo danas neće vjerojatno biti slična onoj kakvu ćemo poznavati za otprilike pet do deset godina. Tada će možda svi mobilni uređaji biti u staklu, auti će biti pokretani umjetnom inteligencijom, a igre ćemo sve više i više igrati služeći se nekim od kontrolera za virtualnu stvarnost.
Ipak, tu i tamo se treba vratiti ”unatrag” i pogledati što je bilo ono što je doprinjelo tomu da mi danas možemo koristiti tehnološke gadgete kakve koristimo. Ono što je prije smatrano kao nešto nemoguće danas je itekako moguće.
Jedva čekamo budućnost i ono što skriva novo sutra jer sam siguran da će nam novo vrijeme donijeti nove tehnološke stvari koje su nam se dok smo bili djeca činile kao nešto iz filmova znanstvene fantastike.
Piše: I.H.
