Osam ili četiri jezgre? Koje odabrati i je li osam jezgri uvijek ”bolje” od četiri? Objašnjenje slijedi!
Kupovina pametnog telefona danas može biti dosta kompliciran i zamršen posao, pogotovo ako vam novac nije problem i ako tražite brzinu i kvalitetu. Slično kao i kod računalnih procesora i procesori na pametnim telefonima iz godine u godinu sve više napreduju. Ono što je prije dvije ili tri godine bilo smatrano ”brzim” i ”high-end” performansama, barem u pogledu procesne kvalitete, danas se smatra već zastarjelim. Danas gotovo da i nema korisnika koji koriste uređaje sa dvije jezgre.
Velika većina korisnika koristi pametne telefone sa četverojezgrenim (”quad core”) procesorima različitih brandova, tipova i kvaliteta. No i četiri jezgre polako, ali sigurno odlaze u povijest. Na tržište sve više i više izlaze pametni telefoni sa šest ili čak osam jezgri, tako da bi u sljedećih pet godina velika većina pametnih telefona trebala u sebi imati ”octa core” procesore.
Logika nalaže kako je, barem kada govorimo u pogledu jezgara procesora, više uvijek bolje. Iz tog razloga se i velik broj korisnika koji želi imati što je moguće bolji pametni telefon, odlučuje na kupovinu uređaja s osmojezgrenim procesorima. No, je li zaista istina da je osam jezgri uvijek bolje od četiri? Stvar je u tome da to baš i nije uvijek tako.
Tehnologija je zeznuta stvar. Slično kao i što kamere s više megapixela ne moraju nužno davati bolju kvalitetu slike od kamera s manje megapixela, isto tako niti osam jezgri ne mora uvijek biti bolje od četiri. O čemu se točnije radi, je li osam jezgri bolje od četiri, kada jest, a kada nije – pročitajte u nastavku.
Više jezgri = bolji procesor, ili…?
Stvar kod procesora, njihove kvalitete i sposobnosti obrade podataka ne ovisi uvijek o tome koliko oni jezgara imaju. Iako se može na prvi pogled činiti kako je logično da će svaki procesor sa osam jezgri biti automatski ”bolji” od procesora koji ima četiri jezgre, to ne mora biti slučaj. Stvar je u stvari puno kompliciranija nego što se na prvu čini.
Procesor, pogotovo oni koji imaju više od jedne jezgre (a danas su takvi svi) rade na način da svaka pojedina jezgra procesora u biti funkcionira kao jedan mali procesor. To znači da, ako i neki procesor ima recimo šest ili osam jezgri, to ne mora odmah značiti da će taj procesor biti bolji od svih četverojezgrenih. Ovisno o tomu na koji način je osmišljeno da se svaka od tih pojedinih jezgri iskorištava, tako će cijeli procesor funkcionirati.
Ako se recimo radi o kvalitetnom procesoru čiji rad je osmišljen i isprogramiran na način da se svaka jezgra iskoristi na pravilan način i da se od svake jezgre izvuče njezin maksimum, to će značiti da se radi o kvalitetnom procesoru, bez obzira na to imao li on dvije, četiri ili više jezgri.
Uzmimo ovo za primjer: recimo da imate restoran i da u restoranu imate kuhinju, kao što uvijek tako. Sada recimo da u restoranu imate dva, tri ili šest kuhara. To neće odmah značiti da će kvaliteta jela biti automatski visoka samo zato što recimo imate šest kuhara. Ono što je puno važnije jest to kako ti kuhari obavljaju ono što se od njih traži i kako oni zajedno surađuju. Slično je i s jezgrama.
Najveći test rada samog procesora i toga kako jezgre procesora zajedno funkcioniraju u obavljanju poslova i aktivnosti su aplikacije, od kojih se najviše ističu igre. Igre su ujedno i najzahtjevnije vrste aplikacija, kako za računala uopće tako i za pametne telefone, iz razloga što se prilikom pokretanja i rada svake igre, u isto vrijeme pokreću i rade vrlo velik broj procesa ili aktivnosti (ako se radi o nekoj zatjevnoj 3D igri, situacija je još zamršenija).
Ipak, velik broj ostalih vrsta aplikacija ne radi na isti način kao igre niti iskorištavaju resurse pametnog telefona na isti način. Velika većina developera razvijaju i osmišljavaju svoje aplikacije na način da one prilikom svoga rada iskorištavaju najviše do dvije jezgre procesora (tako da, osim ako niste gamer, vam uglavnom niti neće trebati procesor sa osam jezgri).
No, ako procesor recimo ima osam jezgri, on će aktivirati i držati uključenim svih osam jezgri, čak i ako mu za rad i obradu podataka pojedine aplikacije trebaju samo dvije. To će onda dovesti do pojačane potrošnje energije vašeg uređaja, što je vjerujem nešto što svi korisnici žele izbjeći.
Stvar je u tome i da nisu sve jezgre ”iste”
Osim broja jezgri koje neki procesor ima stvar je i u tome da nisu niti sve jezgre iste. Ovo se najviše može primijetiti ako za primjer uzmemo ARM-ove procesore iz Cortex-A serije koji obično koriste u kvalitetnijim uređajima (recimo A72, A57, itd.).
Drugi procesori, kao što su recimo Mediatek MT6592 su drugačiji. Unatoč tomu što ovaj Mediatek procesor ima osam jezgri, on ima osam ARM A7 jezgri (što u prijevodu znači da je taj procesor namijenjen za ”entry” razinu pametnih telefona).
To znači da iako ovaj procesor ima osam jezgri, on će opet po performansama biti slabiji od nekih snažnijih čak i četverojezgrenih procesora (kao što je na primjer Nvidia-in Tegra 4 procesor koji ima četiri jezgre ali sve četiri jezgre su ARM A15). Ovo je samo jedan od primjera gdje se jasno vidi kako je četverojezgreni procesor bolji i po kvaliteti i po preformansama od osmojezgrenog, a takvih primjera ima jako puno.
Što je ono što je zaista važno kod kupovine ”pravog” procesora?
Sama arhitektura svakog procesora je poprilično komplicirana za objasniti, ali ono što je definitivno sigurno jest to kako više, barem u svijetu procesora, ne znači uvijek i bolje. U cijeloj toj zbrci ponekad je teško odlučiti kakav uređaj kupiti, ako je procesor, odnosno brzina jedino ono po čemu se ravnamo.
Najbolji savjet u vezi ovoga jest da se prije kupovine uređaja dobro informirate i o tome o kakvom uređaju se radi i o tome kakav procesor se nalazi u uređaju. Bolje se informirati i znati što je ono što se nudi i što vam treba nego se povesti za razmišljanjem mase i kupiti neki pametni telefon samo iz razloga što u njegovom opisu piše ”octa core.” Izbor je na vama.
Piše: V.Č.
