Vodič: kako pristupiti deep webu, a kako darknetu (2. dio)

U prvom dijelu smo se bavili definicijom dark weba (darkneta) i deep weba, a u ovom dijelu ćemo se baviti spajanjem na isti. Pokazati ćemo vam nekoliko načina, tehnologija i mreža koje se koriste danas.

TOR (The Onion Router)

Kao što smo rekli, darknet nije jedna stranica ili jedno centralizirano mjesto na Internetu. Kao i druge “normalne” stranice, i web stranice koje spadaju u darknet se nalaze na serverima diljem svijeta. Najlakši način za pristupiti istima je preko TOR-a (skraćeno od The Onion Router).

Dotične web stranice nemaju nastavak “.com” ili “.org”, nego najčešće imaju nastavak “.onion” što znači da su dostupne samo preko TOR-a.

Ukratko – Tor je mreža volontera koji glume “čvorove” u mreži. Svaki korisnik Tor-a je ujedno i čvor koji preusmjerava druge korisnike na mreži, ali isto tako kad vi posjećujete Internet putem Tor mreže, vaš promet se preusmjerava preko drugih čvorova kako biste bili anonimni. Tu su naravno i dodatni slojevi zaštite koji kriptiraju taj promet i čine ga nečitljivim za treće osobe.

Kako doći na Tor mrežu? Najlakše je skinuti Tor preglednik koji je baziran na Firefoxu. Njega koristite slično kao i “običan” web preglednik, samo što ne smijete paliti torrente, ne smijete upaliti flash niti se ponašati riskantno. Pravila ponašanja na Tor mreži možete naći ovdje.

Sav promet preko Tor preglednika ide preko Tor mreže, a imate i indikator koji vam govori da li ste spojeni na Tor mrežu ili ne. Ako skidate Tor preglednik, skidajte ga sa službene web stranice da ne biste slučajno skinuli kakav malware, spyware ili neki drugi -ware.

https://www.youtube.com/watch?v=93lB0sUYdc8

Navigiranje po darkentu

Još ćemo jednom ponoviti – mi ne želimo da posjećujete darknet. Ovaj tekst je informativne prirode, a ako se ipak odlučite posjetiti darknet onda to radite na vlastitu odgovornost!

Ako spadate u spomenutu skupinu, onda ćete vjerojatno prvo htjeti naći neke .onion stranice jer to nije baš najlakša zadaća.

Neke stranice koje pokušavaju indeksirati .onion stranice su Onion.city, Onion.to i NotEvil. Postoje još i neke stranice za pretragu ilegalnih usluga, ali ih nećemo spomenuti u ovom tekstu jer stvarno ne želimo da tamo idete.

Također, mnogo URL-ova možete naći na Redditu, točnije na kanalima /r/deepweb, /r/onions i /r/Tor, te na zloglasnom Hidden wikiju.

Želimo samo napomenuti da iako ISP i druge institucije neće moći vidjeti što radite preko Tor mreže, sama činjenica da ste na Tor mreži budi sumnju. Slična situacija je u Americi gdje FBI ima praktički dozvolu pretražiti svako računalo osobe koja je bila na Tor mreži – iako se samo spojila i posjećivala “obične” web stranice preko istoga. To bi vam trebao biti dovoljan znak da ne koristite Tor i ne idete na darknet.

VPN-over-Tor ili Tor-over-VPN?

VPN kao takav je odličan za kriptiranje prometa između vašeg uređaja i servera kojeg posjećujete, no u kombinaciji s Tor—om dobivate još moćniju kombinaciju. Uz anonimnost, dobivate dodatni sloj zaštite.

No, postoje dvije “tehnologije”. Prva je Tor preko VPN-a, a druga je VPN preko Tor-a. Krenimo s Tor-om preko VPN-a.

Ako koristite svoju VPN uslugu i prvo se na nju spojite, a zatim upalite Tor preglednik, onda koristite Tor-over-VPN, odnosno Tor preko VPN-a. To je najčešća kombinacija – prvo vaš Internet promet ide kriptiran do servera koji vam pruža VPN, te se “zatim” odbija do Tor mreže, gdje prolazi hrpu čvorova i dolazi do destinacije na koju želite ići.

U tom slučaju, vaš ISP (davatelj Internet usluge) neće znati da koristite Tor, nego će samo vidjeti kriptirani promet i moći zaključiti da koristite VPN. Normalno ćete moći pristupiti .onion stranicama. Naravno, tu se neke stvari moraju poklopiti i morate biti sigurni da vaš pružatelj VPN usluge (NordVPN, ExpressVPN …) ne drži na svojim serverima nikakve logove i da neće bilježiti da ste koristili Tor mrežu.

Spomenuti NordVPN vam čak nudi svoje servere koji imaju odmah ugrađenu funkcionalnost Tor-over-VPN pa ne morate vi koristiti ništa posebno, nego se odmah sav promet preusmjerava na Tor mrežu. Inače, mi preporučujemo NordVPN kao VPN broj jedan ukoliko imate potrebe za njime!

Manja popularna opcija je VPN-over-Tor koja je u suprotnosti s Tor pravilima. Koliko mi znamo, postoje samo dva VPN davatelja usluga koji nude ovu mogućnost, a to su AirVPN i BolehVPN. Obje usluge su, blago rečeno, osrednje i ne preporučujemo ih. U ovom slučaju najveći problem je brzina i sigurnost, ali i dalje ćete moći posjećivati .onion web stranice.

I2P

I2P je alternativna anonimna mreža kao i Tor. Ali za razliku od Tor-a, na nju ne možete pristupiti s javnog Interneta. Na nju možete pristupiti samo preko skrivenih servisa specifičnih za I2P mrežu. Nadalje, I2P se ne može koristiti za posjećivanje .onion web stranica jer su to dvije odvojene mreže. I2P ima skrivene stranice koje se zovu “eepsites”.
Stoga se sigurno pitate zašto biste koristili I2P umjesto Tora? U krajnjem slučaju, I2P je manje popularan, teže mu je pristupiti, ne možete mu pristupiti preko javnog Interneta i slično.

I2P, međutim, ima nekih prednosti. Mnogo je brža i pouzdanija od Tor-a iz brojnih tehničkih razloga. Peer-to-peer routing struktura je mnogo naprednija od Tor-ove i ne oslanja se na “provjerene direktorije” za dohvat određenih podataka. Plus, promet ide u jednom smjeru, pa nije moguće prisluškivati promet – možete ili uhvatiti onaj odlazni ili dolazni, ali ne oba.

Postavljanje I2P-a je nešto teže nego postavljanje Tor-a. I2P se mora skinuti i instalirati, a zatim postaviti kroz router konzolu. Nećemo ulaziti u to kako postaviti I2P, ali znajte da treba vremena, truda i vještine za to. Ako uspijete, onda možda dobijete pristup eepsite-ovima, odnosno web stranicama na darknetu.

Freenet

I za kraj nam još ostaje Freenet. To je samoodrživa mreža u mreži koja se ne može koristiti za pristup web stranicama na javnom Internetu. Nju možete koristiti samo da biste pristupili sadržaju koji je dignut na Freenet mrežu. Ona se može svrstati u “peer-to-peer distributed datastore”.

Za razliku od I2P-a i Tor-a, ovdje ne morate imati server da biste hostali određeni sadržaj. Jednom kada uploadate nešto, to ostaje na mreži beskonačno dugo, čak i kada prestanete koristiti Freenet.

Freenet dozvoljava da se spojite na jedan od dva moda: darknet ili opennet. Darknet mode vam dozvoljava da specificirate tko su vam “prijatelji” i samo s njima možete dijeliti sadržaj (op.a. već vidimo kako se ovo koristi za razne ilegalne svrhe). Tada stvarate vlastitu “privatnu” mrežu koja je potpuno anonimna. Opennet mode je drugačiji – on koristi određene centralizirane servere u kombinaciji s decentraliziranom peer-to-peer mrežom.
Konfiguriranje Freeneta je prilično jednostavno – skinete ga, instalirate i pokrenete.

Piše: B.P.