Tema ”mikrotransakcija” često se proteže među gamerski nastrojenim korisnicima tehnologije. Ako ste ikada igrali neku od novih igara na svom pametnom telefonu, mogli ste vidjeti da za određen iznos novca možete kupiti neke stvari, koje će vam dodatno pomoći u igri. To se radi putem mikrotransakcija.
Čak i dobar dio besplatnih igara (igara za koje ne morate izdvojiti niti kune, ali možete ako želite) u sebi sadrže mikrotransakcije. O čemu se to točnije radi, koja je namjena i svrha postojanja mikrotransakcija te zašto ih korisnici ne vole, pročitajte u nastavku ovog članka.
Mikrotransakcije – njihova svrha i zašto uopće postoje
U početku, kada su se videoigre tek počele programirati, kupiti jednu igru bilo je jednostavno. Toga se sjećaju svi oni koji su posjedovali ili koji još uvijek posjeduju jednu od starijih konzola: samo ste trebali otići u trgovinu gdje su se prodavale igre, trebali ste ”iskeširati” nekoliko stotina kuna i to je to. Igra je bila vaša. Tako smo kupovali sve starije igre, još tamo od Nintenda 64 i prvog Playstationa.
No, stvari su se počele mijenjati (da ne kažem i komplicirati) razvojem interneta i konzola (odnosno platformi) koje su se sve više oslanjale na spojivost na internet. Dolaskom interneta velikih brzina i mogućnosti brzog skidanja podataka dovelo je do promjene u pogledu kupovanja igara.
Sada više korisnik ne mora otići nužno u trgovinu kako bi si kupio igru. Umjesto toga, korisnik može otići na primjer, na CDKeys, Kinguin, Playstation, Nintendo Store ili na Steam i ondje kupiti digitalnu verziju igre, koju onda može skinuti i zaigrati na svojoj konzoli ili računalu.
Ako imate pametni telefon, bez obzira na to radi li se o Androidu ili iPhoneu, možete vrlo lako i brzo kupiti igru koju želite putem pripadajućih digitalnih trgovina (Google Trgovine i App Storea). Igre danas gotovo da i nemamo na digitalnim diskovima (premda Blu-Ray diskovi još uvijek nisu u cijelosti maknuti iz korištenja), već ih izravno skidamo na naše platforme, nakon čega igre postaju dostupne za igranje instantno.
No, s porastom trenda kupovine igara ”preko interneta”, porastao je i trend stavljanja mikrotransakcija u igre. Pomoću mikrotransakcija možete kupivati najrazličitije stvari u igri: od dodatne odjeće za likove, oružja, boju oružja, dodatne nadogradnje, ”premium” mogućnosti i druge stvari.
Mikrotransakcije nalaze se danas u sve većem broju igara, neovisno o platformi i neovisno o tome jeste li za tu igru trebali izdvojiti novac ili ste ju besplatno skinuli. No, upotreba mikrotransakcija nešto je što je danas tema žučnih i velikih rasprava, kako među korisnicima tako i između korisnika i programerskih tvrtki.
1$ nije puno, no…
Sada dolazimo do prvog problema u vezi mikrotransakcija. Ako ste ikada skinuli neku igru, bez obzira na platformu na kojoj ste ju skinuli, vjerojatno ste vidjeli različite reklame s ponudama za kupovinu različitih, dodatnih stvari.
U tim reklamama mogu pisati različite poruke koje korisnika pozivaju na izdvajanje novca za mikrotransakcije (kao što je recimo poruka: „Velika rasprodaja! XY oružje može biti samo vaše za 10$“!) Osim toga, ako igrate RPG ili RTS igre, sigurno ste u trgovinama igara (gdje se inače prodaju i besplatne stvari) vidjeli i opremu koja je ”premium” i koja košta određenu svotu novca.
Ta oprema možda nije skupa (možda će vas novo pojačanje za pušku u igri koštati samo 1$), no ti dolari se ”nakupe”. Jedan, po jedan i kada malo bolje pogledate, vidite da ”besplatna igra” koju ste skinuli iz zezancije, uopće nije besplatna. Nadalje, neke igre (čak i za mobilne platforme) idu toliko daleko da sadržavaju ”premium” predmete i opremu koja košta do 100 eura! Tu dolazimo do još jednog problema…
Postojanje mikrotransakcija u igrama mijenja cijelu mehaniku igre
Velika većina igara koje u sebi sadrže mikrotransakcije potiču igrače na kupovanje različitih stvari. Neke igre to čine na vrlo naporan i uporan način (na primjer, vrlo čestim pokazivanjem reklamnih sadržaja).
Druge igre promiču mikrotransakcije na način da igrača ograniče od igranja (primjer toga su ”freemium” igre za mobilne platforme kao što je Harry Potter Hogwarts Mystery, koja će vam dopustiti da odigrate određen broj ”poteza” sve dok vam ne ponestane energije).
Kako biste ponovno mogli igrati, morate ili pričekati neko vrijeme (da vam se obnovi energija) ili možete kupiti neki predmet koji će vam omogućiti nesmetani nastavak igranja. Ovakvim manipulacijama najviše su skloni programeri koji programiraju igre RPG ili RTS žanrova.
Uzmimo na primjer World of Tanks, ”besplatnu” igru za konzole i računala. Iako u svojoj biti igra jest besplatna (ne morate izdvojiti apsolutno niti euro kako biste ju igrali), World of Tanks samo je jedna od mnogih, novih igara koje u sebi sadrže ”freemium” obilježja, koje uvelike mijenjaju samo koncept i mehaniku igre. Ako niste spremni izdvojiti barem nekoliko stotina kuna za neki od tenkova, spremite se za mukotrpan i težak put probijanja prema višim razinama igre.
Suprotno tome, ako vam izdvajanje novca nije problem, očekujte velike povlastice. Sličan primjer tome je i Bethesdina igra Fallout 76, igra koja je bila poznata po vrtoglavo visokim cijenama svojih ”proizvoda i usluga”. Sukladno tome, igre koje u sebi sadržavaju mikrotransakcije kao važan čimbenik nude ogromne prednosti onim igračima kojima nije problem izdvojiti 10, 100 ili čak 1.000$ za raznorazne perkove, poboljšanja ili nove oklope i mačeve.
Takve igre igrači često nazivaju ”pay to win” i ovo je jedan od najvećih razloga zašto normalni, obični igrači ne vole mikrotransakcije. Jer, umjesto da igra ponudi igračima jednake mogućnosti (gdje će o uspjehu odlučivati isključivo vještina igrača), oni igrači koji izdvoje više novca u takvim će igrama imati puno bolju opremu, ali i otključane sposobnosti, što će uvelike povećati njihove izglede, pogotovo kod ”Player versus Player” igara, kakva danas i jest većina mrežnih igara.
Jer ako igrač ima izbor ”grindanja” od 100 sati za oružje koje će biti bolje, ali opet lošije od ”premium” oružja, koje drugi igrač može kupiti za određen iznos novca, jasno je tko će biti u prednosti i zašto igrači ne vole mikrotransakcije.
No jesu li mikrotransakcije kod svih igara nešto što treba prezirati? Ne. Primjer igara gdje su mikrotransakcije osmišljene na izvrstan način su Overwatch, Dota 2, Counter-Strike : GO i Armored Warfare. Ove igre su samo neke od navedenih i primjer su kako se može osmisliti kvalitetna igra, u kojoj će glavni naglasak biti na zabavi, a ne na trošenju stotine dolara. Jer, smisao i poanta igara oduvijek i jest bila- zabava.
Piše: Z.K.
