Video frame rate ili FPS je vrlo važna značajka, bilo da gledate film na TV-u ili igrate igricu na računalu. To je jedinica mjere koja označava koliko sličica u sekundi prikazuje vaš zaslon prilikom gledanja.
Što je to FPS?
Dakle video frame rate je poznatija i kao FPS (frames per second/sličica po sekundi), a to je pojam koji navodi broj „sličica“ ili „okvira“ (zasebnih slika) koje filmski, video ili igraći zasloni mogu prikazati u jednoj sekundi. Obično se smatra da veći broj FPS-a ima “glatkiji” prikaz animacije, iako je ovo istina, na tržištu svejedno postoje različiti standardi za FPS.
Zapravo, samo se nekoliko dostupnih okvirnih stopa smatra niskima, posebno ako se usporede s igraćim standardima okvirnih stopa. Sada ćemo objasniti razlike između pojedinih standarda okvirnih stopa i zašto one uopće postoje.
Animirani film (12 FPS)
Animacije imaju najmanji broj sličica, jer je svaka sličica zasebno nacrtana, posebno u slučaju animacije stare škole. Stariji crtani filmovi su morali biti od početka do kraja ručno naslikani. I sad zamislite raditi 12 slika za jednu sekundu crtića. Zato su i bili uvijek kratki do 5 minuta maksimalno, a dugometražni crtani filmovi su bili prava rijetkost.
Sličice u animacijama se nazivaju „ključne sličice“, a značajka dobre animacije je postizanje učinka glatkog prijelaza među sličicama unatoč malom broju sličica po sekundi. Ako bi vaš vid imao samo 12 FPS-a, vaši bi refleksi bili poprilično usporeni, a praćenje objekta u pokretu bilo bi prilično teško. Činjenica da su i animacije izgledale glatko, je dokaz visokog talenta umjetnika koji su stvarali takve animacije. Dana je to uz pomoč računala ipak mnogo lakše.
Film (24 FPS, a ponekad i 48 FPS)
Film počinje s 24 FPS jer je to bio standard za tadašnje filmske projektore. Međutim, svatko tko je probao igrati igru na 24 FPS može vam reći da je to jako loš frame rate, pa zašto onda postoji?
Jednostavno rečeno: zato što funkcionira. Film ima pristup širokom rasponu tehnika koje su se tek nedavno pojavile kod video igara, poput visokokvalitetnog zamućenja slike, prilikom prikaza kretanja, koje omogućava mozgu gledatelja da popuni procjepe između sličica. Krajnji rezultat je da film izgleda jako dobro na ekranu, jer tehnika snimanja u suradnji sa našim mozgom, čini da naše opažanje filma vrlo rijetko izgleda nekvalitetno.
Međutim, od nedavno filmska industrija također podiže ljestvicu, i pokušava poboljšati kinematografske standarde realističnosti, snimanjem na 48 FPS-a. Prvi filmo koji je sniman na 48 FPS-a je The Hobbit: An Unexpected Journey. Reakcije publike na ovu udvostručenu tehniku je različita, neki ne vide razliku, a neki su oduševljani, a sliku doživljavaju još glatkijom. Kako god, u teoriji, pravilno izvedeno snimanje na 48 FPS bi trebalo još više povećati glatkoću snimke.
Televizija (24 FPS u većini slučajeva, ponekad 60 FPS)
Dok se TV prikaz obično podudara s video frame rate kod filmova, neki sadržaji su snimljeni i na 60 FPS. To se često naziva „efektom sapunice“ (jer se niskobudžetne TV sapunice često snimaju izravno iz video kamera i ne koriste prave filmske kamere), što i nije baš dobro prihvaćeno u svijetu televizije.
Mnoge današnje moderne kamere mogu snimati na 50p ili 60p u bilo kojoj rezoluciji, tako da i na youtubeu možete pronaći masu videa snimljenih na 60 FPS-a, a youtube je omogućio stavljanje takvih video frame rate-a od lipnja 2014 godine.
Budući da su ljudi naviknuti na nižu razinu FPS-a u video sadržajima, stavljanje istih na 60 FPS-a vam se može učiniti kao previše glatkim ili drugim riječima, neprirodnim.
Igre (30+ FPS, 60+ poželjno)
FPS u gaming industriji prilično je kontroverzna tema. 60 FPS je bio opće prihvaćeni standard do nedavno. Ne samo da se podudarao s maksimalnom stopom osvježenja ekrana kod kućnih televizora, nego je to i najniža točka kod koje naši umovi percepiraju sliku glatkom i bez zastoja.
Međutim, dugo trajanje starijih generacija igraćih konzola na tržištu uz opadanje programerskih standarda je dovelo do pojave problema. Kako bi se u strojeve poput PS3 ili Xbox 360 nagurala što veća grafička učinkovitost, standardi video frame rate-a su polako pali na 30 FPS kod konzola.
Ovo je problematično jer igre iziskuju vrlo kratko vrijeme reakcije i visoku percepciju glatkog gibanja. Za razliku od filma, igre su interaktivne, pa tehnike poput zamućivanja gibanja, koje se koriste u filmskoj industriji, ne mogu biti prikazane na monitoru ni približno kvalitetno, kao na filmskom platnu, i nedvojbeno štete sveukupnom iskustvu igranja.
Korištenje nižih FPS-a omogućilo je programerima da uguraju veći broj prekrasnih scena u PC igrice, ali na uštrb igrivosti, posebno kod brzih, akcijskih igrica, kada se pršti i leti oko vas. Generalno gledajući na PC-u, nizak FPS je mnogo manje prihvatljiv, posebno ako se igra ograničava na ovu stopu FPS-a, što znači da vaš sustav ne može poboljšati njenu izvedbu, bez obzira na lakoću pokretanja igre.
Kako biste vidjeli kako visoki FPS utječe na vaše igraće iskustvo, toplo vam preporučujem da pogledate ovaj video sa Super Bunnyhop stranice.
Ako želite eksperimentirati s FPS-om na vašem web pregledniku, probajte s ovom stranicom i pokušajte očima pratiti let NLO-a.
Virtualna realnost (90+ FPS)
Zadnje, ali ne i najmanje bitno – minimalni standard FPS-a za virtualnu realnost se trenutno nalazi na oko 90 FPS-a. To je zato što sve niže od 90 FPS-a rezultira nepoželjnim nus pojavama poput vrtoglavica, epilepsije i slično. A sa ovim FPS-om je VR trenutno i ograničen iz tehnoloških razloga.
Ipak, vodeći proizvođači VR uređaja, sadržaja i igrica vjeruju kako i dalje treba ciljati na visoke FPS-ove koji će gore spomenute nus pojave praktički eliminirati. Trenutno je kod igrica stopa osvježenja ekrana HFR (high framerate) od 144 Hz zasada najprihvatljivija, ali i ovo unapređenje će dobro doći za još bolje iskustvo igranja.
100p / 120p su formati standardizirani za UHD TV. Različite kamere uključujući GoPro, Sony i JVC može snimati video u 720p i 1080p na 120 FPS-a. Postoji niz suvremenih monitora koji imaju brzine osvježavanja slike od 120Hz, koja omogućava korisnicima da vide sadržaj na 120 FPS-a.
Poznati headset PlayStation VR (kodnog imena Projekt Morpheus), koji se pojavio krajem prošle godine je sposoban za prikazivanje sadržaja na 120 FPS-a.
Do kuda je FPS dogurao danas?
Snimanje na 240 FPS možete napraviti sa modernim smartfonima, kao što su iPhone i7 ili Samsung s7 uz ograničenje rezolucije od 720p. I akcijski kamere, uključujući Sony i GoPro kamera, može ponuditi i 240 FPS snimanje kao maksimum uz rezoluciju od 720p. 240 FPS-a možete dobiti i na 240Hz monitoru, a to je također i blizu krajnjim granicama oka uz normalnu percepciju.
300 FPS, točnije interpolirani 300 FPS, je testiran od strane BBC-a prilikom korištenje u sportskim emisijama. 300 FPS je ujedno i maksimalna brzina u okviru standarda za HEVC format, poznat još pod nazivima H.265 and MPEG-H standard.
Ovo su glavni frame rate standardi današnjice. Nadam se da vam je ovaj članak pomogao približiti ih i objasniti zašto su standardi takvi kakvi jesu, i kako će se razvijati u budućnosti!
Piše: A.P.
