Radna memorija i videoigre? Koliko RAM-a je zaista potrebno?
Kada govorimo o nekim od najzahtjevnijih zadataka koje računalo može obavljati, a to je igranje igara, tada su ovdje tri tehnološka aspekta na koja najviše trebamo obratiti pozornost: procesor, grafička kartica i radna memorija računala.
Unatoč tomu što procesor i grafička kartica vode da tako kažemo ”glavne” uloge u svemu ovome, stvari ne bi funkcionirale da računalo u sebi nema ”dovoljno” radne memorije. No, za razliko od bržih procesora ili boljih grafičkih kartica, više radne memorije ne znači uvijek nužno da će igre raditi bolje i brže.
Zbog toga se postavlja pitanje: koliko radne memorije je uopće dovoljno da bi igra radila kako treba (fluentno, na barem 30 fps-a)? Koliko je radna memorija važna za rad računala kada govorimo o gamingu? Odgovore na ova pitanja i više o ovoj temi pročitajte u nastavku našeg članka.
Brzina je važna, ali nije uvijek najvažnija
Što je ono za što velik broj korisnika smatra da je najvažnije u videoigrama kada govorimo o konfiguraciji nekog računala? Velika većina korisnika će odmah reći da su procesor i grafička kartica najvažniji segmenti i da su ove dvije komponente ono bez čega računalo ne može pokretati, a kamoli ”vrtjeti” određenu igru na fluentnim fps-ima. To je donekle točno.
Ali i ovaj segment uvelike ovisi o žanru i vrsti igre koju korisnik odluči igrati. Grafička kartica će odnijeti prevagu i imati će puno veći značaj kod igara kao što su pucačine iz prvog lica ili bilo kakve druge igre u kojima je grafika, specijalni efekti i visoke rezolucije ono što je ”alfa i omega” kod neke igre (danas je velik broj ovakvih igara). Kod procesora je situacija drugačija.
Procesor, odnosno njegova brzina i sposobnost brzog obrađivanja podataka u isto vrijeme, je puno važniji u igrama u kojima je potrebno obraditi ogromnu količinu podataka u isto vrijeme u pozadini (kao što su recimo RTS igre). To ne znači da se recimo kod FPS-ova ne koristi procesor ili da se kod RTS-ova ne koristi grafička kartica. Te komponente se isto tako koriste, samo u smanjenom obujmu.
Isto je i sa čvrstim diskovima koji polako, ali sigurno odlaze u zasluženu mirovinu. SSD će uvijek pružiti bolje performanse, pogotovo u pogledu bržeg očitavnja nego bilo koji čvrsti disk. To znači da je svaka komponenta koja se nalazi na našim računalima važna za određen dio ”posla.”
Kod radne memorije je važnija ”količina” od ”brzine”
Što je sa radnom memorijom? Zbog čega je ona važna?
Radna memorija je drugačija i funkcionira na drugačiji način nego bilo koja od komponenti koje smo upravo spomenuli. Da, istina jest da je DDR4 radna memorija brža od DDR3 i DDR2, ali bez obzira na to važnost brzine radne memorije kod igara nije od tolikog značaja. Kod igara je situacija uglavnom takva da se igrači trebaju brinuti i da trebaju voditi računa u vezi toga koliko radne memorije ima njihovo računalo, a ne toliko o tome ima li njihovo računalo DDR4 ili DDR3 radnu memoriju.
Sve što se odvija u pozadini rada naših računala, kao što je igranje igara, pokretanje operativnog sustava i programi koji rade u pozadini, sve to ostavlja određen otisak u memoriji. Ono zbog čega našim računalima treba radna memorija jest najviše zbog toga da računalo može sve ono što se događa pohraniti u radnu memoriju, bez potrebe pohranjivanja u memoriju diska (čvrstog ili SSD).
U slučaju da računalo nešto treba pohraniti na disk umjesto u radnu memoriju, očitavanje tih podataka ide puno sporije nego što je očitavanje sa radne memorije, što je upravo glavni razlog zbog kojega je poželjno imati što više radne memorije. Naravno, ne troši svaki proces na računalu i svaki program jednaku količinu radne memorije. Ipak, kada se govori o videoigrama, pogotovo o naslovima iz ove i prošle godine, onda je jasno zbog čega računala iziskuju sve više i više ”pločica.”
Ovisno je li neka igra ”port” sa konzole ili je izrađena baš za računala, potrebna količina radne memorije će se razlikovati
Danas i u proteklih nekoliko godina gotovo da i nema igara koje izlaze samo za računala. Velika većina igara koje osmišljavaju bogate tvrtke izlaze i za konzole (Xbox 360, Xbox One, Playstation 3, Playstation 4) i za Windows računala. To znači da neka igra, da bi na računalu radila fluentno, treba imati određenu količinu radne memorije koja treba biti sukladna onoj radnoj memoriji koju ta igra koristi i na konzoli, no to niije uvijek slučaj.
Kod ”portova” ili kod igara koje su prvo osmišljavane i napravljene za konzolu da bi tek nakon toga bile prebačene na Windows računala se stvari razlikuju gotovo od igre do igre. Ovisno o tome je li neki port dobro napravljen ili nije, računalu će za tu istu igru trebati čak i više radne memorije nego što je bio slučaj na konzolama. Ako je pak neki port dobro napravljen, tada će situacija biti drugačija.
Postoji nažalost jako puno primjera loših portova igara sa konzola na računala, no ja ću navesti jedan dobar i jedan lošiji primjer. Recimo Grand Theft Auto 4, igra koja je izašla za Playstation 4 je tipičan primjer lošeg porta. Igra je na računalima bila jako zahtjevna i za koliko-toliko fluentan rad je bilo potrebno jako puno resursa (snažna grafička, brz procesor i puno radne memorije).
Drugi primjer je Resident Evil 5, igra koja je pokazala kako se uz malo truda može napraviti odličan port. Unatoč tomu što je igra čak i ”zapinjala” na konzolama, na računalu je uz puno manji utrošak resursa igra radila na puno većim detaljima.
Današnje igre zahtijevaju sve više i više radne memorije
Kakva je danas situacija?
Danas je takva situacija da na veliku većinu igara možemo zaboraviti ako naša računala nemaju barem 6 GB radne memorije (s time da je i to minimum). Razlog i glavni uzrok tomu jest taj što današnje igre jednostavno koriste puno resursa (što zbog grafičkih sposobnosti, što zbog svih procesa koji se odvijaju).
Zbog toga je potrebno sve češće nadograđivati radnu memoriju, što je u stvari vrlo jednostavno, a najbolja stvar kod nadogradnje RAM jest ta što netrebamo micati starije pločice. Jedino što trebamo učiniti jest staviti pločicu, dvije nove memorije i to je to. Naravno ovaj postupak je puno lakše izvediv na stolnim računalima, dok je na laptopima, iako moguć, ovaj postupak puno kompliciraniji.
Ako računalo ”dijeli” radnu memoriju s grafičkom karticom,za obavljanje istog zadatka biti će potrebno još više radne memorije
Što je sa prijenosnim računalima koja u sebi imaju takozvanu ”dijeljenu” memoriju (ili memoriju koja se dijeli između potreba radne memorije i memorije grafičke kartice)? Kod takvih računala će potreba za radnom memorijom biti još veća. S obzirom da je radna memorija kod takvih računala dijeljena između grafičke kartice i RAM memorije, grafička kartica kao takva nema ”vlastitu” radnu memoriju.
Zbog toga svaki puta kada računalo obavlja neki zadatak, grafička kartica, ovisno o potrebi ”naprezanja”, koristi dostupnu memoriju iz radne memorije (recimo ako računalo ima 4 GB RAM, a u sebi ima dijeljenu memoriju sa grafičkom karticom od 512 MB RAM, to znači da će računalo imati dostupno samo 3.5 GB RAM).
Radna memorija je važna baš kao i drugi dijelovi unutarnje konfiguracije računala. S obzirom da današnje igre postaju sve zahtjevnije, kako će vrijeme prolaziti tako će biti potrebno imati sve više i više RAM memorije. No, to je nešto na što svatko tko se želi baviti gamingom treba biti spreman.
Piše: I.H.
