Nedavno smo konačno dobili priliku saznati specifikacije dvije nadolazeće konzole, Playstationa 5 i Xbox-ove Serije X.
Na prvi pogled obje su konzole prema onome što nude jako blizu jedna drugoj. No, to je tek prvi pogled. Kako situacija zaista izgleda znat ćemo nakon što se konzole pojave na tržištu. Neki pak govore o tome da je Xbox Series X po performansama bolja i da bi samim time, mogla odnijeti pobjedu u odnosu na Sonyjevog protivnika. Može li to zaista tako i biti te pobjeđuju li uvijek snažnije konzole i one koje u sebi imaju bolje čipove saznajte u nastavku ovog članka.
Zbog čega je PS4 pobijedio Xbox One?
Je li najsnažnija konzola osvojila generaciju? Djelomično, jest. Playstation 4 je od svojih početaka pa sve do danas, imao prednost po pitanju performansi u odnosu na Xbox One. Veliki broj igara sa PS4 imao je mogućnost postizanja viših rezolucija od onih sa Xbox-a One. Stvari su se donekle promijenile kada je Microsoft na tržište izbacio poboljšanu verziju Xbox-a One; Xbox One X. Ta konzola je tehnički bila snažnija od Playstationa 4 Pro, no to nije zaustavilo PS4 da i dalje bude u velikoj prednosti nad Xbox-om.
Što je dovelo do toga da PS4 osvoji ovu generaciju?
Jedan od jako važnih čimbenika koji je doprinio tomu da PS4 u konačnici pobijedi i ima više prodanih primjeraka jest cijena konzola. Xbox One je, na početku prodaje bio je dosta skuplji u odnosu na PS4. Isto tako, Playstation 4 se mogao pohvaliti puno većim brojem kvalitetnih naslova igara. Xbox One je imao Sea of Thieves i Forza serijal, no PS4 je po pitanju igara odnio apsolutnu pobjedu, što je u konačnici donijelo do toga da se konzola više prodaje i da bude pobjednica ove generacije.
Zašto i kako je Nintendo svojom Wii konzolom uspio pobijediti Sonyjev Playstation 3 i Microsoftov Xbox 360?
Je li tehnološki najnaprednija i najsnažnija konzola tada osvojila generaciju? Nije. No Wii je, zahvaljujući više od 100 milijuna prodanih konzola, pobijedio u velikoj utrci, a konzola čak nije imala niti podršku za HD. PS3 i Xbox 360 završili su tu negdje (s time da je PS3 imao blagu prednost, no obje konzole imale su oko 80 milijuna prodanih primjeraka).
Što je zapravo donijelo pobjedu u utrci tih triju konzola? Ono što se danas naziva ”casual gaming”. Nintendo je Wii osmislio s ciljem da to bude konzola na kojoj će igre moći igrati svi članovi obitelji; od bakice od 75 godina do unuka koji ima 6 godina. Wii Sports mogućnost pružala je podršku za lokalno igranje u multiplayeru, što je samo dodatno dovelo do toga da se Wii proda u broju u kojem se prodao.
Da stvar bude bolja, Wii je, osim jednostavnih i športskih igara, imao i neke poznate AAA naslove, kao što su Resident Evil 4 i Silent Hill: Shattered Memories, dok su Sony i Microsoft svojim PS3 i Xbox 360 zadržali nekako ”ozbiljan” stav. Sve ovo dovelo je do toga da Wii bude pobjednik generacije, usprkos tomu što je tehnički i prema performansama bio najslabiji od tri konzole.
Zašto je Playstation 2 uspio pobijediti Xbox, Segu Dreamcast i Nintendov GameCube?
Je li tada tehnički najsnažnija i superiorna konzola pobijedila u utrci za najboljeg? Naravno da nije. Što se performansi tiče, Playstation 2 je bio daleko iza GameCubea i Xbox-a, no to nije ništa značilo. To nije zaustavilo PS2 da postane i ostane najbolje prodavana konzola; više od 140 milijuna prodanih primjeraka tomu i danas svjedoče.
Kako je PS2 uspio ostvariti pobjedu? PS2 je u odnosu na PS1 donio ogromna poboljšanja. Sony je u devedesetim godinama ostvario velik uspjeh i privukao silan broj programera na ”svoju stranu” baš zahvaljujući PS1 konzoli. Programeri su jedva čekali da Sony na tržište krajem 2000. godine izbaci svoj Playstation 2, kako bi mogli prijeći na novu platformu i iskoristiti sve ono što je PS2 imao za ponuditi.
32 MB radne memorije, DVD čitač, odličan kontroler jednostavan za korištenje, memorijska kartica od 8 MB, značili su da je PS2 odličan nastavak konzole koja je javnosti već otprije bila poznata kao odlična zahvaljujući prvom Playstationu. To je dovelo do toga da programeri masovno prijeđu na PS2, gotovo zanemarujući Segu i njezin Dreamcast.
Neki su mislili da će PS2 imati više problema sa GameCubeom i Xbox-om, no to nije bilo tako. Zahvaljujući naslovima kao što su Final Fantasy X, GTA 3, Metal Gear Solid 2, Tekken Tag Tournament, Gran Turismo 3 i Silent Hill 2, PS2 se odlično etablirao na tržištu, a u idućim godinama sve je više istiskivao Microsoftovu i Nintendovu konzolu, usprkos tomu što su obje bile znatno snažnije.
Kako je Playstation uspio pobijediti Nintendo 64 i Segu Saturn?
Je li ovdje konačno pobijedila tehnički najsnažnija konzola? Nije. Štoviše, Nintendov N64 imao je bolji procesor i više radne memorije od PS1. Ono što je Sonyju odnijelo pobjedu jest korištenje CD-ROM (N64 oslanjao se na diskete, što se s vremenom pokazalo neprikladnim, budući da je na CD stalo 700 MB podataka, a na N64 disketu maksimalno 64 MB).
Igre kao što su Final Fantasy VII, VIII i IX te Metal Gear Solid ne bi bile ni približno iste kvalitete na N64 kao što su bile na PS1. Neke od poznatijih igara (kao što je Resident Evil 2) Nintendo je uspio nekako ”ugurati” u svoju disketu, no kvalitetom te su igre odudarale od onoga što je Playstation 1 demonstrirao, što je u konačnici donijelo veliku prednost Sonyjevoj konzoli.
Što je dovelo do toga da PS1 pobijedi? Nekoliko faktora odigralo je važnu ulogu. Prvi je cijena. PS1 koštao je manje i od N64 i od Sega Saturn konzole. Drugi faktor su naslovi. Činjenica da je PS1 imao CD-ROM omogućivalo je programerima puno više mogućnosti i slobode. To što je N64 na tržište izašao poslije PS1 nikako mu nije išlo u prednost.
PS5 ili Xbox Series X?
Odgovor na ove pitanje pružit će igre i programeri, odnosno igrači. Ako igrači vide da neka igra radi bolje i izgleda bolje na PS5 nego na Xbox Series X, logično je da će poželjeti tu igru igrati na PS5 i da se neće toliko zamarati time što je Xbox Series X možda tehnički snažnija.
Isto tako, ako Sony postavi previsoku prodajnu cijenu konzole i to ne opravda ničim opipljivim, igrači će se vrlo vjerojatno okrenuti Microsoftu. Puno toga tek trebamo saznati i vidjeti, no ono što je dosad poznato jest to da bolji procesor, više RAM i bolje sveukupne tehničke specifikacije ne znače uvijek pobjedu.
Piše: I.H.
