Možemo li ubrzo očekivati Nintendo 64 Mini na tržištu? Što možemo očekivati od ”nove” Nintendove konzole?
Nintendo je u devedesetima htio svojom Nintendo 64 konzolom osvojiti mjesto najboljeg, ono što nije uspjelo njemu, ali je uspjelo Sonyju sa njegovom Playstation konzolom. Razloga zbog čega Nintendo nije bio uspješan u osvajanju tržišta (barem ne u onolikom opsegu u kojem je bilo planirano) ima nekoliko, no to nije tema ovog članka tako da se nećemo previše zadržavati oko toga.
Bez obzira na sve, Nintendo je i sa svojom prvom 3D konzolom uspio osvojiti određen brod korisnika. Mario i Luigi tada su po prvi puta ugledali svjetlo dana iz treće dimenzije, a potencijal Linka i njegovih avantura sada je mogao biti iskorišten na puno bolji način.
S obzirom da već imamo Nintendo Mini i Super Nintendo Mini, dvije konzole koje su obilježile osamdesete i prvi dio devedesetih godina prošlog stoljeća i čak tisućljeća, je li vrijeme i za reizdanje Nintenda 64? Nintendo smatra da je ovo pravo vrijeme za to.
S obzirom da je Nintendo oduvijek ”imao nos” za dobru zaradu, koja je prethodila više-manje odličnom marketingu, nije neobično to što se tvrtka odlučila za kreiranje reizdanja svoje prve 3D konzole. Obje 2D Nintendo konzole se zasad poprilično dobro prodaju, što je očiti pokazatelj da igrači, bilo da se radi o mlađoj publici ili pak o onim starijim, ”hardcore” gamerima koji su čak i odrasli na ovakvim konzolama, vole ”retro” stil kakav je pokazao Nintendo.
Nintendo 64 kao reizdanje stare i prve Nintendove 3D konzole – da ili ne?
Postoji nekoliko pokazatelja koji jasno ukazuju na to da je Nintendo ozbiljno razmišljao o tome da na tržište izbaci, uz NES i SNES i N64. Postoje neki dokumenti na internetu iz kojih se jasno može iščitati da Nintendo planira ”nešto” i to u skoroj budućnosti te da se to ”nešto” odnosi na Nintendo 64.
Ti dokumenti pokazuju (o kakvim dokumentima je riječ možete saznati iz podataka – Filing number 016991325) kako Nintendo razmišlja o tome kako bi ”nova-stara” Nintendo 64 konzola mogla izgledati u obliku reizdanja te koji bi se resursi sve trebali utrošiti na osmišljavanje reizdanja još jedne konzole.
Iako sama ideja oko postojanja Nintendo 64 Mini konzole zasigurno mami osmjeh na lica mnogih gamera jer bi na ovaj način i novi i stari gameri mogli zaigrati mnoštvo odličnih naslova po kojima je Nintendo 64 bio poznat, kreiranje reizdanja N64 nije nimalo jednostavan postupak.
SNES je bila nadogradnja NES konzole, dok je N64 donio grandiozne promjene, pogotovo u vidu prelaska u treću dimenziju
Zbog čega je to tako? Kao prvo, sam Nintendo 64 je kao konzola drugačiji od NES i SNES konzola. Kada kažem drugačiji onda to znači baš to. N64 je kao što se zna, bila prva konzola koju je kreirao Nintendo, a koja je ”vrtjela” igre u tri dimenzije.
Samim time konzola je unutar sebe trebala imati potpuno drugačiju tehnologiju i potpuno drugačije procesore nego što je to bio slučaj kod Nintenda ili Super Nintenda. SNES je u stvari nadogradnja NES konzole, no radikalnih promjena u konceptu rada konzole nema. Obje konzole (iako je SNES puno naprednija) pokreću 2D naslove i osmišljene su za tu svrhu.
Nadalje, niti jedna od tih konzola nema nikaku vanjsku jedinicu na kojoj bi igrač snimio poziciju u igri, što recimo N64 ima u obliku tzv. Memory Pak-ova. Samo kada gledamo ova obilježja, jasno nam je da je N64 kompliciranija konzola od obje prijašnje.
Kada bi Nintendo htio napraviti reizdanje N64 konzole na način da ta konzola objedinjuje i ono što je nudila u ono vrijeme kada je bila aktualna sa modernim stvarima današnjeg vremena, za to bi trebalo utrošiti puno vremena, novca i trebalo bi puno toga riskirati. To ne znači da Nintendo na takvo što nije spreman ili da inženjeri i programeri iz Nintenda o tome nisu razmišljali. Ono što ovo znači jest da bi gameri mogli uživati u Nintendo 64 Mini konzoli, ali vrlo vjerojatno ne tako skoro kako su možda očekivali.
Još jedna potencijalna ”kočnica” – vlasnik intelektualnih prava nad nekim od najuspješnijih igara iz Nintendo 64 ere je danas Microsoft
Još jedna stvar koja bi se mogla pronaći na putu Nintendu ka njihovom osmišljavanju reizdanja Nintenda 64 su- igre. Konzola bez igara, ili barem bez onih igara koje će igračima donijeti zabavu i koje će iskorištavati potencijal konzole na pravi način ne vrijedi ništa.
Ako imamo konzolu za koju ne postoji adekvatan broj naslova koje će igrači igrati (a samim time i kupovati konzolu i igre), konzoli ne preostaje ništa drugo nego da ode u zaborav. Pogledajte samo Playstation Vita konzolu. Odlične ideje, milijun najavljivanih mogućnosti konzole, ali je uspjeh izostao baš iz razloga što za konzolu nije izašao optimalan broj kvalitetnih naslova.
Kod N64 konzole je naime situacija takva da danas, u 2017. godini, vlasnik intelektualnih prava nad nekim od najuspješnijih naslova sa N64 ima Microsoft. Još davne 2002. godine Microsoft je kupio britansku tvrtku koja je bila zaslužna za neke od najuspješnijih naslova s N64 konzole (kao što su 007: GoldenEye, Donkey Kong 64, Banjo-Kazooie)- Rare.
”Vraćanje” tih naslova na Nintendo 64 Mini konzolu, ne samo da bi bio kompliciran postupak nego bi taj postupak vrlo vjerojatno i koštao jer se Microsoft ne bi samo tako htio odreći onoga za što je i sam izdvojio svoj novac.
Stvari bi bile još više komplicirane kada bi Nintendo pokušao ”u život” vratiti igre kao što su 007: GoldenEye ili Star Wars: Rogue Squadron, igre koje su bazirane na postojećim licencama. Ako bi se Nintendo u cijelosti posvetio ”vraćanju” N64 konzole u gamerski svijet, to bi bio spor, vrlo vjerojatno skup i dosta kompliciran posao.
Je li ovo znak da bi Nintendo trebao jednostavno odustati od pothvata ”vraćanja” N64 konzole u život?
Naravno da nije! Sve ovo što sam naveo samo je objektivan pokazatelj da Nintendo očekuje puno posla, no to ne znači da je taj posao nemoguć. Baš naprotiv, u svijetu tehnologije i programiranja smo puno puta imali prilike vidjeti da ne postoji riječ ”nemoguće.”
Što je ono što bismo mi kao igrači i ljubitelji konzola htjeli vidjeti kod ”novog” N64?
Postoje neke stvari bez kojih konzola ne bi mogla uopće biti to što bi trebala biti, kao što je recimo USB utor za struju, HDMI utor za video i audio. Mogućnost prilagodbe zaslona na 16:9 (možda čak i na 16:10) sa klasičnog 4:3 omjera je itekako dobrodošla.
Još jedna stvar za koju sam gotovo siguran da bi bila dobrodošla kod svih gamera jest to da kabel gamepada bude ili duži od postojećeg (koji je jednostavno prekratak) ili da N64 gamepad čak možda bude i bežičan. Svi znamo koliko su nam potrebni kontroleri koji imaju ”dovoljno” kabela, a činjenica jest da N64 kontroler jednostavno ima kratak kabel.
Mogućnost spajanja na Nintendovu online trgovinu, Home tipka koja bi stvari vraćala na glavni izbornik, mogućnost korištenja USB sticka, mogućnost spajanja bežičnim načinom- to su samo neke od stvari koje bi bile itekako dobrodošle na eventualnom reizdanju Nintenda 64.
Kada govorimo o igrama koje želimo vidjeti, onda su tu klasici kao što su Super Mario 64, dva nastavka Zelde – The Legend of Zelda: Ocarina of Time i The Legend of Zelda: Majora’s Mask, ultra-zabavna jurilica Mario Kart 64, Donkey Kong 64, GoldenEye, Perfect Dark– odlična ”cyberpunk” pucačina iz prvog lica (u stilu Deus Ex-a), Mario Party, Super Smash Brothers, Harvest Moon i druge.
Piše: I.H.
