Perzeidi su astronomska pojava poznata po tome što se pojavljuje kao spektakularan vrhunac astronomskog kalendara na sjevernoj hemisferi Zemlje, a ova godina po dosadašnjim podacima obećava da će biti posebno impresivna u tom pogledu – s kišom meteora koja će svoj vrhunac doseći u sljedećih nekoliko dana. Na nebu će biti moguće vidjeti te fotografirati i do 100 meteora na sat, od večeri 11. kolovoza do ranih sati 13. kolovoza.
Ta nebeska pojava se zapravo odvija već od sredine srpnja, kada je Zemlja počela prolaziti kroz prašinu i ostatke kometa Swift-Tuttle, no svoj vrhunac doseći će kroz sljedeće dvije večeri, kada se Zemlja susretne s najizentivnijim dijelom traga krhotina tog kometa. Kako se naša atmosfera počne sudarati sa sićušnim komadima leda i stijena, oni jako zasjaju i stvaraju prepoznatljivu svjetlosnu predstavu na noćnom nebu.
Da stvar bude bolja, ove godine će biti jako povoljni uvjeti za promatranje, jer se očekuje da će Mjesec zalaziti u ranim večernjim satima – što znači da ćemo imati tamnije nebo i manje svjetlosnog zagađenja koje može utjecati na vidljivost Perzeida.
Evo kako promatrati i fotografirati tu nebesku pojavu
Najbolje vrijeme za promatranje ove godine će biti od ponoći u četvrtak, 12. kolovoza, do oko 5 sati ujutro 13. kolovoza, iako je moguće da ćete neke Perzeide moći uočiti ubrzo nakon zalaska Sunca. Vremenska prognoza za sada izgleda jako dobro, tako da vrijedi razmisliti o dobrom mjestu za promatranje. Za one koji žive na sjevernoj hemisferi, Perzeidi su iznimno dobra prilika i za učenje o astrofotografiji, budući da se promatraju noću u najtoplijem dijelu godine, što cijelo iskustvo čini iznimno ugodnim, za razliku od meteorskog roja Geminida, koji se pojavljuju sredinom prosinca kada dugi noćni boravak na otvorenom nije nimalo ugodna pustolovina.
Kako bi se kvalitetno pripremili za promatranje, potrebno je obratiti pažnju na nekoliko stvari. Za početak, treba vam potpuna tama. Oni pustolovniji trebali bi se udaljiti što više od gradova i naseljenih područja kako bi eliminirali svjetlosno zagađenje, a oni koji pak ostanu kod kuće trebat će ugasiti sva svjetla u kući i oko nje, pronaći mračno mjesto u vrtu ili na krovu te se naoružati strpljenjem. Ukoliko želite samo promatrati nebo iz primjerice ležećeg položaja, trebat će vam određeno vrijeme da se oči priviknu na te svjetlosne uvjete.
Perzeide možete uočiti bilo gdje na noćnom nebu, iako će žarište biti iz zviježđa Perzej (Perseus) – otud i ime ovoj astrononskoj pojavi. Kako bi se pravilno usmjerili prema žarištu, potrebno se okrenuti otprilike prema sjevernom-sjeveroistočnom nebu. Što manje vizualnih prepreka imate u svom okruženju, tim bolje.
Kada se jednom namjestite za promatranje, bilo na ležaljci ili prostiraču, nemojte pogledavati u svoj mobitel i druge uređaje ili se vraćati u kuću, jer svaki puta kada vaše oči ugledaju svjetlost, „noćni vid“ se vraća na nulu te će opet biti potrebno oko pola sata da se prilagodite. Ako imate poteškoća s određivanjem strana svijeta, postoji pregršt besplatnih astronomskih aplikacija za mobitel koje vam mogu pomoći da pronađete zviježđe Perzej i orijentirate se.
Ukoliko imate fotografskih ambicija, teško da ćete imati bolju priliku za vježbanje astrofotografije. Dobar položaj mjeseca i očekivano čisto nebo puno meteora biti će izvanredan motiv. Zaboravite svoje mobitele, treba vam DSLR ili bezzrcalni fotoaparat (po mogućnosti punog kadra), kvalitetan i robustan stativ te dobre ručne postavke na samom aparatu.
Odabir pravog objektiva će ovisiti o vašim preferencijama i onome što želite postići. Generalno, za astrofotografiju se koriste širokokutni objektivi između 14-20mm na aparatima punog kadra. Međutim, tada se Perzeidi mogu doimati jako malima. Najbolje je pokušati odabrati dobar motiv u prvom planu – nekakvo stablo ili zanimljivi objekt te koristiti objektive u rasponu od 20 -50mm, ovisno o izrezu koji želite postići.
Sve postavke fotoaparata i objektiva trebale bi biti ručne, odnosno „M – manual“. Kada odaberete motiv i izrez, te odlučite koju žarišnu duljinu planirate koristiti, za ručno fokusiranje koristite tehniku „focus to infinity“, što će vam dati sveukupnu prihvatljivu oštrinu fotografije.
Kako bi pravilno fokusirali, uključite „live view“ na ekranu svog fotoaparata te zumirajte na udaljeni izvor svjetlosti kao što je ulična svjetiljka ili sjajna zvijezda na nebu, te okrećite prsten za fokus na objektivu dok to što fokusirate ne bude prihvatljivo oštro. Bolji objektivi na sebi imaju znak za beskonačnost, međutim to ne daje uvijek najbolje rezultate. Kada jednom fokusirate, pazite da ne pomaknete prsten fokusa.
Otvor blende neka bude najveći koji objektiv podržava (najmanji f-broj), osjetljivost senzora (ISO) u početku postavite na 800, te duljinu ekspozicije na 20-30 sekunda, ovisno o žarišnoj duljini. Pravilna duljina ekspozicije bi se trebala određivati prema žarišnoj duljini, zbog rotacije Zemlje i efekta koji to stvara, međutim to nećemo obrađivati u ovom članku. Napravite nekoliko testnih snimki te po potrebi povisite ISO broj dok ne dobijete željenu ekspoziciju. Ukoliko želite, možete napraviti više dugih ekspozicija koje se kasnije mogu spajati u kompozit pomoću softverskih alata.
Bez obzira želite li fotografirati ili samo promatrati, izađite vani. Ponesite vode, grickalica i po potrebi repelent za insekte te uživajte sa svojim najmilijima u ovoj spektakularnoj astronomskoj pojavi.
Ukoliko idete negdje dalje u potragu za tamnijim nebom, ponesite vodu i hranu, od „outdoor“ opreme barem baterijsku svjetiljku i vreću za spavanje, provjerite razine baterije na svojim mobilnim uređajima te nekom javite o svojoj namjeri i podijelite s njima lokaciju jer – opreza nikada dosta. Sretno promatranje!
Piše: Niko Barbarić
