Na ovogodišnjem Blizzconu najavljen je World of Warcraft: Classic o kojem smo već pisali ovdje. Prikazan je dvominutni video u kojem Blizzard kaže da će igračima vratiti ono staro iskustvo WoW-a, odnosno Vanillu – klasični WoW bez ekspanzija kakav je bio 2004.-te godine. Zanimljivo, to je nešto što su prije govorili da nikada neće napraviti. Očito je da je pritisak igrača bio prevelik.
Nadalje, Blizzard je “zatvorio” piratski server Nostalrius koji je bio jedan od najpopularnijih takvih vanilla servera na svijetu. To je bio prvi i najlakši korak. Sada oni to isto moraju ponuditi svojim korisnicima, no jedan od izvršnih ljudi Blizzarda je rekao da je sretan zbog WoW: Classica, ali da je i nervozan jer ne znaju kako će to tehnički izvesti. I upravo tu leži ključ svega – hoće li tehnički uopće biti izvedivo napraviti jedan takav server koji će ljudima ponuditi kvalitetno iskustvo igranja Vanille?
Neki postavljaju pitanje – ako je mogao Nostalrius s nekoliko programera i malo resursa, zašto ne može i Blizzard?
Azeroth nije izgrađen u danu …
Ako ste bili u World of Warcraft svijetu neko vrijeme, onda vas je vjerojatno ova Blizzardova najava iznenadila. Na svu sreću, piratskih vanilla servera ne nedostaje na Internetu. To možete vidjeti i na subredditu koji kaže da ima 15 takvih servera za igranje. Tu su još i hrpe servera za one koji hoće igrati samo Burning Crusade, Wrath of the Lich King ili Cataclysm. Možete igrati što god vas veseli.
Australski programeri koji su stajali iza Nostalriusa su rekli da svako može dignuti vanilla server sa starom kopijom WoW-a i još nekoliko pravih alata. Čak postoje i forumi koji će vam reći korak po korak kako to napraviti, te uvijek možete tražiti pomoć onih koji drže takve piratske servere. Navodno vam treba samo malo tehničkog znanja i vremena.
Ono što muči vjerojatno Blizzard je nešto drugo.
Oni ne žele emulirati staru verziju svoje igre, nego žele igračima ponuditi staro iskustvo u novom, modernom Azerothu kao što izgleda danas. Ponavljamo, ako ste u WoW svijetu, onda znate da se kontinenti mijenjaju iz ekspanzije u ekspanziju.
Problem koji također ističe Allan Brack (jedan od čelnih ljudi Blizzarda), je nova tehnička infrastruktura koju su izgradili tijekom zadnjih 10 godina. Ona drugačije radi od one originalne, drugačije podržava raidove i dungeone, drugačije podržava ključne procese u igri itd. Sada se koristi hrpa servera za mnogo segmenata igre, dok je prije bilo sve mnogo jednostavnije i lakše s manje servera koji su to sve kontrolirali.
Nova generacija hardvera i tehnologije
Kao što možete zamisliti, radi se o prilično velikim tehničkim problemima, koje je u javnosti prokomentirao i Jimb Esser. On je nekada bio vodeći inženjer u kompaniji Cryptic koja je stajala iza igre City of Heroes.
On kaže da nije problem samo u arhitekturi Blizzarda nego u generaciji tehnologije koja se drastično promijenila unazad 10-15 godina. Danas je nemoguće upogoniti stare programske kodove jer imate drugačije baze podataka, drugačiji codebase, drugačiji broj servera … u biti sve se drastično promijenilo. Kako za igru City of Heroes, tako i za World of Warcraft.
Spomenimo da je prije bilo i mnogo više fizičkih servera, dok je danas taj broj reduciran jer jedan malo jači server za igranje, danas može zamijeniti 5+ starih servera. Esser spominje i da u par linija koda možete spojiti svoj proizvod s Amazon Web Service API-jem ili nečim sličnim, i upogoniti igru. Čak ne morate ni imati u potpunosti svoju infrastrukturu.
Stoga ostaje dilema – ili emulirati staru igru ili praktički jako puno toga manualno prilagoditi da biste upogonili staru igru na novom hardveru i novim tehnologijama. Problem je i što Blizzard, koliko god novaca imao, nema toliko resursa da hrpa programera radi isključivo na Classicu, a da ostale igre “trpe” zbog toga. Ipak i one nose mnogo novca koji ne treba zanemariti. Dapače, prijeko im je potreban …
Trebamo li se zabrinuti?
Vjerojatno ne, te ne trebamo biti cinični oko cijele ove situacije. To je rekao i veliki fan WoW-a, ali i vodeći dizajner igre Dark Age of Camelot – Mark Jacobs – koji je prilično siguran da će Blizzard naći načina kako da ostvari ovo “obećanje”, odnosno najavu. Jedan od razloga je što su jedna od najvećih i najuspješnijih kompanija na svijetu, a drugo je što imaju hrpu novaca s kojima raspolažu.
Na upit mogu li oni upogoniti originalni DAoC na svojim serverima, rekao je da ne zna imaju li oni uopće još negdje originalni kod koji je aktualan bio prije 16 godina. Ako ga imaju, tada bi možda i mogli, ali ni on nije siguran u tehničku platformu i da li bi ona podržala takav stari codebase.
Sastanak Nostalriusa i Blizzarda
Ovo ljeto dogodio se sastanak između Blizzarda i ljudi koji su stajali iza servera Nostalriusu. Kažu da je sve prošlo u redu, te da Blizzard ima originalni kod Vanille na svojim serverima. To mogu zahvaliti version control sustavima koji su u upotrebi već dugi niz godina, pa s njim možete dobiti bilo koju verziju koda iz prošlosti.
Problem koji je isplivao tijekom i nakon sastanka je onaj koji smo već spomenuli u tekstu – nije problem izgenerirati stari wow.exe ili server.exe koji su im potrebni. Problem je u starim mapama, modelima, podacima itd. Uz to, nisu im svi podaci unutar version control sustava, pa bi ih morali ponovno rekreirati – to je onaj manualni dio koji smo spominjali. I to bi moglo jako dugo potrajati. Možda i više nego sve ostalo zajedno.
Kada uspiju rekreirati sve potrebne podatke i vratiti bazu podataka na staru, onda će WoW: Classic ugledati svjetlo dana. I to je u biti cijela istina oko toga – problem je kako s današnjom tehnologijom i infrastrukturom podržati stare procese, podatke i općenito cijelu igru.
Motiv koji će ih vjerojatno gurati kroz cijeli taj proces je što unutar Blizzarda ima hrpa ljudi koji bi htjela to vidjeti u stvarnosti, kao i milijuni igrača koji će odmah pohrliti na te servere. Ostaje nam samo čekati i nadati se da ćemo Classic ugledati kroz koju godinu. Nezahvalno je predviđati datum, no mi bismo voljeli vidjeti Classic prije 2020.-te godine. Nadamo se da je dvije godine dosta da Blizzard posloži sve kako treba.
PIše: B.P.
