Nedavno smo mogli svjedočiti užasnim događajima u El Pasu (Texas) i Daytonu (Ohio). Ako ste slučajno prespavali zadnjih par tjedana ili ste bili na moru i apstinirali od čitanja vijesti, riječ je o masovnim pucnjavama koje su se dogodile u Americi. No, kao i uvijek, postavlja se pitanje – tko je kriv za to?
“Video igre su krive za sve”
Umjesto da se Amerikanci zapitaju zašto kod njih buja rasizam i zašto toliko mrze ljude drugih vjera i nacija, političari su lakonski odgovorili da su za to krive – video igre. Nije to ni prvi, a vjerojatno ni zadnji put. No, kada video igre kritiziraju guverner Texasa, predstavnik manjina u Americi te Donald Trump, predsjednik Amerike, onda tu nešto nije u redu. Odnosno, znanstvenici su pokušali dokazati da video igre nisu krive za ove, ali i prijašnje, pokolje, te da političari ne znaju o čemu pričaju.
Tvrdnja da su video igre krive za ovako nešto, jednostavno ne stoji, no eto – to je najlakši odgovor na novinarska pitanja koja su bila postavljena dotičnim osobama.
Video igre su popularne u cijelom svijetu
Video igre nisu omiljene samo u Americi, nego su popularne u cijelom svijetu. Prema istraživanju NewZoo-a, Amerika je drugo najveće tržište ovog tipa na svijetu. Oni imaju oko 179 milijuna ljudi koji igraju igre (svaki dan ili povremeno). To je jednako otprilike 57.4 posto američke populacije. Japan je na trećem mjestu s 67.7 milijuna igrača, odnosno 53.2 posto populacije. Slijede ih Južna Koreja, Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačka. Na prvom mjestu je, pogađate, Kina.
To znači da u 5 od 6 najvećih tržišta video igara, jako veliki broj ljudi igra video igre. Točnije između 53 i 57 posto populacije. Amerika nije posebna po tome. Osim po nasilju.
Ako je vjerovati istraživanjima, Amerika ima 5.3 ubojstava na 100.000 stanovnika. Barem je tako bilo u 2017. godini. UK ima 1.2, Njemačka samo 1, Južna Koreja 0.6, te Japan 0.2 ubojstva na 100.000 stanovnika.
Zato nema apsolutno nikakvog govora o korelaciji između igranja video igri i ubojstava na svijetu. Ne postoji korelacija između virtualnog nasilja i onog u stvarnom svijetu. To dokazuju i ovi grafovi, no o tome nešto kasnije.
Ako gledamo definiciju masovne pucnjave, odnosno masovnog ubojstva to je događaj u kojem osoba ubije 4 ili više osobe. Ako ne gledamo pojedinačna ubojstva nego isključivo masovna ubijanja, to Ameriku još više udaljava od ostatka civiliziranog svijeta.
Oni su imali ove godine 255 masovnih ubojstava i pucnjava. To je više od jedne dnevno, a tek smo prebacili pola godine. U zemljama gdje se također mnogo igraju video igre, gotovo ih nije ni bilo. Ako I je, to su bili pojedinačni i izolirani slučajevi.
Nove teorije o nasilju
Kako to obično biva, krenule su svakakve teorije o video igrama. Osim što su krive za masovne pucnjave, tu su im još “prišili” da video igre zapravo pomažu ljudima da budu manje osjetljivi na nasilje, da potiču nasilje, da promoviraju nasilne događaje, da ljudima “ispiru” mozak i slično.
Mnoga istraživanja su pokazala da to nije istina, ali je istina da u jako malom postotku video igre mogu podignuti razinu agresivnosti kod osobe. Ali ne dovoljno da uzme pušku i krene pucati po prvoj skupini ljudi na koju naiđe. Nadalje, istraživanja su pokazala da ne postoji razlika između socio-ekonomske, etničke i kulturalne pripadnosti napadača. To znači da ljudi svih vjera i nacija mogu uzeti oružje i pucati.
To nema veze s državom gdje ste rođeni, koje boje vam je koža ili koje ste vjere. Psihološki nestabilna osoba će napraviti ono što je naumila, ali ne zato što je dva sata ranije igrala Call of Duty.
Video igre su samo zabava
Po ovim, ali i drugim podacima, sasvim je jasno da se video igre ne mogu okriviti za pokolj u Daytoni ili El Pasu ili Virginiji, ili u Thousand Oaksu ili u Parklandu ili …
Većina napadača je bila psihički nestabilna i to je propust države. Jer ti ljudi nisu zbrinuti i liječeni na odgovarajući način. A vjerojatno tome ne pomaže ni činjenica da u trgovinama gdje kupujete kruh i mlijeko, možete kupiti i 10.000 komada streljiva i da vas nitko ništa neće pitati.
Možda je ipak problem u prelakom dobivanju oružja i streljiva, a ne u video igrama. Ali o tome se neće pričati. Ipak je oružje dio “slobode” u Americi. Zato se nemojmo čuditi kada za par dana opet budemo čitali slične članke, samo s drugim imenom napadača i u drugom gradu. Sve ostalo će ostati isto.
Piše: B.P.
Čudna nacija što ima strašno puno siromašnih i strašno bogatih, ogromna razlika.
Jako loše školstvo, za malo bolje moraju plaćati. Na svim usporedbama zaostaju od ostatka svijeta.
I još toliko mržnje među različitima, plus svaka budala može kupiti jeftino oružje.