PočetnaGamingKoje su trenutno najbolje ''First Person Shooter'' igre za osobna računala?

Koje su trenutno najbolje ”First Person Shooter” igre za osobna računala?


Koje su trenutno najbolje FPS igre za osobna računala? Više od dva desetljeća igre iz prvog lica, točnije- akcijske igre iz prvog lica su nas uveseljavale na osobnim računalima i pokazivali nam kako akcija može biti toliko puno više od samo akcije. Od tamnih hodnika napuštenih kompleksa F.E.A.R.-a, do zombijima prenapučenih ulica Luisiane iz Left4Dead-a – FPS igre su nas doslovno odvele na sve strane gamerskog svijeta.

Ono u vezi čega se Windows osobna računala svakako mogu pohvaliti (i po čemu su ipak iznad konzola, bez obzira na sve) su kvalitetne FPS igre. Koje su najbolje? Kojim FPS naslovima se i danas, bez obzira na godinu proizvodnje, uporno vraćamo? Više o ovome u nastavku članka u kojemu ćemo još nešto više reći o ničemu drugome nego o najboljim FPS igrama za osobna računala!

 

DLC Titanfall 2

Titanfall 2

Jedina razlika između odličnog prvog nastavka i Titanfalla 2 jest ta što drugi nastavak ima sve što sadrži i prvi uz jedno ključno poboljšanje, nešto što je krucijalno ako želite imati top FPS igru – uravnotežen multiplayer mod. Koji je odličan. I koji će vas privući na prvu.

Čak i ako ne volite FPS-ove. Čak i ako nikada prije niste igrali Titanfall. Bolje, veće i opširnije od prvog nastavka- Titanfall 2 je igra koju nikako ne bi smio zaobići niti jedan ljubitelj žanra (ili odličnih igara za osobna računala uopće).

 

Doom

Doom (jedinica ali ”remake” i to kakav iz 2016. godine)

Tko se sjeća prastare igre Doom? Igre koja je slovila kao jedan od najboljih shootera iz devedesetih za osobna računala je prije nepune dvije godine doživjela reizdanje. Osim što je igra sada dostupna u pravom 3D-u, ono što je dobro i što će gotovo svakog ljubitelja pravih, kvalitetnih FPS igara privući i kod ove igre jest onaj stari ”doomovski osjećaj”.

U prijevodu, što se tiče težine i načina igranja – sve je ostalo isto, samo što je sve puno ljepše, ”fizikalnije” i naravno uz nekoliko mogućnosti koje recimo original nije imao (kao što su nadogradnje za oružja i opremu, sustav checkpointa i sl.).

Doom je jedna od igara kod koje je jedina stvar koja nam je ikada trebala bio samo prelazak u 3D. Nakon što je igra postala 3D i nakon izlaska reizdanja, dobili smo ono za čime smo žudjeli prije dvadesetak godina.

 

Call of Duty: WWII

Call of Duty: World War II

OK, neki će reći kako novi COD nije ni po čemu toliko poseban da bi ga se trebalo uvrstiti u popis najboljih FPS igara i možda ste u pravu. Možda. Ako malo bolje pogledamo, je li odlična grafika, filmske sekvence koje kao da su uzete iz Spašavanja vojnika Ryana te uobičajeno ”trči, pucaj, baci bombu, goni bandu, game over, nisi pazio” zaista dovoljni da zbog svega ovoga novi COD bude svrstana na ovaj popis?

Dvije stvari. Prva se zove ”War mode” i radi se o načinu igranja koji od igrača ipak zahtjeva metodičniji i polakši pristup rješavanja različitih problema (mišljenja sam da je osnovni mod igre trebao biti takav, ali opet…). Druga stvar se ogleda u opet dosta kvalitetno osmišljenom multiplayer modu zbog čega ”povratak korijenima” kako je developer tepao novom COD-u ipak može pronaći svoje mjesto u dvorani slavnih.

 

Overwatch

Overwatch

Mogli bismo ga usporediti s isto tako odličnim FPS naslovima kao što je recimo Team Fortress 2 ili pak League of Legends (koji nije FPS), ali bez obzira na to Overwatch sam po sebi sadrži više nego dovoljno kvaliteta da se nađe na našem popisu naj-FPS pucačina za osobna računala.

Ako volite timski rad (i ako imate dobro uvježban tim igrača s kojima možete igrati), svakako ćete voljeti i Overwatch jer ovdje se zaista sve vrti oko timskog igranja. Ako jedan suigrač padne, a vi niste dovoljno brzi to može dovesti u opasnost cijeli tim. Ne igra koju će igrati svatko, ali bez obzira na to radi se o definitivno odličnom FPS-u u kojemu smo uživali. Jer volimo momčadski duh.

 

Half Life 2

Half Life 2 (plus Episode One i Episode Two ekspanzije)

Ono što mi nikada nije bilo jasno jest zašto se Valve boji broja tri. OK, možda nije riječ o strahu, ali ne razumijem(o) o čemu onda jest. Mislim, imamo Team Fortress 2. Imamo Half Life 2. Imamo Left4Dead – opet do dva. A za svaku od ovih igara koje smo naveli Valveovi developeri (čitaj briljantni i talentirani ljudi) imaju toliko dobrih razloga za osmišljavanje trećih ”nastavaka”.

Half Life 2 je u svoje vrijeme donio ogroman broj stvari koje su tada bile smatrane revolucionarnima. Jedna od njih je svakako poboljšana fizika koja je tada bila tako dobro osmišljena da bi se i dobar broj današnjih naslova mogao ugledati na HL2 fiziku. Osim fizike, grafika je isto tako bila nešto što je tada, u 2004. godini (zar je već toliko vremena prošlo…?) bilo daleko ispred svog vremena.

Ako su fizika i grafika bili odlično, priča je bila još bolja. I naravno ”završavala” je cliffhangerima. U dvije epizode. Zapravo, i druga epizoda se nastavlja u treću. Koje zasad još uvijek nema. Bilo kako bilo, Half Life 2 je postao i ostao, ne samo jedna od najboljih FPS igara za osobna računala, nego igra koja spada u sam vrh, bez obzira na žanr. I platformu.

 

Left4Dead 2

Left4Dead 2

Sve je počelo prvim nastavkom koji sena tržištu za osobna računala pojavio prije desetak godina. Drugi nastavak (plus dodatna epizoda i nova oružja) su samo stavili točku na i i dali dodatni sjaj već postojećoj kvaliteti.

Zombiji u L4D igrama nisu kao u ostalim. Ovdje zombiji pužu, skaču, povraćaju, pljuju, guše vas, tuku i naravno – trče (malo je čudno što nas ne grizu, ali ne treba biti sitničav).

Napetost dok osluškujete korake Huntera koji se približava negdje tamo iza (uz natpis ”Hunter growling”), bjesomučno trčanje dok pokušavate otresti Tanka s leđa, s time da trebate pasti da ne padnete s krova zgrade ili da što prije dođete do zaklona jer vam pljusak značajno skraćuje vidokrug, igranje u single ili nekoliko multiplayer modova (od kojih je onaj kada možemo postati Tank najnajzabavniji) su samo neke od poslastica koje vas očekuju u ovoj bezvremenskoj i nadasve zabavnoj pucačini iz 2009. godine.

Je li ovo sve? Naravno da ne. Igre koje bismo isto tako mogli navesti su recimo Far Cry, Unreal Tournament, Rainbow Six: Siege, Counter-Strike: Global Offensive i još neke. Nadajmo se da će godine koje su ispred nas biti, ako ne bolje, onda barem ”tu negdje” po kvaliteti, ne samo FPS igara, već igara za osobna računala općenito.

Piše: I.H.


RELATED ARTICLES

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

- Advertisment -

Most Popular