Volite God of War i želite odigrati nešto slično, a opet drugačije? U tom slučaju će vam se svidjeti ove alternative!
Možda vam je poznat ovaj osjećaj ako ste igrali i završili najnoviju God of War igru. Vidjeli ste završnu animaciju (čak i onu skrivenu za koju ste se trebali više potruditi s obzirom na to da se radi o skrivenom završetku), iz igre ste doslovno ”iscijedili” sve što ste mogli, uključujući izazove koje su vam Muspelheim i Nifheim ponudili i što sada? Sve je gotovo.
Jedino što nam preostaje jest da krenemo ispočetka, no ako i učinimo takvo što, osjećaj neće biti niti blizu onoga kakav je bio kada smo prvi puta igrali igru. Druga opcija jest da odigramo nešto što je slično, a opet drugačije od God of War-a, a upravo je to ono o čemu ću pisati u nastavku ovoga članka. Ako ste uživali u novoj GoW igri i ako želite nešto slično, onda ćete uživati i u ovom alternativama!
Hellblade: Senua’s Sacrifice
Ako je jedan od glavnih razloga zbog kojih ste zavoljeli novi God of War nordijska mitologija i ako želite odigrati nešto što je podjednako kvalitetno kao i GoW, ono na što bi bilo dobro da ”bacite oko” jest Hellblade: Senua’s Sacrifice. Mjesto radnje igre je Helheim, a unutar igre susretati ćete se sa različitim poznatim i manje poznatim imenima iz nordijske mitologije. Neka od tih imena će vas podsjećati na avanture koje ste prolazili igrajući sa Kratosom i Atreusom (ah, uspomene), a neka će biti sasvim nova te će samo nadograđivati vaše poznavanje nordijske mitologije.
Od trenutka kada igra započne pa sve do završnih tekstova, Hellblade će vam djelovati nevjerojatno poznato i imati ćete onaj dobar, stari osjećaj kao da se nalazite na domaćem terenu. Osim što je osjećaj kao da ste doma, ono što će vas isto tako ”baciti” u GoW jest način borbe koji je po mnogočemu sličan svemu onome što smo imali prilike vidjeti u Kratosovim avanturama.
Ono što je ipak najjača karta ove igre je fabula kao i načini na koji se igra ”nosi” te kako objašnjava probleme s kojima se tijekom igre susreće glavni lik. Grafika je isto tako priča za sebe (i to kakva). Sve u svemu, ako želite odigrati odličnu alternativu God of War igri koja će vas još dodatno ”napaliti” u smislu dubljeg ulaska u nešto s čime ste se već upoznali, odigrajte ovu igru.
DMC: Devil May Cry – Definitive Edition
Ako ste se zaljubili u način borbe koji je prisutan u novoj God of War igri onda je DMC: Devil May Cry – Definitive Edition igra koju ćete željeti zaigrati nakon što prođete GoW. Tim koji je bio odgovoran za osmišljavanje najnovijeg nastavka Devil May Cry igre je isti onaj tim koji je osmislio Hellblade igru (odnosno radi se o timu Ninja Theory).
Ovoga puta, u ovoj igri tim je, nadahnut prijašnjim Devil May Cry igrama za koje je bio odgovoran Capcom (ista ona tvrtka koja je osmislila Resident Evil) odlučio iskoristiti sve ono što je naučio ranije i to implemetirati u pogledu poboljšanijeg načina borbe.
DMC: Devil May Cry je po mišljenjima mnogih jedna od najboljih ”hack and slash” igara za PS3 i Xbox 360 konzole, no zahvaljujući novoj Definitive Edition verziji u svemu onome u čemu su uživali igrači PS3 i Xbox 360 konzola sada mogu uživati i igrači na PS4, odnosno na Xbox One konzolama.
Bayonetta
Ako volite igre koje su poput God of War-a, ali s maksimalnim naglaskom na ”hack and slash” segment onda je jedna od takvih svakako Bayonetta. Akcija na n-tu potenciju na način i sa smislom koji je poznat samo Japancima i svima onima kojima su ovakve igre kao ”dobar dan”, Bayonetta je po mnogočemu kraljica ”hack and slash” žanra na konzolama.
Najbolje vijesti koje se odnose na ovu igru su one koje govore da ju sada možemo igrati i na 60 fps-a, u Full HD-u na osobnim računalima zbog čega ćemo akcijske prizore uobličene u gotički dizajn u kojima smo uživali na manje frameova po sekundi sada gledati sa još više detalja i na fluidniji način. Želite još više akcije? U tom slučaju zaigrajte Bayonett-u, igru zbog koje bi se Kratos mogao zacrvenjeti.
Rise of the Tomb Raider
Rise of the Tomb Raider nije igra koja je na prvi pogled slična God of War igri, ali zato jest na drugi i treći. Borba, niti po načinu na koji se odvija niti po intenzitetu i ”žestini” nije niti blizu onome u čemu smo imali prilike uživati u God of War-u. Ipak, ono po čemu je Rise of the Tomb Raider sličan GoW su drugi elementi, kao što je putovanje, ”poluotvorenost” svijeta u kojemu se igra odvija, otkrivanje misterioznih objekata koji dodatno doprinose kompleksnosti priče te rješavanje zagonetki.
Ako želite odigrati nešto što će vas podsjećati na GoW, ali sa manje akcije i više istraživanja, bilo tajnovitih predmeta ili priče općenito, isprobajte Rise of the Tomb Raider. P.S.- složiti ćemo se da je Lara ipak zgodnija od Kratosa, zar ne? Bez obzira na mišiće i bradu.
For Honor
Zamislite da Atreusa, Kratosova sina ”iščupate” iz God of War-a i, da oko njega dodate malo više povijesnog elementa, a malo manje mitologije i da od toga osmislite novu igru. Tako nešto je For Honor. Radi se o Ubisoftovoj tabačini iz trećeg lica koja podsjeća (donekle) na God of War, s time da se u ovoj igri samuraji tuku i bore srednjovjekovnih vitezova, koji se onda bore protiv vikinga, koji se mogu boriti protiv samuraja.
Ono na čemu je stavljen jedan od najvećih naglasaka kod For Honor igre jest način borbe. S obzirom na to da se borbe odvijaju korištenjem mačeva koji se razlikuju po dimenziji, snazi i brzini (i još nekim atributima), ono što je potrebno od igrača jest ovladati vještinama uspješnog mačevanja. For Honor je nešto kao da igrate ”mišung” Tekkena i God of War igre plus povijesni elementi i plus veći naglasak na finese borbi s mačevima.
Drugačije, a opet dovoljno slično da nas podsjeti na GoW (ako volite povijest i mogućnost igranja sa tri frakcije, tim bolje).
Piše: N.P.
