Wi-Fi je poznata skračenica za bežični internet, a nastala je od engleskih riječi Wireless-Fidelity i to je pojam koji manje više svi znamo. Također znamo da ovaj pojam objašnjava određenu metodu koju možete koristiti za povezivanje s internetom.
Međutim postoji mnogo različitih vrsta Wi-Fi standarda, o kojima danas govorimo više. Vaš router, prijenosno računalo, tablet, pametni telefon i pametni kućni uređaji koriste različite bežične standarde za povezivanje s internetom. Bežični standardi mijenjaju se svakih nekoliko godina. Ažuriranja donose brži internet, bolje veze, više istodobnih veza i sve druge prednosti koje tržište zahtjeva, a tehnološki je izvedivo.
No za većinu ljudi, sama litanija bežičnih standarda i specifikacija je pomalo zbunjujuća. Evo cjelovitog opisa Wi-Fi standarda.
Što su Wi-Fi standardi?
Krenimo redom: što su Wi-Fi standardi? Wi-Fi standardi su skup usluga i protokola koji određuju kako funkcionira vaša Wi-Fi mreža, (uključujući i druge mreže za prijenos podataka).
Najčešći skup standarda na koje će te naići je IEEE 802.11 Wireless LAN (WLAN) i Mesh. IEEE ažurira 802.11 Wi-Fi standard svakih nekoliko godina. Trenutni Wi-Fi standard je 802.11ac, dok je sljedeća generacija Wi-Fi standarda, 802.11ax, u procesu izrade.
Kratka povijest Wi-Fi standarda
Nisu svi stari Wi-Fi standardi zastarjeli. Bar ne još. Ovdje je kratka povijest Wi-Fi standarda koja nam kazuje je li standard i dalje aktivan.
IEEE 802.11: Izrađen 1997. godine, ovaj standard koji je sada ugašen, podržavao je maksimalnu brzinu veze mjerenu megabitima po sekundi (Mbps). Uređaji koji ga koriste nisu u proizvodnji više od deset godina i neće raditi s današnjom opremom.
IEEE 802.11a: Ova verzija Wi-Fi mreže je stvorena 1999. godine i radi na 5GHz. To je učinjeno s nadom da će naići na manje smetnji jer mnogi uređaji (kao i većina bežičnih telefona) također koriste 2,4 GHz pojas. 802.11a je također prilično brz, a maksimalne brzine prijenosa podataka iznose 54 Mbps. Međutim, frekvencija od 5 GHz ima više poteškoća s objektima koji se nalaze na putu signala, tako da je raspon često loš.
IEEE 802.11b: Također izrađen 1999., ovaj standard koristi tipičniji 2.4GHz pojas i može postići maksimalnu brzinu od 11Mbps. Valja napomenuti da je 802.11b bio standard koji je pokrenuo popularnost Wi-Fi mreže, kakvu danas poznajemo.
IEEE 802.11g: Dizajniran 2003. godine, 802.11g standard povećao je maksimalnu brzinu prijenosa podataka na 54Mbps dok je zadržao uporabu pouzdanog 2,4 GHz pojasa. To je rezultiralo širokim prihvaćanjem standarda.
IEEE 802.11n: Uvedena 2009. godine, ova se verzija polako usvajala. 802.11n i radi na 2.4GHz i 5GHz te podržava višekanalno korištenje. Svaki kanal nudi maksimalnu brzinu prijenosa podataka od 150Mbps, što znači da je maksimalna brzina prijenosa podataka 600Mbps.
IEEE 802.11ac: AC standard je ono što ćete naći u većini bežičnih uređaja koji se koriste danas. Prvobitno izdana 2014., AC drastično povećava propusnost podataka za Wi-Fi uređaje do maksimalno 1.300 megabita u sekundi. Nadalje, AC dodaje MU-MIMO podršku, dodatne Wi-Fi kanale za 5GHz pojas i podršku za više antena na jednom routeru.
IEEE 802.11ax: Ili tkzv WiFi 6 je sljedeća generacija bežične mreže od koje se mnogo očekuje. Dakle sljedeći korak za vaš router i bežične uređaje je standard ax. Kada ax završi svoj razvoj, imat ćete pristup teoretskoj propusnosti mreže od 10 Gbps, oko 30-40% poboljšanja u odnosu na AC standard. Nadalje, bežični ax povećava kapacitet mreže dodavanjem emitiranih podkanala, nadogradnjom MU-MIMO i omogućavanjem više istodobnih tokova podataka.
Jesu li svi Wi-Fi standardi povezivi?
Dva uređaja koji koriste isti Wi-Fi standard mogu komunicirati bez ograničenja. Međutim, problemi nastaju kada pokušate povezati dva uređaja koji koriste različite, potencijalno nekompatibilne standarde.
- U novije vrijeme, vaš router i uređaji koji koriste 802.11ac se mogu bez problema povezivati.
- Uređaji koji koriste 802.11b, g i n mogu komunicirati s ac routerima.
- 11b ne može komunicirati s a i obratno.
- 11g ne može komunicirati s b, i obratno.
Izvorni standard iz 1997. godine (sada poznat kao legacy 802.11) sada je zastario, a standardi a i b se bliže kraju svog životnog vijeka.
Firmware problemi legacy Wi-Fi standarda
Ako kupite novi uređaj, kupnju ćete obaviti sa znanjem da ćete ga dolaskom kući moći povezati s vašim routerom. Ako imate stari router koji koristi stari Wi-Fi standard, to neće biti slučaj. Isti prolem će biti i ako imate legacy uređaj.
Na primjer, ako kupite novi 802.11ac router za povezivanje Wi-Fi-ja u svim djelovima vašeg stana ili kuće, to ne znači da će vaš stari uređaj, koji spajamo, koristiti ac-standard. U svakom slučaju dobit ćete neke od prednosti novog routera, kao što je povećanje raspona dosega signala, ali vaša veza bit će jednako brza kao i Wi-Fi standard uređaja koji spajate. Tako npr. ako vaš uređaj koristi 802.11n, spajat će se i prenositi podatke samo pomoću n standarda.
Što je Wi-Fi 6?
Wi-Fi 6 je najnoviji Wi-Fi sustav, imenovan od strane Wi-Fi Alliiance-a ( Wi-Fi saveza). Wi-Fi Alliance tvrdi da je terminologija 802.11 zbunjujuća za potrošače i žele uvesti ovu promjenu. U pravu su, zar ne? Ažuriranje jednog ili dva slova korisnicima ne daje mnogo informacija koje će im biti korisne.
Wi-Fi Alliance sustav imenovanja odvija se istodobno s IEEE 802.11 konvencijom. Evo kako se standardi za imenovanje povezuju:
- Wi-Fi 6: 11ax (dolazi u 2019)
- Wi-Fi 5: 11ac (2014)
- Wi-Fi 4: 11n (2009)
- Wi-Fi 3: 11g (2003)
- Wi-Fi 2: 11a (1999)
- Wi-Fi 1: 11b (1999)
- Legacy: 11 (1997)
Zaštitite vaš Wi-Fi router dok možete
Nadogradnja uređaja na najnoviji Wi-Fi standard dolazi s hrpom pogodnosti, a ne samo s povećanjem brzine. Nadogradnja routera je nešto lakša sada kada možete razlikovati različite Wi-Fi standarde. Jedna stvar koju treba uzeti u obzir je sigurnost vaše kućne WiFi mreže. Zašto? Da vaš stari router ne bi postao zlatni rudnik za hakere.
Piše: N.P.