Svi oni koji redovito prate događanja na E3 sajmovima znaju o čemu se radi. Za one malo manje upućene- kratka informacija: E3 je sajam videoigara koje se već tradicionalno svake godine održava u otprilike isto vrijeme i na kojemu se tradicionalno okupljaju izdavači i developeri, kako stari i renomirani, tako i developeri ”indie” igara i na kojem se ima prilike vidjeti ono što gamere i cijeli gamerski svijet očekuje u ostatku godine ili do idućeg E3 sajma.
Stvar je u tome da je svaki novi E3 sajam nova poslastica za gamere jer na svakom novom sajmu možemo vidjeti sve veći broj potencijalno obećavajućih naslova koji onda izađu za godinu, dvije ili već u narednoj godini.
Sve je počelo u kuhinji
Sjećate li se E3 2015 sajma i demo igre za VR uređaje koja je imala misteriozno ime ”Kitchen”? S vremenom se taj demo razvio u nešto što se nakon toga zvalo ”The Beginning Hour”, a Početni sat je ove godine zaživio pod imenom Resident Evil 7: Biohazard. Iako RE7 nije bio toliko strašan kao što se činio kada smo igrali VR demo ”Kitchen”, ono što je taj demo pokazao i prikazao gamerskom puku su nove mogućnosti na koje možemo računati u budućnosti videoigara.
Tada, 2015. godine, VR je bio tek u začetku, a developeri koji su se dovoljno ”okuražili” da se pozabave misterioznim i dosad neistraženim područjem koje je VR zahvaćao su nam pokazali na kakve stvari možemo računati u budućnosti i da je VR definitvno budućnost gaminga.
Novi misteriozni horor naslov i VR poslastica
I ove godine je na E3 sajmu bilo nešto slično kao i te 2015. VR demo koji smo ove godine mogli vidjeti i u kojem smo mogli uživati se zove Transference. Igra je toliko mračna, zlokobna i tajnovita (barem sudeči prema onome što možemo vidjeti iz E3 videa), a spomenutu tajnovitost još više pojačava činjenica da za igru ne postoji niti jedan screenshot.
Ono što je poznato jest to da na novom hororu rade firma po imenu Spectre vision, firma koju je osnovao nitko drugi nego naš Elijah Wood (glumac koji je postao globalno poznat glumeći u trilogiji Gospodara prstenova i prvom nastavku Hobita).
Prekidač za svjetlo
Sve ono što se moglo vidjeti iz demo verzije igre jest to da se demo odvija u nekoliko prostorija malenog stana. Točnije, radi se o dvije sobe i malenom podrumu. Glavna stvar i najvažniji element u ovoj igri biti će prekidač za svjetlo. Nakon što ga igrač pritisne, okoliš oko igrača se mijenja jer prekidač djeluje na način da mijenja vrijeme i prostor oko igrača.
Na primjer, nalazite se u sobi u kojoj je TV. TV je uključen i na njemu možete gledati obraćanje predsjednika Busha naciji. Pritiskom na prekidač za svjetlo i poduzimanjem još nekih radnji stvarnost oko igrača se mijenja: TV će pokazivati samo statiku i ‘snijeg’.
To u biti znači da će igrač trebati otkriti što se točno događa: što se događa sa mjestom u kojem se nalazi i što se događa sa samim igračem. To isto tako znači da će igrač morati eventualno otići i u podrum. A svi mi koji smo igrali horore znamo jako dobro da se u podrumu nikada ne događaju dobre stvari.
Sjećate li se PT-a?
Prije nego što nastavimo o novom, potencijalno odličnom hororu za VR, da vas pitam jedno pitanje- sjećate li se PT-a ili igre pod nazivom ”Playable Teaser”? Svi vrsni poznavatelji psiholoških horora i inih igara se itekako sjećaju PT igre iliti demo verzije nečega što je u biti trebao biti novi nastavak Silent Hilla.
Transference po mnogočemu podsjeća na PT: i ovdje, kao i tamo je igrivi lik smješten u malen prostor u kojemu klaustrofobija, mrak, zagonetke kojih na prvi pogled nema i strah daju posebnu čar igri i zbog čega će svatko onaj tko je htio da PT izađe na tržište znati i htjeti uživati u ovoj igri.
Nažalost, stvari s PT-om su bile takve kakve su bile, Konami je učinio to što je učinio (i tim potezom navukao na sebe gnjev horde obožavatelja Silent Hilla), no- što je tu je. Nadamo se da Transference neće doživjeti istu sudbinu i da ćemo u skoroj budućnosti moći uživati u ovoj igri na VR način.
Koja je točno sličnost sa PT-om? Kao prvo, okoliš je na prvi pogled- uvijek isti, osim nekoliko sitnica koje su te koje odlučuju o većim i važnijim stvarima. Na primjer- da bi igrač mogao doći do podruma prva stvar koju treba učiniti jest pronaći odgovarajući ključ. Ključ je (barem u demo verziji) bio uredno smješten pokraj vrata, ali u ”drugom vremenskom periodu”, što znači da će igrač da bi ga mogao skupiti morati najprije držati trigger na Oculus kontroleru, držati ga, ali u isto vrijeme će igrač trebati i pritisnuti okidač za svjetlo da bi se ključ i igrač vratili u ”pravo vrijeme”.
Zanimljiva i moram priznati ne baš često korištena ideja za gameplay. Ako ste dosad igrali TitanFall 2 Effect i Cause razinu onda ćete znati točno na koji način sve metode za ”povratak u budućnost” funkcioniraju. Dodatna dobra stvar u vezi VR-a jest ta što znači da sa VR-om postoji nebrojen broj mogućnosti na koje se igrače može ostaviti bez gaća.
Neke od stvari koje će nam podizati svaku dlačicu na tijelu dok budemo igrali ovu igru su klasične, ali one koje uvijek ‘pale’: različiti slučajni zvukovi, jauci nevidljivih bića iz tame, zvonjava telefona dok prolazimo hodnikom u kojemu je telefon, raznorazne figure koje se nasumice pojavljuju i nestaju, itd.
Možda novi Silent Hill?
Ono što će svakako biti jako zanimljivo za vidjeti jest to kako će se Transference razvijati i u kojem smjeru će priča ići. Ako je suditi prema entuzijazmu kojeg smo imali prilike vidjeti onda se da naslutiti da bi Transference mogao opet biti tek dio imena nekog novog hita. Tko zna- možda nam se ”posreći” pa napokon ugledamo i novi Silent Hill.
Bilo kako bilo, nadamo se da ćemo do idućeg E3 2018 saznati još puno informacija o igri i tko zna- možda ju dotad i odigramo. Sve u svemu, drago nam je vidjeti da horor žanr nikako nije mrtav i da se pun potencijal VR sustava tek otkriva.
Piše: I.H.
