SSD SATA, SSD PCIe, SSD M.2 SSD U.2 koji odabrati?
Kada kupujete novi SSD ili preinstalirano prijenosno računalo, mogli biste naići na veoma različite cijene koje na prvi pogled nemaju smisla. Tu se može raditi o razlici između SATA i PCIe SSD diska. Jedan od njih je tehnološki nadmoćan nad drugim, ali to ne znači da biste ga odmah morali kupiti. Pokušat ćemo vam objasniti kako ih razlikovati i što trebate znati pri kupnji SSD-a, kako biste se odlučili za onog koji vam je zaista potreban.
Što je SATA SSD?
SATA, ili serijska ATA, je vrsta mrežnog sučelja koje SSD koristi za slanje i primanje podataka od vašeg sustava. Razvijena je još 2003., što znači da je imala mnogo vremena da učvrsti svoj položaj kao jedna od najčešće korištenih vrsta prijenosa podataka.
To između ostalog znači i bolju kompatibilnost ovog SSD-a s bilo kojim hardverom. Ako nabavite SATA SSD, možemo vam garantirati da će raditi na bilo kojem stolnom ili prijenosnom računalu koje trenutno posjedujete – čak i ako je to računalo staro jedno desetljeće.
Negativna strana ovog SSD-a je u relativno slabijim performansima. Danas je SATA 3.0 najdominantija vrsta SSD-a, koja u teoriji ima brzinu prijenosa podataka od 6 Gb/s (750 MB/s). Zbog nekih fizičkih ograničenja koja se javljaju prilikom kodiranja podataka za prijenos, brzina prijenosa podataka u praksi postaje 4.8 Gb/s (600 MB/s).
Da se razumijemo, 600 MB/s je prilično brzo i to je dovoljno za većinu prosječnih korisnika, ali SATA gubi utrku u usporedbi s PCIe, kao što ćete vidjeti u nastavku. (Kako bismo vam dočarali koja je to brzina, reći ćemo da SATA SSD može prenijeti sadržaj cijelog jednog CD-a u jednoj sekundi.)
Zbog toga je SATA SSD najčešće jeftiniji. Razumno je zaključiti da ova razlika u brzini i nije najvažniji faktor za većinu prosječnih korisnika, osim profesionalaca kojima bi to moglo biti važno. Istina je da je razlika u cijenama znatna, skoro jednaka razlici između cijene SATA SSDa i SATA HDDa.. SATA drive stoji upola manje, što još više pokazuje kako je SATA prijatelj vašeg džepa.
Što je PCIe SSD?
Što to čini PCIe SSD-ova toliko skupima? Je li to zbog performansi? Odgovor je: više-manje da. PCIE, ili “Peripheral Component Interconnect Express”, možete zamisliti kao izravnu vezu s matičnom pločom, tj. produžetak matične ploče. Obično se koristi s grafičkim ili mrežnim karticama, koje trebaju veliku brzinu u komunikaciji sa ostalim hardverom, ali su dokazano korisne i za spremanje podataka.
PCIe 3.0 ima učinkovitu brzinu prijenosa od 985 MB/s po liniji, i budući da PCIe uređaji podržavaju 1x, 4x, 8x, ili 16x kanala, radi se o potencijalnoj brzini prijenosa podataka do čak 15.76 GB/s.
Znači li to da je PCIe 3.0 na 16x, 25 puta brži od SATA 3.0? Teoretski, da, ali nećete naći SSD disk sa takvom podrškom. Obično ćete moći odabrati između 2x i 4x kanala, što znači maksimalnu brzinu od 3.94 GB/s.
Čak i tada, razliku između PCIe i SATA će biti vrlo primijetna prilikom prijenosa GOLEMIH datoteka kojima treba mnogo vremena da se prebace. Ako igrate zahtjevnu igricu, na primjer, i jedino što želite su veće brzine učitavanja igre prilikom promjene mape ili pokretanja igre, i PCIe i SATA će to munjevito brzo odraditi.
Korisnici prijenosnih računala bi se trebali zabrinuti oko trajanja baterije. Kada pregledavate web sadržaje ili radite nešto drugo što iziskuje mnogo RAM-a, SATA i PCIe ne pokazuju nikakvu razliku u potrošnji baterije (jer takve aktivnosti ne iziskuju veliku količinu pohrane podataka). Ako pak prebacujete toliko podataka da je SSD u neprestanoj upotrebi, PCIe će koristiti znatno veće količine energije nego SATA.
Još jedna stvar u vezi s AHCI protiv NVMe: Ako ćete ikada morati birati između ova dva standarda, odaberite NVMe. AHCI je stariji i bio je dizajniran za HDD i SATA, što znači da PCIe SSD koji koristi AHCI vjerojatno neće obavljati zadatke na visokoj razini zbog brzinskih ograničenja. NVMe je dizajniran posebno za PCIe, pa bolje radi – ali još uvijek nije kompatibilan sa svim uređajima.
Što su M.2 i U.2 SSD diskovi?
M.2 (“M točka dva”) i U.2 (“U točka dva”) su standardi forme uređaja koji određuju oblik, dimenzije i izgled fizičkog uređaja. I M.2 i U.2 standardi podržavaju SATA i PCIe veze.
M.2 je češći, pa ako morate odabrati između njih dvoje i niste sigurni što trebate, M.2 je sigurniji izbor. U.2 se uglavnom koristi za Intel 750 serije SSD-ova i nećete naći mnogo drugih uređaja koji bi ga podržavali.
Kada koristite M.2 za SATA SSD, performansi su mu potpuno jednaki kao u slučaju korištenja nekog uređaja forme standardizirane za SATA. Kada koristite M.2 za PCIe SSD, zaglavit ćete na 4x kanala, ali to je više nego dovoljno za kućnu upotrebu. Kao dodatak, x4 SSD-ovi su češći nego x2 SSD-ovi i nisu mnogo skuplji, pa biste mogli probati s njima. Ako je potrebno, možete kupiti adapter koji pretvara M.2 konektor u U.2 konektor ili obrnuto.
Koja vrsta SSD-a je za vas?
Ako nemate puno novaca, kupite SATA. Ako želite maksimalnu učinkovitost koja omogućava prijenos velikih datoteka, kupite PCIe. Oboje je prikladno koristiti u M.2 standardu, i oboje su provjereno bolji nego bilo koji HDD na polju brzine, pa ne možete promašiti s njima.
Srećom, dok se specifikacije SSD-a u početku čine kompliciranima, u stvarnosti ove pojmove nije teško razumijeti. Ako ste još uvijek zbunjeni oko SSD diskova i to je jedini razlog zbog kojeg još niste nabavili SSD, krajnje je vrijeme da to promjenite. Ovdje navodimo neke važne pojmove koje biste trebali znati prije nego što se odlučite za kupnju SSD diska.
Faktor forme
Faktor forme SSD-a opisuje njegovu stvarnu fizičku veličinu u odnosu na određeni standard veličine. Kao pojam, zapravo se koristi za druge stvari osim SSD-a (npr. matične ploče i HDD), ali ideja je ista: Koliko je pojedini uređaj velik?
Faktor je veoma važan, jer određuje hoće li neka stvar pristajati unutar računala ili ne.
Za SSD, većina mogućnosti dolazi unutar faktora forme od 2,5 inča, što se poklapa s HDD-ovim dimenzija prikladnih za prijenosna računala. Usporedite to s HDD-om za stolna računala, koji ima faktor forme od 3,5 inča. SSDovi obično ne dolaze u ovim dimenzijama, ali možete ih strpat u „2.5-u-3.5″ adapter.
Jedna povezana stvar koju treba uzeti u obzor je visina z, koja opisuje visinu SSD-a kad je polegnut na ravnu površinu. Dva SSD-a koja su oba 2,5-inčna mogu imati različite visine z, što znači da bi jedan mogao biti preširok za vaše računalo, dok drugi savršeno pristaje, to se uglavnom radi prilikom ugradnje u laptope gdje je prostor vrlo skučen.
IOPS
Što se tiče performansa SSD-a, jedna važna specifikacija koju biste trebali provjeriti je IOPS, što znači Input/Output Operations Per Second (Ulazno/izlazne operacije po sekundi).
Laički rečeno, IOPS je procjena nasumične brzine čitanja i zapisivanja podataka na SSD disk. Ona koristi stvarne uvjete kod svakodnevnog normalnog korištenja prosječnog korisnika. Viši IOPS je uvijek bolji.
IOPS ne treba miješati sa sekvencijalnim čitanjem/zapisivanjem, što je različita mjera brzine rada diska pri očitavanju i pisanju velikih datoteka na određeno mjesto na disku.To prikazuje prijenos velikih datoteka. I kod ovog vrijedi, bolje je više.
Write Cycles
Arhitektura SSD-a se sastoji od mnogo različitih ćelija koje su složene po stranicama, i mnogo različitih stranica koje su grupirane u blokove. Nije moguće selektivno snimiti podatke preko ovih blokova, umjesto toga, cijeli blok treba izbrisati prije nego što se novi podaci snime na njega.
Svaki put kad je blok izbrisan ili presniman dogodio se jedan ciklus pisanja. Zašto je važno to znati? Zato što blokovi imaju ograničeni broj ciklusa pisanja prije nego što dođe do situacije kad više nije moguće snimati nove podatke na njih.
Srećom, proizvođači SSD-a su im produljili vijek trajanja ugradnjom razine trošenja. Različiti SSD-i imaju različite razine trošenja, ali na kraju cilj im je isti: potrošiti što je manje ciklusa moguće kako bi se što više produljio životni vijek SSD-a.
Ali netrebate se plačiti ovoga, u ovom trenutku SSD-ovi su dovljno razvijeni da njihovi ciklusi pisanja nisu više važni prosječnom korisniku. Važni su jedino informacijskim centrima i korporacijama koje svakog dana snimaju gigabajte podataka.
TRIM
SSDovi s TRIM podrškom bili su velika vijest pred nekoliko godina, ali ako ste još uvijek zbunjeni oko značenja pojma TRIM podrška, ili niste ni čuli za to, vjerujete niste jedini.
TRIM (što u biti nije skraćenica) je metoda koju koristi SSD kako bi spriječio smanjenje učinkovitosti kroz vrijeme. Kako biste razumijeli zašto to funkcionira, mi ćemo vam ponovno objasniti način na koji SSD pohranjuje podatke.
Sjetite se da SSD memorijske blokove treba izbrisati prije snimanja novih podataka. Što ako je blok napola pun i vi ga jednostavno želite napuniti do kraja? Tada ćete prvu polovicu datoteka morati spremiti negdje drugdje, obrisati blok, presnimiti prvu polovicu datoteka i dodati podatke koje već želite dodati.
TRIM dopušta SSDima brisanje pojedinih komadića podataka unutar bloka. Na taj način uređaj ne mora ići kroz cijeli proces sigurnosnog spremanja, brisanja i presnimavanja podataka kada trebate snimiti nove podatke. Podaci se jednostavno snime u blok.
MTBF
MTBF znači Mean Time Between Failures (Vrijeme između pogrešaka). To je statistička mjera koja predviđa stopu pogreške za pojedini SSD model na količinu od 1000 komada tog modela SSD-a po 8 sati dnevnog rada.
Kada čujete da Samsung 850 EVO 250 GB ima MTBF od 1.5 milijuna sati, to znači da na 1000 uređaja tog modela u 8 satu dnevnog rada jedan od uređaja će zakazati svakih 187.5 dana:
1.5 milijuna sati / 1,000 uređaja / 8 sati na dan = 187.5 dana
Većina ljudi misli da MTBF znači da će „ovaj uređaj, u prosjeku, trajati 1,5 milijuna sati rada“, što je potpuno pogrešno! Ako 1.5 milijun sati pretvorite u godine, dobiti ćete 171 godinu. To bi bilo apsurdno!
Kontroler ili upravljač
Iako se SSDovi ne koriste za bilo kakvu obradu računalnih podataka (jer tome služe svi oni silni CPU, GPU i ALU), oni imaju nešto što se zove kontroler koji služi kao ugrađeni procesor koji kontrolira mnoge elemente SSD-a: čitanje i pisanje podataka, razinu potrošnje, skupljanje smeća itd.
SSDov kontroler je nešto što se prilično razlikuje od modela do modela i među markama SSD-a. Međutim, prosječni korisnik neće moći vidjeti razliku među upravljačima, pa to nije nešto oko čega biste trebali brinuti.
Kada odabirete koji ćete SSD kupiti, usredotočite se više na specifikacije i recenzije uređaja nego na same upravljače.
SLC, MLC ili TLC
Stvarne memorijske stanice u SSD-u pripadaju jednoj od tri skupine: (stanica jedne razine, stanica s dvije razine ili stanica s tri razine) ili (single-level cell, multi-level cell, triple-level cell“). One opisuju koliko bitova možete pohraniti na jednu ćeliju (1, 2 ili 3). Za normalnu upotrebu, SLC i MLC (jedna razina i dvije razine) su najčešći odabir.
Evo što to znači za vas: SLC uređaji su mnogo stabilniji, ali su i mnogo skuplji, dok su MLC povoljniji i jeftiniji za proizvodnju, ali stvaraju više pogrešaka u pohrani podataka. Uglavnom, MLC je sporiji nego SLC. TLC, koji je noviji koncept od oba prijašnja, je najpovoljniji, ali i najskloniji pogreškama.
Niste sigurni koji da odabertee? Ako tražite veliki kapacitet, razmotrite TLC. Dobit ćete najveću memoriju u odnosu na cijenu uređaja, ali bi vam se taj uređaj lako mogao pokvariti. Za pouzdanost kupite SLC. On je idealan ako ne želite riskirati kvarove i zatajenje uređaja. Ako hoćete pomalo od svega, uzmite MLC.
SSD-ovi se isplate!
Nadamo se da smo vas ohrabrili na kupnju SSD-a. Već svi znamo njihove vrline i kako su nadmoćni naspram tvrdih diskova u gotovo svemu. Kupite HDD jedino ako vam stvarno ne dozvoljavaju financijske prilike.
Piše: J.Š.
