Kako internetski portali i digitalni mediji utječu na percepciju javnosti? Zašto je sloboda izražavanja putem interneta važna? Koje su države najslobodnije po pitanju medijskog izražavanja, a koje imaju najstroža pravila izvještavanja?
Digitalni mediji postali su temelj ljudske svakodnevice, odnosno platforma koja itekako utječe na mišljenje čitave javnosti. Svjedoci smo kako mediji svakodnevno kreiraju mišljenje naroda, ali smo isto tako svjedoci raznolikih stavova pojedinih medijskih grupa. Digitalni su mediji postali “senzacionalna mašina” koja u trci za lajkovima često ulazi u previše intenzivne rasprave i teme.
Cjelokupnim problemom medija i slobode izražavanja pozabavili su se Reporteri bez granica (RSF), koji su nedavno objavili Index slobode medija za 2022. godinu. Pozicija pojedinih država na indeksu slobode medija i više je nego očekivana, no ima i nekih iznenađenja. Ipak, važno je ukazati na veliki problem – izobličenja javnog mišljenja i sprječavanja slobode izražavanja. O svemu tome više u nastavku:
Dramatične medijske objave za prikupljanje klikova
Mnogobrojni internetski portali stvaraju veliku konkurentnost na tržištu. Da bi neki web portal iskočio u očima krajnjeg čitatelja, potrebni su bombastični naslovi koji privlače ljude. Samim time, internetski se portali već godinama trude stvarati bombastične naslove koji korisnici jednostavno “moraju” otvoriti. U svemu tome, nastaje i jedan veliki problem da se bombastičnost iz naslova preselila i u same tekstove objava. Odnosno, danas više nisu samo bombastični naslovi već i čitave objave koje korisnici dobivaju na čitanje. Samim time, čitateljima se čini kako su uvijek okruženi nekom dramom i problemima.
Uz dramatične objave prepune napuhanih informacija, posljednjih su godina veliki problem lažne vijesti. Sve je više online medija (ako ih tako možemo nazvati) koji u javnost namjerno (ili slučajno) puštaju lažne vijesti. Na taj način stvaraju polarizirano društvo koje zatim započinje sumnjati u sve što se oko njih dešava. Lažne vijesti su veliki problem s kojima se web portali i društvene platforme bore već godinama, no problem je nemoguće iskorijeniti. Postaje sve veći problem u moru vijesti razaznati koje su vijesti lažne, a koje istinite – posebice ako se radi o nekim stručnim informacijama. Dobar primjer za to su mnogobrojne objave nastale u vrijeme epidemije. Te su objave redovito bilo bombastičnog naslova i sadržaja, a često su donosile i neke lažne vijesti (koje je bilo teško prepoznati zbog stručnosti tematike).
Sve više medija regulirano od strane države
Jedan od gorućih problema na koji ukazuju Reporteri bez granica (RSF) je sve veći utjecaj država i državnika na medije. Pritisak na medijima posljednjih je godina ogroman, a sve je više političara koji žele upravljati medijima u svoju korist. S druge strane, mediji žude za financijama pa pristaju na svakakve dogovore – koji nerijetko završavaju lažnim izvještavanjem u korist željene političke situacije. Stanje je posebice alarmantno u nekim zatvorenim zemljama koje su odavno poznate po cenzuriranju i manipuliranju medijima – gdje je iz godine u godinu manipulacija sve veća. Prema izvještajima, stanje u Europi po tom je pitanju još uvijek koliko toliko korektno, no o tome ćemo više u nastavku teksta.
Veliki problem manipulacije medijima jest što priče ispričane kroz medije itekako utječu na mišljenje građana. Mnogi građani danas odmah povjeruju informacijama u medijima i tako stvaraju jednu fiktivnu sliku svijeta oko sebe. Nevjerojatna je moć medija u zatvorenim zemljama gdje je manipulacija građanima na najvišoj razini. Mnogi građani u takvim zemljama vjeruju u laži koje uopće nemaju nikakve veze s istinom. Zbivanja oko korone i rata u Ukrajini itekako su pokazala kako mediji mogu upravljati mišljenjem nekog naroda. Ljudi u zemljama s manipuliranim medijima uopće nisu svjesni što se zapravo oko njih događa, već vjeruju u jednu izmišljenu priču od strane njihovih vlada. Nažalost, mnogi smatraju kako je sam rat u Ukrajini u velikoj mjeri pokrenut zbog manipulacije u medijima, a koja se uvelike odrazila na mišljenje mnogobrojnih građana.
Iskrivljeno mišljenje vodi ka napetostima između naroda
Polarizacija naroda oduvijek je bila veliki problem, a iako danas smatramo da smo razmišljanjima i stavovima uvelike napredovali u odnosu na naše pretke – podaci s terena pokazuju da baš i nismo. Teza “kruha i igara” još je davnih dana pokazala kako narod samo treba neku polarizaciju i dovoljno hrane – i stvari će biti odlične. Danas se polarizacija naroda uglavnom radi kroz medije, koji su uglavnom naklonjeni politički jednoj ili drugoj strani. Samim time, mediji stvaraju napetosti između podijeljenog naroda i time dovode do raznih sukoba. Dakako, u civiliziranim zemljama sukobi se uglavnom provode verbalno, a u manje razvijenim zemljama ti sukobi mogu biti i fizički.
S gledišta medija, stvaranje polariziranog naroda zapravo je cilj kojim se povećava čitanost. Ako će neki web portal stalno imati jednak stav prema nekoj temi, čitatelji će s vremenom prestati čitati novosti jer će već znati što će pisati u tekstu. No, ako portal(i) sukobe dva suprotna mišljenja i stava – doći će do povećanog interesa građana. Povećani interes znači više klikova, što pak znači više novaca za daljnji rad i razvoj web portala. Ulazimo tako u jedan začarani krug u kojem je važno stvarati stalnu polarizaciju naroda. Nažalost, u nekim slučajevima ta polarizacija ide tako daleko da nastaju i oružani sukobi – što nažalost nikada nije dobar ishod.
Propagandni rat u zemljama s manjkom slobode medija
Propagandni rat je pojam koji vrlo dobro opisuje ono što se događa u mnogobrojnim začahurenim zemljama koje žele upravljati svojim medijima. U takvim zemljama čelnici države stvaraju manipulirane vijesti koje putem zavisnih medija plasiraju narodu. Propaganda koja se širi narodom dan za danom, vrlo brzo postaje stvarnost u koju narod vjeruje. Problem je posebno istaknut u zemljama gdje nema puno slobodnih novinara jer tamo ne postoji oprečno mišljenje propagandi. Ne treba naglašavati kako se mahom radi o zemljama koje ne cijene demokratska prava, već svoju vladavinu temelje na nekim davnim postulatima upravljanja.
Reporteri bez granica (RSF) napravili su indeks slobode medija, koji nažalost pokazuje velike probleme u velikom broju zemalja. U čak 28 zemlja (od 180 analiziranih) stanje po pitanju slobode medija je vrlo loše. Najniže na ljestvici indeksa slobode medija nalazi se Sjeverna Koreja u kojoj vlasti upravljaju svim informacijama koje stižu u narod. Eritreja drži 179. mjesto, dok je na 178. mjestu Iran. Moćna Kina koja je danas jedna od najjaćih i najvažnijih gospodarskih sila svijeta drži također vrlo nisku poziciju i nalazi se na 175. mjestu ljestvice. Rusija je smještena na 155. mjesto, dok se primjerice Bjelorusija nalazi na 153. mjestu.
Europske zemlje imaju vrlo otvoren pristup prema medijima
Prema indeksu koji su objavili Reporteri bez granica (RSF), mnoge europske zemlje nalaze se na vrlo visokim pozicijama ljestvice. To konkretno znači kako je stanje po pitanju slobode medija u Europi zadovoljavajuće, odnosno kako postoji toliko željena sloboda medija. Situacija je posebno dobra u skandinavskim zemljama, koje su redom zauzele najviše pozicije ne ljestvici. Norveška, Danska i Švedska tri su zemlje koje su i ove godine završile na vrlo ljestvice – kao najslobodnije zemlje po pitanju izvještavanja medija. U tim je zemljama zagarantirana sloboda javnog izražavanja, odnosno mediji mogu pisati kako i što žele.
Što se tiče slobodne medija, Reporteri bez granica (RSF) ove su godine pohvalili nekoliko zemalja koje su napravile velike pomake prema naprijed. Posebno vrijedi istaknuti Moldaviju koja je zauzela relativno visoko 40. mjesto ljestvice, ali Bugarsku koja se trenutno nalazi na 91. mjestu. Što se tiče SAD-a koji već godinama predstavlja svojevrsnu smjernicu za sve ostale svjetske medije – SAD se nalazi na 42. mjesto ljestvice. Možda pomalo iznenađujuće, no situacija sa slobodnom govora u SAD-u mogla bi biti i bolja. Za kraj ćemo samo spomenuti kako su Reporteri bez granica (RSF) tijekom ocjenjivanja koristili nekoliko važnih parametara za pozicioniranje država na ljestvici medijskih sloboda. Osnovni parametri su: politički kontekst, ekonomski kontekst, sociokulturni kontekst, pravni okvir i sigurnost.
Piše: Marko Županić
