Kako to obično biva, krajem travnja ili početkom svibnja, dolazi nam nova verzija Ubuntu Linux distribucije. Ukoliko ste novi u svijetu open sourcea ili planirate probati jednu od bezbroj Linux distribucija, vrlo vjerojatno ste pročitali – ili vam je netko rekao – da biste trebali instalirati Ubuntu. Riječ je o vrlo user-friendly distribuciji koja je idealna za ulazak u dotični svijet otvorenog kôda. Osim što ćemo se u ovom tekstu pozabaviti novom verzijom Ubuntua, pogledati ćemo može li LTS (long term support) distribucija biti dugoročno isplativa, odnosno može li takva varijanta Linuxa biti „bleeding edge“ distribucija? Zašto je to bitno uopće? Zato jer Ubuntu distribucije dolaze otprilike svakih 6 mjeseci, dok bi LTS varijante trebale biti upotrebljive naredne tri godine, a možda čak i duže od toga. Zato je bitno da LTS bude uvijek tehnički na rubu, odnosno da svaki tjedan, svaki mjesec donosi nove zakrpe, nove mogućnosti i razne novitete kako bi ju korisnici stvarno koristili spomenuto razdoblje. Možda vam se kao početniku ili promatraču sa strane to čini kao nešto manje bitno, no nije tako. Izuzetno je bitno da korisnici, ako ništa drugo, uvijek budu zaštičeni od različitih vanjskih prijetnji. Da, manje ih je nego na Windowsima, ali ih ima. Nemojte se zavaravati da je Linux otporan na sve. Pa čak i Ubuntu na kojoj radi možda i najviše programera i koja ima najviše novčanih sredstava da napravit stvar „kako spada“.
Ubuntu 16.04 LTS – Bleeding edge tehnologija
Prije nego se pozabavimo tehničkim stvarima koje donosi novi Ubuntu, pogledajmo zašto bi ovo mogla biti najbolja distribucija Ubuntua do sada. Ako ste koristili 14.04 LTS onda znate da ta verzija i nije bila najbolja. Kada se pojavila na tržištu, očekivali samo da će biti odlična iduće dvije do tri godine i pogriješili smo. Bila je to vrlo konzervativna verzija koja je potpuno pogriješila, odnosno otišla u smjeru u kojem korisnici nisu htjeli da ode. Koristila je staru Linux jezgru, nije donijela nikakve nove mogućnosti, bila je bugovita i sve u svemu jako loša. Usporedili bi ju sa Windowsima Vista. Svi su je probali i vrlo brzo uklonili sa svog računala. Zato je prilično razumljiv skepticizam Ubuntu korisnika oko ove verzije, no čini nam se da to nije opravdano. Canonical, kompanija koja stoji iza Ubuntua, nam je donijela osvježenje, iako smo očekivali Unity 8 i Mir, no na to ćemo još morati pričekati neko vrijeme. Ova verzija je napravljena posebno za desktop korisnike, odnosno ta skupina korisnika je bila u fokusu razvoja. Možda najveća novina su Snap paketi (serverski dio cijele ove priče), zbog koje ova verzija izgleda kao prava verzija, a ne nešto što je kompanija odlučila izbaciti na tržište samo zato što je prošlo 6 mjeseci od prošle verzije kao što je to često bio slučaj.
Ono što nas posebno raduje je što je Canonical praktički uklonio sav spyware iz Ubuntua.
Ako se ne sjećate, sa verzijom 12.10 došla je opcija (op.a. po defaultu je bila uključena) koja je omogučavala Canonicalu da prikuplja podatke o onome što vi pretražujete. Što god da ste vi upisali u tražilicu, sekundu kasnije to bi bilo u bazi podataka spomenute kompanije. Naravno, nije dugo trebalo da legenda open source svijeta, Richard Stallman, proglasi Ubuntu Spyware operativnim sustavom. Čak i ako vas nije bilo previše briga za to, bilo je vrlo iritantno jer se u Dashu i tražilici znali prikazivati neprikladni (NSFW) linkovi te su bili istaknuti tako da ih svi vide. Sada je to ugašeno, mada ostaje gorak okus nakon toga. Pogotovo što je Canonical na tim rezultatima zaradu hrpu novca, a Linux sam po sebi bi trebao biti, u pravilu, neprofirabilan i otvoren za sve. Druga stvar su Windowsi i OS X, no ni tada ne bismo bili sretni da nas se nadgleda i da nam se narušava privatnost na ovaj način.
Ako ste ikada malo dublje zagrebli po površini ove distribucije, tada znate da je Ubuntu koristio različite načine „paljenja“ OS-a. Prvo je koristio, sad već zastarjeli SysV, zatim Upstart, te sada systemd. Riječ je o blokovima kôda koji se koriste kod pokretanja OS-a, odnosno skripte koje koriste računalne resurse kako bi u što kraćem vremenu podignuli sve potrebne procese kako biste vi mogli koristiti OS. Naravno da svaki način paljenja ima svoje prednosti i mane, no Ubuntu se odlučio na systemd i mi to u potpunosti podržavamo. To je za sada najbrži i najsigurniji način, mada će se sigurno naći hrpa onih koji se neće složiti s time. Na njihovu žalost, izbora više nemaju. Točnije imaju, a to je korištenje neke druge distribucije. Ovo je onaj dio koji vas vjerojatno ne zanima previše, posebice ako vas ne zanimaju tehnički detalji Linuxa, no mislimo da je bitno da znate da je ova verzija doživjela mnoge promjene. Nekada je Linux bila distribucija namijenjena geekovima koji su sve voljeli sami optimizirati i koju nije bilo lako koristiti, no danas je drugačija priča. Linux se danas koristi u školama, bolnicama, državnim agencijama i ustanovama … i mora biti prilagođen svima, odnosno mora biti dovoljno jednostavan za korištenje za široke mase. Mi Linux koristimo godinama (op.a. probali smo jako veliki broj distribucija) i sve je veći broj distribucija koje ciljaju upravo tu skupinu – skupinu „prosječnih“ korisnika. Ako ste voljni ući u dubinu i učiti o Linuxu, nitko vas ne spriječava, no ovako na prvu Linux nije kompliciran niti težak. Da ne govorimo da na računalima starijim od 10-15 godina koji negdje u kutu kuće skupljaju prašinu, možete upogoniti Linux i oživjeti „kantu“ da radi gotovo kao nova. Probajte to sa Windowsima ili nekim drugim operativnim sustavom.
ZFS, jezgra i Unity update
Ubuntu 16.04 će biti prva nativna distribucija koja će podržati ZFS datotečni sustav. U prošloj verziji je to bio „preview“ feature, dok to sada više nije slučaj. Sada možete kreirati particiju sa ZFS sustavom, te ju koristiti bez ikakvog straha. U određenim slučajevima treba biti oprezan, no ZFS datotečni sustav se koristi upravo tamo gdje je potreban visoki integritet podataka tako da ga možete mirne duše koristiti. ZFS je dizajniran tako da sprema podatke koji su provjereni i nisu koruptirani, te ih konstantno provjerava. Nećemo ulaziti u detalje, no ovo radi pouzdano i brzo. Ako koristite „mirroring“, odnosno spremate podatke na dva mjesta kako bi konstantno imali backup podataka, ovaj sustav će vam sam bez ikakvog upozorenja presnimiti koruptiranu datoteku onom ispravnom i na taj način vam osigurati ispravne podatke na obje lokacije. Ovaj datotečni sustav nije defaultni sustav, iako postoje operativni sustavi koji ga preferiraju. Jedan od njih je i FreeNAS. Loša strana ZFS-a je što „voli koristiti“ RAM-e jer konstantno čita i provjerava paritetni bit, pa ako imate manje od 4 ili 6 GB memorije, nemojte ga niti koristiti. Čak i sam Ubuntu traži 2 GB memorije ali 4 je mnogo bolje. Sve više od toga je super, ali nije potrebno. U svakom slučaju, jako dobra stvar, a ako vas zanimaju datotečni sustavi, možete ih istražiti po internetu, gdje imate stvarno super objašnjenja kako koji radi i za što je dobar ili nije dobar.
Jezgra na kojoj se bazira ova distribucija je 4.4.0-18.34, odnosno jedna od novijih Linux jezgri, a za krajnjeg korisnika je najvažnije to da ova jezgra podržava ogorman broj novog hardvera. Također, pojačana je podrška za Skylake čipove, te OS troši manje hardverskih resursa i manje baterije ako koristite Ubuntu na laptopu. Loša strana dotične jezgre je što nema podrške za Catalyst/fglrx video drivere, pa se preporuča korištenje open source alternativa. Moramo se samo još malo nadovezati na hardver. Već unazad par godina većina hardvera sasvim normalno radi na Linuxu i većina korisnika neće imati apsolutno nikakvih problema. Oni koji mogu imati probleme su gejmeri, koji vrlo vjerojatno i neće imati instaliran Linux kao primarni OS, te ljudi koji koriste specifične ‘komade’ hardvera, no i to se polako rješava. Ovo govorimo isljučivo radi onih hejtera koji neopravdano govore da je Linux loš, da ne podupire hardver, softver … To je neistina, a i Linux u većini slučajeva nudi alternativu za većinu softvera koji se ne mogu instalirati na Linux. Pa čak možete koristiti i Microsoftov framework za programiranje na Linuxu! To je do jučer bilo nezamislivo, a danas je realnost.
I za kraj ovog prvog dijela spomenimo još da je Unity dobio nadogradnju, odnosno da Ubuntu 16.04 ima bolju podršku za izmjenu OS tema, mogućnost nadogradnje UI-ja, dobio je nove menije, kalendar, integraciju sa Nautilus file managerom … Što se aplikacija tiče, GNOME je dobio nove aplikacije, dok su neke stare zamijenjene novijima što je dobra stvar, no o tome više u nastavku teksta. U svakom slučaju, Ubuntu 16.04 je izgrađen na dobrim temeljima i u budućnosti se očekuje da će se na njemu moći isprobati i instalirati svi noviteti koji će doći u narednim godinama. Mi samo želimo da OS uvijek bude ažuran, da redovno dobija sigurnosne zakrpe, a tek onda da imamo bleeding edge tehnologiju kakvu još nemaju druge distribucije. Ono čega se pomalo bojimo je mogućnost da u budućnosti Ubuntu postane nestabilan, odnosno da zbog previše eksperimentiranja se naruši stabilnost OS-a. Šansa za to je mala, no takve stvari su se već događale u prošlosti, pa ne bismo voljeli da se opet ponove.
Snap (Snappy) paketi
Najveći novitet ove verzije Ubuntua nije vidljiva na prvi pogled, odnosno ne tiče se grafike nego onoga što se nalazi „ispod haube“. Novi Ubuntu donosi Snappy komponentu koja je već neko vrijeme dio serverske varijante Ubuntua, a sada je dio i desktop inačice. Snappy kompletno mijenja instaliranje i ažuriranje softvera na Ubuntuu. Inače kada ste u Software centru kliknuli da želite instalirati aplikaciju, nije se instalirala samo aplikacija nego i drugi sadržaj (paketi). Neke aplikacije su trebale jedan ili dva dodatna paketa da bi radile. Neke aplikacije su ih trebale stotine. Linux aplikacijska komponenta APT je to odrađivala za vas i radila je odličan posao. Kada ste nešto instalirali u 99 posto slučajeva sve je radilo od prve i niste imali nikakvih problema. APT je skinuo verziju paketa koja mu je trebala. No što ako jedna aplikacija treba paket X verzije 1.1, a druga aplikacija verziju 1.2? Potencijalno ste dobili problem koji bi mogao ‘potrgati’ cijeli sustav. Zamislite da pregazite paket koji OS koristi za bootanje ili neku kritičnu komponentu.
Snap paketi, odnosno Snappy rješava taj problem. Na koji način? Tako da se svaka aplikacija zajedno sa svojim paketima instalira u svoj zasebni kontejner i taj isti kontejner je praktički izoliran od ostatka sustava, odnosno ne može negativno utjecati na druge komponente u sustavu. Na taj način nema šanse da se dogodi maloprije spomenuta situacija sa različitim verzijama paketa. Isto tako, Snappy je dovoljno pametan da ne instalira nešto dva puta. Recimo da imate aplikacije X i Y koje trebaju paket Z. Ako instalirate aplikaciju X, u njenom kontejneru će biti komponenta Z. Kada instalirate aplikaciju Y, ona neće u svoj kontejner isto staviti komponentu Z, nego će se linkati na kontejner aplikacije X i od tamo je koristiti. Ako se komponenta Z ikada ukloni ili promijeni u kontejneru aplikcije X, tada će aplikacija Y skinuti ispravnu komponentu Z u svoj kontejner. Na taj način se štedi mjesto na tvrdom disku što je vrlo pohvalno.
Vjerojatno se pitate hoće li Linux stvarno bolje raditie s ovim sustavom ili neće? Mišljenja smo da hoće jer vam Snappy omogućava da instalirate najnoviji i najbolji softver bez straha da će nešto prestati raditi ili da neće raditi onako kako bi trebalo. Postoje softveri koji su uvijek korak ispred Ubuntua, odnosno donose tehničke naprednije komponente nego što ih Ubuntu može podržati. Sada ćete ih bez straha moći instalirati na Ubuntu i vidjeti da li rade ili ne. Uz to, napor koji se do sada trošio da se Ubuntu „ne potrga“ će se usmjeriti na nešto drugo. Rekli bismo da je sada svaka aplikacija samo održiva i da se brine sama za sebe. Tako ćete imati uvijek stabilan sustav i najnovije aplikacije – ne može bolje od toga.
Za sada je mali broj aplikacija koje podržavaju snap pakete, no to je i bilo za očekivati. Ovo je novi sustav te vrlo brzo očekujemo da će proizvođači aplikacija prihvatiti ovakav način instaliranja aplikacija. Jedna od prvih koja će to napraviti će biti Mozilla. Oni rade na Firefoxu sa podrškom za snap pakete, te će to biti odličan primjer za testiranje ovog sustava iz razloga što web preglednici konstantno dobivaju zakrpe i nove verzije.
Ono što vidimo kao loše je to što je Canonical opet izašao sa svojim rješenjem. Snap paketi su njihova umotvorina koja će vjerojatno dobro funckionirati, no na tržištu postoje slični mehanizmi instalacije aplikacija kao što su xdg-app ili app-image ali očito nisu bili dovoljno dobri za Ubuntu. Ubuntu i snap paketi sada imaju priliku napraviti promjenu u Linux svijetu, ali pitanje je hoće li pridobiti kritičnu masu. Moguće su dvije solucije – ili da druge distribucije prigrle ovakav način instaliranja aplikacija ili da ga odbiju. U ovom drugom scenariju postoji problem – ako će samo Ubuntu koristiti snap pakete, hoće li oni koji rade aplikacije uložiti dodatan napor i napraviti aplikaciju koja će podržati Snappy? Vrlo vjerojatno neće. Sve u svemu, dobra je ovo ideja, donosi nešto novo u Linux svijet, pitanje je samo hoće li preživjeti i zaživjeti.
Unity 7.4
Mnogi ne vole Ubuntu zbog Unityja, no nama ne smeta previše. Unity je defaultno grafičko sučelje za Ubuntu i kao takvo ga morate prihvatiti. Ili ne morate. No, Unity u sebi ima neke stvarno dobre mogućnosti. Unity je u početku bio dosta spor i trošio prilično puno memorije, što je danas riješeno. Unity radi bolje i glađe neko ikada prije. Novi Ubuntu dolazi sa verzijom 7.4 koja u sebi nosi poduži ispravak bugova koje su našli, ali i one koje su prijavili korisnici.
Možda nećete vjerovati, ali riješili su i problem koji je prijavljen prvi puta prije 6 godina – Unity možete pomaknuti na donji dio ekrana. Ne mora vam se nalaziti s lijeve strane kao što je to do sada bio slučaj. Po defaultu, Unity se nalazi sa lijeve strane ekrana, ali ga u postavkama možete pomaknuti. Možda se ne čini kao veliki problem, no 6 godina je trebalo da se i ta izmjena napravi i drago nam je zbog toga. Također, kao što smo već bili rekli, iz Unityja je uklonjen spyware koji je nadgledao sve što vi pretražujete. Problem nije interna pretraga računala, nego mogućnost da direktno iz operativnog sustava pretražujete Internet, što se odmah slalo Canonicalu. Uz to, dodane su nove kratice na tipkovnici uz pomoć kojih ćete moći brže resetirati računalo, odlogirati se ili ga ugasiti.
Nadalje, pozdravljamo i nove ikonice u Unityju, odnosno sada kada recimo spojite USB stick na računalo, u meniju s lijeve stane će vam se pojaviti ikonica da ste spojili vanjski uređaj, te ćete mu moći brzo pristupiti. Moći ćete ga na desni klik miša i formatirati ukoliko to želite. Tu su još neke sitne izmjene poput novog izgleda scrol bara, bolja podrška za HiDPI, nove HUD kratice (npr. Alt + space), bolji management kante za smeće i još mnogo toga. Većinom sitnice, no korisne sitnice koje ćete susresti tokom rada na Ubuntuu.
U idućoj verziji Ubuntua možemo očekivati Unity 8, te će se u verziji 18.4 potpuno promijeniti grafičko sučelje koje bi generalno trebalo biti prilagođeno široj publici, te svim vrstama uređaja – stolnim računalima, laptopima, tabletima, pametnim telefonima …
Aplikacije
Ubuntu 16.04 dolazi sa standardnim aplikacijama kao i svaka verzija do sada. Ono što nam se sviđa kod Linuxa je da kad ga instalirate imate 90 posto potrebnog softvera već instalirano. Ono što još morate skinuti je manji broj aplikacija i spremni ste za korištenje istoga. Tako Ubuntu 16.04 dolazi sa LibreOfficeom, Firefoxom 45, Thunderbirdom 38, Chromiumom 48, Totemom 3.18 (player za gledanje videa), Rhythmboxom 3.3, GNOME terminalom 3.18, shotwellom 0.18 … Imate u biti sve što vam treba, no mi bismo dodali još neke aplikacije kao što su GIMP, Steam, Corebird (twitter aplikacija), VLC, Skype, Dropbox, Spotify for linux, Viber, Shutter (alat za izradu screenshota), flash, te codece za video i audio formate. Ako trebate nešto specifično, svakako si i to skinite. Svjesni smo činjenice da ne postoje sve cross-platform aplikacije i da na Linuxu ne možete koristiti Photoshop, Visual Studio i slične specifične aplikacije. Ali možete razne alternative – trebate ih samo pronaći. Ako vam računalo pak služi za razonodu, gledanje filmova i serija, slušanje glazbe i surfanje po Internetu uz povremeno korištenje office alata, tada nemate razloga za brigu. To je sve pokriveno sa velikim brojem alata i mogućnosti.
Što još napraviti nakon instalacije?
Ako ste novi u svijetu linuxa i Ubuntu vam je prva distribucija koju ste probali, tada vam možemo prepručiti da pogledate malo kako Linux funckcionira i kako radi. Posebice obratite pozornost na featuree koje Ubuntu 16.04 donosi. Nakon toga biste svakako trebali ažurirati OS i podesiti da vam se to automatski radi u pozadini barem jednom tjedno. Nadalje, instalirajte drivere za grafičku karticu jer će vam trebati. Posebice ako imate laptop sa zasebnom grafičkom karticom. Trebati će vam ukoliko budete igrali igrice ili htjeli pogledati 1080p film bez da vam film šteka. Kada smo kod filmova, preporučamo i skidanje media codeca kako biste mogli slušati mp3 glazbu i gledati specifične video formate. Ako vas zanima zašto to ne dolazi zajedno sa Ubuntuuom, razlog je vrlo jasan – pravni razlozi. Stoga to morate sami napraviti nakon instalacije OS-a. I to je to.
Zaključak
Canonicalov roadmap za Ubuntu je prilično zanimljiv jer sve počinje sa ovom verzijom. Canonical je odlučio u idućih par verzija Ubuntua izmjeniti GUI, prilagoditi OS velikom broju korisnika i različitih uređaja, donijeti bleeding edge tehnologiju, novi Unity, Mir … Ovo je stabilna verzija koja će vjerojatno biti baza na kojoj će se graditi sve ostalo, odnosno sve do verzije 20.04 kada bi prva faza trebala biti završena. Možemo sa sigurnošću reći da je ovo najbolja verzija još od davne verzije 10.4 koja je izašla prije 6 godina. Stoga, ako ste ikada razmišljali da biste mogli isprobati Ubuntu (ili općenito neku Linux distribuciju), ovo je idealno vrijeme. Možete naravno kao i sve verzije do sada, i ovu pokrenuti u live izvedbi, odnosno testirati ju bez da ju instalirate na računalo. Naravno, nećete dobiti sve mogućnosti, ali ćete dobiti dobru sliku kako Ubuntu izgleda, što nudi i kako radi.
Autor Boris Plavljanić
Probao sam i vratio sam se na Kubuntu jer je KDE zakon