Live Linux distribucije

Velika većina Linux distribucija se može pokrenuti kao Live CD ili sa USB-a. To znači da ne morate instalirati operativni sustav nego ga možete koristiti bez toga. Neke distribucije tako možete testirati i vidjeti kakve su, dok su neke namijenjene isključivo takvom radu. U svakom slučaju, mi smo za vas testirali nekoliko distribucija koje možete instalirati na vaše računalo ili ga možete pokrenuti sa USB-a, a na vama je samo da si odaberete distribuciju koja vam se sviđa.

Ako cijeli život koristite operativne sustave poput MS Windowsa ili Appleovog OS X-a, onda niste navikli da možete pokrenuti OS bez da ga instalirate. S druge strane, Linux korisnicima je „live“ pokretanje operativnog sustava sasvim normalna stvar i na tržištu postoji veliki broj Linux distribucija koje možete pokrenuti direktno sa USB sticka, DVD-a ili tvrdog diska, te će se on u potpunosti pokretati iz RAM memorije. Dovoljno je samo da u računalo ubacite DVD ili spojite na isti USB stick/tvrdi disk i pokrenete svoj operativni sustav. Tako pokrenuto Linux okruženje radi kao i svaki tipični operativni sustav – imate aplikacije koje možete koristiti, možete se spojiti na Internet, te raditi što god želite.

Dobro, gotovo sve što poželite. Najbolje od svega je to da kada završite sa upotrebom istoga, samo resetirate računalo na kojem ste koristili Live OS, i sve je po starom. Nema nikakvih tragova da je netko koristio operativni sustav koji nije instaliran lokalno na računalu. Zato, pogledajmo što se nudi, koje su to distribucije koje morate probati i kao uopće „instalirati“ OS na USB stick.

Postavljanje OS-a na USB stick

Da biste uopće mogli koristiti Live verziju neke linux distribucije, prvo ju morate „instalirati“ na USB stick. Točnije, na USB morate postaviti sve potrebne datoteke, zajedno sa samim operativnim sustavom, kako biste ga uopće mogli „bootati“ na nekom računalu. Ako koristite Windows OS, tada skinite malu aplikaciju koja se zove LinuxLive USB Creator. To je besplatni, open source softver koji ima sve što vam treba kako biste obavili spomenuto.

Kada ga pokrenete, morate samo odabrati USB stick na koji želite instalirati OS, morate odabrati ISO datoteku odabrane distribucije, te postaviti kvačicu da želite napraviti Live mode. Zatim samo klinkite tipku Create koja će vam odraditi što treba. Ako nemate ISO datoteku spremnu, možete odabrati koju distribuciju želite, te će vam LinuxLive USB Creator sam skinuti isti i instalirati ga na USB stick. Za to će vam naravno trebati Internet konekcija.

Ako ste korisnik Linuxa i želite napraviti ovo isto, tada vam preporučamo korištenje alata YUMI – Your Universal Multiboot Installer. Proces je vrlo sličan kao i kod spomenutog LinuxLive alata. Odaberite USB stick, odaberite Linux distribuciju i kreirajte svoj USB.

Pitanje koje se sada postavlja je koju Linux distribuciju odabrati i instalirati? Na ovo pitanje nema konkretnog, odnosno točnog odgovora. Postoji prilično velika lista Linux distribucija koje možete ovako pokretati, što može predstavljati problem za nove Linux korisnike jer će ih zbuniti ovako velika količina izbora. No, stanite sekundu. Mi smo za vas probali nekoliko vrlo popularnih i korisnih distribucija koje se pokreću u „live“ modu, te ih vrtite u RAM memoriji računala na kojem ih pokrećete. Koji su to i što nude, pročitajte u nastavku.

Tails 1.0

Prva Linux distribucija koja nas zanima je Tails. Tails je vrlo specifična distribucija koja se brine za vašu privatnost, no o tome ćemo reći nešto kasnije u tekstu. Ono što je važno za napomenuti je da se ova distribucija pokreće kao „live“ distribucija, odnosno jednom kada ju bootate, ona se pokreće i nalazi u RAM memoriji računala. To je odlično jer sama distribucija radi vrlo brzo. Što se samog sučelja tiče, riječ je o Gnome 2.0 desktop sučelju uz koje dolaze standardne aplikacije koje će vam biti dovoljne za većinu svakodnevnih poslova. Iako, moramo napomenuti da su neke aplikacije prilično stare. Recimo, uz Tails dolazi Iceweasel web preglednik v3.5. Tu su još i aplikacije za rad sa grafikom (GIMP), audio editiranje, kodeki za pokretanje svih mogućih audio i video zapisa, aplikacije za editiranje i pisanje teksta, aplikacije za dopisivanje … ukratko rečeno – sve što jedan (prosječan) korisnik treba.

Dodatni softver naravno možete instalirati preko Synaptic package managera koji će se povući direktno iz Debian repozitorija. O Debianu smo mnogo puta pisali, pa nećemo opet, no riječ je o jednoj od ponajboljih distribucija na tržištu. Ono po čemu je Tails zapravo specifičan je anonimnost na Internetu i sigurnost koju pruža korisniku. Sva Interakcija sa Internetom ide preko TOR mreže. Ako koristite TOR onda znate da sav promet ide preko različitih računala i nikada ta putanja nije jednaka što znači da nitko ne može presresti i analizirati vaš Internet promet. Pojednostavljeno – kada koristite Tails i TOR mrežu vi ste potpuno anonimni na Internetu. Naravno da niti jedna Linux distribucija, niti jedna Internet tehnologija ne može jamčiti 100 postotnu sigurnost, no sa Tailsom ste jako, jako sigurni.

Samo vam savjetujemo da kod pokretanja Tailsa, konfigurirate Iceweasel, te ostale alate koji vam pomažu da ostanete anonimni. Recimo, osposobite HTTPS kad god je moguće, zamaskirajte MAC adresu i slično. Sve što trebate je uložiti malo truda, a isplatiti će vam se višestruko. Kada resetirate računalo na kojem ste bootali live verziju ove distribucije, naravno neće biti nikakvih tragova ili podataka. Većina distribucija ne ostavlja nikakve tragove, a pogotovo ovakve koje se brinu u potpunosti za vašu privatnost.

Puppy Linux

Slijedeća distribucija vrijedna spomena je Puppy Linux. To je lighweight izvedenica Slackwarea, što znači da možete na njoj instalirati sve ono što možete i na „klasičnom“ Slackwareu, no imate jako puno drugih pogodnosti. Ne trebamo naglašavati da se radi o distribuciji koju pokrećete sa USB-a, ali moramo napomenuti da u punoj snazi, Puppy uzima možda 250 MB RAM memorije! Izuzetno malo za ono što nudi. Puppy je isto kao i Small Damn Linux namijenjen starijim računalima, odnosno tako je krenuo, ali ga se i danas koristi na normalnim računalima za raditi. Posebice u siromašnijim zemljama, tj. u njihovim školama gdje imaju slaba računala. Zanimljivo, iznimno je popularan u siromašnim dijelovima Azije i Afrike.

No, za razliku od DSL-a, Puppy je nakon pokretanja prilično prazan. Nemate jako puno aplikacija na raspolaganju, nego taman dovoljno da obavite one najosnovnije radnje za koje ste i pokrenuli ovaj Linux. Imate recimo OpenOffice kao alat za uređivanje teksta, prezentacija, tablica …, zatim GIMP za uređivanje slika, Audacity za slušanje glazbe, stariju verziju Firefoxa za surfanje Internetom, Foxit Reader za čitanje PDF-ova i to je u biti to. Ima Puppy još nekoliko manjih aplikacija i alata, no ništa pretjerano korisnog.

Sve što vam treba možete skinuti sa službenog repozitorija. Ako pretpostavimo da ćete ove Linux distribucije koristiti na dok ste na moru i dok niste na svom računalu, onda bi vam ovo mogao biti problem – ne želite svaki puta skidati onu aplikaciju koja vam treba za rad. Ako vam je primarni cilj samo prosurfati Internetom, pročitati email poruke i slično, Puppy će vas zadovoljiti.

Ono što nam se ne sviđa kod Puppyja je da kada ga bootate kao live distribuciju, spojeni ste kao root korisnik, odnosno imate sve moguće ovlasti. Tako ćete bez problema obrisati kritične dijelove OS-a ako želite i znate koje datoteke treba obrisati. To nije dobro, no to je nešto s čime možemo „živjeti“, pogotovo kada Puppy samo povremeno koristimo.

Lightweight Portable Security (LPS)

Izvan Amerike, postoji nekoliko nacionalnih Linux distribucija. To uključuje kineski Red Flag Linux, Turski Pardus, Filipinski Bayahnian itd. Neke druge zemlje, poput Rusije i Njemačke, prebacuju svoju javnu IT infrastrukturu na Linux operativne sustave i open source rješenja. U Americi, tj. u njihovoj javnoj upravi, posebice vojsci, koriste Linux kad god mogu. Odnosno, koriste ga maksimalno za svoje potrebe. Tako je bio nastao Security-Enhanced Linux (SELinux) koji je napravila NSA i koji su oni koristili. Da li je taj Linux imao kakvih sigurnosnih rupa ne znamo, no nije se previše koristio van spomenute organizacije.

No, vrlo brzo se pojavila potreba za jednim „nacionalnim“ Američkim softverom i SPI (Software Protection Initiative) je u suradnji sa Američkim zračnim snagama i Ministarstvom obrane kreirala LPS – Lightweight Portable Security. To je Linux distribucija kreirana da se pokreće isključivo iz RAM memorije računala, a kao i Tails, primarna zadaća joj je čuvanje privatnosti i zaštita pojedinca. No, sa jednim sitnim detaljem – LPS radi samo na Intel baziranim računalima. To je ograničenje koje postoji iz nekog (sigurnosnog) razloga i tu ne možemo ništa. Moramo se pomiriti s time.
LPS je, po riječima SPI-ja, distribucija stvorena za generalno surfanje webom i spajanje na udaljene mreže, ali pri čemu se nećete morati brinuti za sigurnost. Zašto? Zato jer LPS ima jako puno sigurnosnih mehanizama i mogućnosti.

Neke od njih su surfanje Internetom samo uz posebne smart-kartice (ograničenje koje možete postaviti na OS), podrška za PIV (engl. Personal Identity Verification), podrška za razne enkripcijske alate, VPN klijente … Sa LPS-om možete i nesigurno računalo na nesigurnoj mreži pretvoriti u sigurnu i pouzdanu stanicu za spajanje na neku drugu mrežu ili surfanje Internetom. Ova distribucija nema sigurnosnih patcheva niti će ih ikada imati. Svaka tri mjeseca dolazi nova, sigurnija verzija, koju trebate skinuti i koristiti. Takva je politika SPI-ja i mi se slažemo s njome. Zašto „krpati“ staru verziju (u slučaju da postoji kakav sigurnosni propust), kada možete skinuti i koristiti novu.

Postoje dvije verzije ove distribucije – basic i deluxe. Deluxe verzija dolazi sa većim i boljim setom podataka, ali ta verzija uzima i nešto više RAM memorije (cca. bliže 400 MB). Da li je ovo distribucija za svakoga? Nije. To je za one koji žele koristiti svoj OS kada idu na odmor ili na nekom „nesigurnom“ mjestu, a ne žele kompromitirati svoje podatke. Ako ste imalo znatiželjni i zanima vas Internet sigurnost, toplo preporučamo da isprobate ovu distribuciju.

Backtrack

U zemlji u kojoj je 99 posto populacije sklono piratstvu i ilegalno skida filmove/serije/glazbu/programe sa torrenta, možda nije pametno spominjati Linux distribuciju s kojom možete svašta raditi, a mnogo toga nije baš legalno. Linux BackTrack je Linux namijenjen digitalnoj forenzici i probijanju wireless mreža.

Inače, digitalna forenzika je znanost koja se bavi obradom i skupljanjem digitalnih podataka i tragova, najčešće u slučaju kakvog internet zločina. Primijetit ćete da nije zabavno samo pratiti podatke i podatkovne pakete, nego te iste pakete „razbiti“ i dobiti susjedovu wireless šifru. Ne biste vjerovali koliko je lako probiti WEP ključ, dok je WPA2 i WPA-PSK ipak malo teže pronaći. Sve što vam treba je dobar signal (cca. 60 posto ili više), te aktivna wireless mreža. Ovu Linux distribuciju možda i nije najpametnije instalirati na računalo, nego na USB stick ili SD karticu, te bootati po potrebi.

Nije baš da vam svaki dan trebaju alati koje BackTrack nudi, iako možda nekom budu zanimljivi.

Zadnja verzija BackTrack 5 je došla nedavno i donijela je mnogo toga novoga u odnosu na staru verziju. Prvo što ćete primijetiti je osvježeno grafičko sučelje (dapače, imate dva na biranje), te nekoliko novih programa, koji vam mogu biti od velike koristi. Svakako valja spomenuti Kismet koji prati podatkove pakete i služi kao detektor mreža, Metasploit integraciju u BackTrack, WireShark (a.k.a. packet analyzer), Ophcrack za razbijanje šifre i slično.

Naravno, sve što radite, radite na svoju odgovornost i podložni sve kaznenom progonu ukoliko se ogriješite o zakon (da ne kažete da vas nismo upozorili).
Ukoliko želite nešto novog naučiti o mrežama ovo je svakako distribucija za vas. Jedino vam preporučamo da si nabavite dobru vanjsku wireless antenu jačine desetak decibela, a sve ostalo je igra.

Mint

Ukoliko ste potpuni početnik, evo jedne verzije za vas. Linux Mint je izvedenica napravljena za one bez iskustva, odnosno, fokusira se na laganoj instalaciji, te svakodnevnom korištenju.
Kao i sve izvedenice i ova se bazira na besplatnom softveru, a komponirana je od mnogo softverskih paketa, koje možete besplatno pokretati, distribuirati, prodavati, modificirati i slično.
Ono što još razlikuje Mint od ostalih Linux distribucija je podrška za neke popularne softvere kao što su Flash i RAR (ne moraju imati alternativu kao ostali), te u sebi ima podršku za najrasprostranjenije uređaje i na tome grade svoju popularnost. Kada je Mint došao 2006. godine (verzija 1 – Ada), ljudi baš nisu bili oduševljeni opcijama i mogućnostima koje nudi, no danas je slika prilično drugačija i nalazi se među najviše skidanim Linux operativnim sustavima.

Softverski dio je vrlo sličan kao i kod Ubuntua, iako ima daleko manje paketa na raspolaganju. Svega 31268 programskih paketa. Daleko od toga da vam to neće biti dosta, no lijepo je imati veći izbor. Od programa za pisanje i crtanje, do raznih Linux dodataka za praćenje rada operativnog sustava, no moramo im priznati jake multimedijske kodeke i nekoliko fantastičnih Desktop alata. Ono što je po nama najveća vrlina u ovoj ediciji je jaka Mint zajednica, koja vas potiče da sve svoje primjedbe iznesete javno na službenim stranicama, kako bi inženjeri mogli što više unaprijediti Linux za svakodnevni rad. I to je odlična stvar.

Za razliku od Microsoft communityja koji je katastrofa, a kad uzmemo da barem 75% ljudi i dalje koristi Windowse, ne znamo što bismo rekli.
Za kraj, osvrnimo se na grafičko sučelje najnovije verzije Linux Minta (verzija 11 – Katya). Prilično je lijepo i pomalo drugačije. Dosta nas podsjeća na Windowse, no opet, s druge strane prilično jednostavnije. Nekako, u svom Linux stilu. Ukoliko vam se to ne sviđam, dovoljna su vam tri klika mišem da se prebacite na neko drugo sučelje (npr. Fluxbox).

Grml.org

I za kraj ostaje nam još grml. Riječ je o Linux distribuciji baziranoj na Debianu. Debian je nama jedna od najdražih Linux distribucija, a Grml je na tom tragu. Gmrl je dizajniran tako da se uglavnom pokreće kao Live CD sa medija ili USB sticka i namijenjen je većinom sistem administratorima. Barem tako kažu. Zapravo, namijenjen je onima koji se ne boje zaprljati ruke i raditi u komandnoj liniji i koristiti alate koji nisu uvijek user friendly i nemaju grafičko sučelje. Grml dolazi sa X Windows system serverom i sa nekoliko minimalističkih windows managera kao što su wmii, Fluxbox i openbox kako biste mogli koristiti grafičke programe kao što su web preglednici i slični.

Gmrl dolazi sa hrpom fantastičnih softverskih paketa, te na raspolaganju imate još dodatnih 1700 paketa koje možete po potrebi instalirati. Mnogi kažu da je Grml svemoćan i da ga zato sistem administratori vole. Naše mišljenje je da je netko napokon napravio dobru Linux distribuciju sa korisnim alatima i šteta što nema više ovakvih distribucija. Super stvar je što Grml dolazi sa nekoliko skripti koje će vam olakšati život.

Uz postojeće alate naravno. Defaultni shell je Zsh i on je jako dobro iskonfiguriran, tako da ga možete početi koristiti čim pokrenete ovu distribuciju. Preporučamo da si skinete aplikaciju grml2usb koji će vam pomoći da instalirate (prebacite) grml na USB stick s kojeg ćete pokretati isti. U širokoj lepezi alata, Gmrl vam nudi alate vezane za digitalnu forenziku, povratak izgubljenih podataka, sigurnosne i mrežne alate, razne editore …