Distribucije bez instalacije

Na svijetu postoji jako puno Linux distribucija, no nas zanimaju one koje možete pokrenuti bez instalacije i pokretati u RAM memoriji računala. Zašto? Zato jer su takve distribucije idealne kada želite pokrenuti svoj OS na tuđem računalu. Posebice kada ste na godišnjem odmoru i ne znate čije računalo koristite – to računalo može biti u hotelu, u kafiću, nekoj drugoj javnoj ustanovi…

Ako cijeli život koristite operativne sustave poput MS Windowsa ili Appleovog OS X-a, onda niste navikli da možete pokrenuti OS bez da ga instalirate. S druge strane, Linux korisnicima je „live“ pokretanje operativnog sustava sasvim normalna stvar i na tržištu postoji veliki broj Linux distribucija koje možete pokrenuti direktno sa USB sticka, DVD-a ili tvrdog diska, te će se on u potpunosti pokretati iz RAM memorije. Dovoljno je samo da u računalo ubacite DVD ili spojite na isti USB stick/tvrdi disk i pokrenete svoj operativni sustav. Tako pokrenuto Linux okruženje radi kao i svaki tipični operativni sustav – imate aplikacije koje možete koristiti, možete se spojiti na Internet, te raditi što god želite. Dobro, gotovo sve što poželite. Najbolje od svega je to da kada završite sa upotrebom istoga, samo resetirate računalo na kojem ste koristili Live OS, i sve je po starom. Nema nikakvih tragova da je netko koristio operativni sustav koji nije instaliran lokalno na računalu. Zato, pogledajmo što se nudi, koje su to distribucije koje morate probati i kao uopće „instalirati“ OS na USB stick.

Postavljanje OS-a na USB stick

Da biste uopće mogli koristiti Live verziju neke linux distribucije, prvo ju morate „instalirati“ na USB stick. Točnije, na USB morate postaviti sve potrebne datoteke, zajedno sa samim operativnim sustavom, kako biste ga uopće mogli „bootati“ na nekom računalu. Ako koristite Windows OS, tada skinite malu aplikaciju koja se zove LinuxLive USB Creator. To je besplatni, open source softver koji ima sve što vam treba kako biste obavili spomenuto. Kada ga pokrenete, morate samo odabrati USB stick na koji želite instalirati OS, morate odabrati ISO datoteku odabrane distribucije, te postaviti kvačicu da želite napraviti Live mode. Zatim samo klinkite tipku Create koja će vam odraditi što treba. Ako nemate ISO datoteku spremnu, možete odabrati koju distribuciju želite, te će vam LinuxLive USB Creator sam skinuti isti i instalirati ga na USB stick. Za to će vam naravno trebati Internet konekcija.

Ako ste korisnik Linuxa i želite napraviti ovo isto, tada vam preporučamo korištenje alata YUMI – Your Universal Multiboot Installer. Proces je vrlo sličan kao i kod spomenutog LinuxLive alata. Odaberite USB stick, odaberite Linux distribuciju i kreirajte svoj USB.

Pitanje koje se sada postavlja je koju Linux distribuciju odabrati i instalirati? Na ovo pitanje nema konkretnog, odnosno točnog odgovora. Postoji prilično velika lista Linux distribucija koje možete ovako pokretati, što može predstavljati problem za nove Linux korisnike jer će ih zbuniti ovako velika količina izbora. No, stanite sekundu. Mi smo za vas probali nekoliko vrlo popularnih i korisnih distribucija koje se pokreću u „live“ modu, te ih vrtite u RAM memoriji računala na kojem ih pokrećete. Koji su to i što nude, pročitajte u nastavku.

Tails 1.0

Prva Linux distribucija koja nas zanima je Tails. Tails je vrlo specifična distribucija koja se brine za vašu privatnost, no o tome ćemo reći nešto kasnije u tekstu. Ono što je važno za napomenuti je da se ova distribucija pokreće kao „live“ distribucija, odnosno jednom kada ju bootate, ona se pokreće i nalazi u RAM memoriji računala. To je odlično jer sama distribucija radi vrlo brzo. Što se samog sučelja tiče, riječ je o Gnome 2.0 desktop sučelju uz koje dolaze standardne aplikacije koje će vam biti dovoljne za većinu svakodnevnih poslova. Iako, moramo napomenuti da su neke aplikacije prilično stare. Recimo, uz Tails dolazi Iceweasel web preglednik v3.5. Tu su još i aplikacije za rad sa grafikom (GIMP), audio editiranje, kodeki za pokretanje svih mogućih audio i video zapisa, aplikacije za editiranje i pisanje teksta, aplikacije za dopisivanje … ukratko rečeno – sve što jedan (prosječan) korisnik treba. Dodatni softver naravno možete instalirati preko Synaptic package managera koji će se povući direktno iz Debian repozitorija. O Debianu smo mnogo puta pisali, pa nećemo opet, no riječ je o jednoj od ponajboljih distribucija na tržištu. Ono po čemu je Tails zapravo specifičan je anonimnost na Internetu i sigurnost koju pruža korisniku.

Sva Interakcija sa Internetom ide preko TOR mreže. Ako koristite TOR onda znate da sav promet ide preko različitih računala i nikada ta putanja nije jednaka što znači da nitko ne može presresti i analizirati vaš Internet promet. Pojednostavljeno – kada koristite Tails i TOR mrežu vi ste potpuno anonimni na Internetu. Naravno da niti jedna Linux distribucija, niti jedna Internet tehnologija ne može jamčiti 100 postotnu sigurnost, no sa Tailsom ste jako, jako sigurni.

Samo vam savjetujemo da kod pokretanja Tailsa, konfigurirate Iceweasel, te ostale alate koji vam pomažu da ostanete anonimni. Recimo, osposobite HTTPS kad god je moguće, zamaskirajte MAC adresu i slično. Sve što trebate je uložiti malo truda, a isplatiti će vam se višestruko.

Kada resetirate računalo na kojem ste bootali live verziju ove distribucije, naravno neće biti nikakvih tragova ili podataka. Većina distribucija ne ostavlja nikakve tragove, a pogotovo ovakve koje se brinu u potpunosti za vašu privatnost.

Damn small Linux

Linux distribucija čudnog naziva – Damn Small Linux (nadalje: DSL) – je možda najslabija Linux distribucija i distribucija koja se može instalirati na računala stara gotovo 20 godina. Većinom ju ljudi koriste na računalima koje je pokretala 486-ica sa jako malom količinom memorije. Ukupna veličina ovog operativnog sustava je 50 MB. Zanimljiva je priča o nastanku ove distribucije – nekolicina geekova je htjela vidjeti koliko softvera stane u 50 MB i tako se razvio DSL. Iskreno rečeno, ovu distribuciju je najbolje koristiti live sa USB stickova, SD kartica i slično. Iako, mnoga stara računala nemaju utore za to.

Kada pokrenete DSL, kod instaliranja distribucije, morate se pozabaviti tzv. „Cheat kodovima“, odnosno unijeti kodove koji predstavljaju vaš hardver. No, to je za one koji žele instalirati DSL na računalo. Ako radite samo live bootanje, onda taj korak možete zanemariti jer će se OS vrtjeti u RAM memoriji računala, a ostali detalji vas ne moraju zanimati. Ako vas zanimaju, imate jako puno materijala na tu temu na Internetu. No, vratimo se na DSL. Zadnje ažuriranje istoga je bilo u studenome 2008.-e godine. Zašto? Zato jer u 50 MB ne stane mnogo toga niti se mnogo toga nadodaje. Samo se postojeći softver mijenja sa drugim, odnosno sa novijom verzijom. U biti, većina softvera vam neće ni biti poznata – možda čak ni nekim dugogodišnjim Linux korisnicima. Evo primjera – emeiFM, Breaver, mtPaint, xygv, AxyFTP, Netrik, Sylpheed… Da li vam išta od ovog zvuči poznato? Vjerojatno ne. To su mali alati za uređivanje slika, web preglednik, FTP klijent. To su alati koji će odraditi posao, ali nisu ništa spektakularno dobri.

Sada se možete pitati zašto bi netko koristio DSL? Pa razloga je mnogo – možete ga pokrenuti u RAM memoriji, možete ga pokretati na jako starim računalima sa jako starim hardverom, raditi će izuzetno brzo na svim „mašinama“, stane na USB od 64 MB (!!) i tako dalje. DSL je zanimljiva distribucija koju svakako preporučamo da isprobate. Možda će vam se svidjeti zbog svega nabrojanog, a možda i zbog svog jednostavnog sučelja koje podsjeća na 90.-e godine.

Puppy Linux

Slijedeća distribucija vrijedna spomena je Puppy Linux. To je lighweight izvedenica Slackwarea, što znači da možete na njoj instalirati sve ono što možete i na „klasičnom“ Slackwareu, no imate jako puno drugih pogodnosti. Ne trebamo naglašavati da se radi o distribuciji koju pokrećete sa USB-a, ali moramo napomenuti da u punoj snazi, Puppy uzima možda 250 MB RAM memorije! Izuzetno malo za ono što nudi. Puppy je isto kao i Small Damn Linux namijenjen starijim računalima, odnosno tako je krenuo, ali ga se i danas koristi na normalnim računalima za raditi. Posebice u siromašnijim zemljama, tj. u njihovim školama gdje imaju slaba računala. Zanimljivo, iznimno je popularan u siromašnim dijelovima Azije i Afrike.

No, za razliku od DSL-a, Puppy je nakon pokretanja prilično prazan. Nemate jako puno aplikacija na raspolaganju, nego taman dovoljno da obavite one najosnovnije radnje za koje ste i pokrenuli ovaj Linux. Imate recimo OpenOffice kao alat za uređivanje teksta, prezentacija, tablica …, zatim GIMP za uređivanje slika, Audacity za slušanje glazbe, stariju verziju Firefoxa za surfanje Internetom, Foxit Reader za čitanje PDF-ova i to je u biti to. Ima Puppy još nekoliko manjih aplikacija i alata, no ništa pretjerano korisnog. Sve što vam treba možete skinuti sa službenog repozitorija. Ako pretpostavimo da ćete ove Linux distribucije koristiti na dok ste na moru i dok niste na svom računalu, onda bi vam ovo mogao biti problem – ne želite svaki puta skidati onu aplikaciju koja vam treba za rad. Ako vam je primarni cilj samo prosurfati Internetom, pročitati email poruke i slično, Puppy će vas zadovoljiti.

Ono što nam se ne sviđa kod Puppyja je da kada ga bootate kao live distribuciju, spojeni ste kao root korisnik, odnosno imate sve moguće ovlasti. Tako ćete bez problema obrisati kritične dijelove OS-a ako želite i znate koje datoteke treba obrisati. To nije dobro, no to je nešto s čime možemo „živjeti“, pogotovo kada Puppy samo povremeno koristimo.

Lightweight Portable Security (LPS)

Izvan Amerike, postoji nekoliko nacionalnih Linux distribucija. To uključuje kineski Red Flag Linux, Turski Pardus, Filipinski Bayahnian itd. Neke druge zemlje, poput Rusije i Njemačke, prebacuju svoju javnu IT infrastrukturu na Linux operativne sustave i open source rješenja. U Americi, tj. u njihovoj javnoj upravi, posebice vojsci, koriste Linux kad god mogu. Odnosno, koriste ga maksimalno za svoje potrebe. Tako je bio nastao Security-Enhanced Linux (SELinux) koji je napravila NSA i koji su oni koristili.

Da li je taj Linux imao kakvih sigurnosnih rupa ne znamo, no nije se previše koristio van spomenute organizacije. No, vrlo brzo se pojavila potreba za jednim „nacionalnim“ Američkim softverom i SPI (Software Protection Initiative) je u suradnji sa Američkim zračnim snagama i Ministarstvom obrane kreirala LPS – Lightweight Portable Security. To je Linux distribucija kreirana da se pokreće isključivo iz RAM memorije računala, a kao i Tails, primarna zadaća joj je čuvanje privatnosti i zaštita pojedinca. No, sa jednim sitnim detaljem – LPS radi samo na Intel baziranim računalima. To je ograničenje koje postoji iz nekog (sigurnosnog) razloga i tu ne možemo ništa. Moramo se pomiriti s time.

LPS je, po riječima SPI-ja, distribucija stvorena za generalno surfanje webom i spajanje na udaljene mreže, ali pri čemu se nećete morati brinuti za sigurnost. Zašto? Zato jer LPS ima jako puno sigurnosnih mehanizama i mogućnosti. Neke od njih su surfanje Internetom samo uz posebne smart-kartice (ograničenje koje možete postaviti na OS), podrška za PIV (engl. Personal Identity Verification), podrška za razne enkripcijske alate, VPN klijente … Sa LPS-om možete i nesigurno računalo na nesigurnoj mreži pretvoriti u sigurnu i pouzdanu stanicu za spajanje na neku drugu mrežu ili surfanje Internetom.

Ova distribucija nema sigurnosnih patcheva niti će ih ikada imati. Svaka tri mjeseca dolazi nova, sigurnija verzija, koju trebate skinuti i koristiti. Takva je politika SPI-ja i mi se slažemo s njome. Zašto „krpati“ staru verziju (u slučaju da postoji kakav sigurnosni propust), kada možete skinuti i koristiti novu.

Postoje dvije verzije ove distribucije – basic i deluxe. Deluxe verzija dolazi sa većim i boljim setom podataka, ali ta verzija uzima i nešto više RAM memorije (cca. bliže 400 MB). Da li je ovo distribucija za svakoga? Nije. To je za one koji žele koristiti svoj OS kada idu na odmor ili na nekom „nesigurnom“ mjestu, a ne žele kompromitirati svoje podatke. Ako ste imalo znatiželjni i zanima vas Internet sigurnost, toplo preporučamo da isprobate ovu distribuciju.

Ostale distribucije vrijedne spomena

Osim ove četiri spomenute distribucije, postoji još barem 10-ak onih koje možete isprobati. Neke od njih su Alpine Linux, Arudius, AUSTRUMI, Kanotix, Knoppix, Grml, Lighthouse Linux, Macpup, MCNLive, Musix, Mustang Linux, NanoLinux, Parted Magic, PCLinuxOS, Plop Linux, RIPLinuX, Slax, Porteus, SliTaz … Kao što vidite, jako je puno distribucija koje možete pokrenuti u RAM memoriji računala, a koju ćete odabrati ovisi samo o vama – svaka je specifična i nudi „ono nešto“. Stoga probajte nekoliko istih, nađite onu koja vam odgovara i nju koristite. U slobodno vrijeme, na godišnjem odmoru, u školi/fakultetu … Linux je dobar na svakom računalu, bez obzira na hardver ili nešto drugo!