Biti programer je u isto vrijeme i lagano i teško. Razlog tomu jest što iako je u isto vrijeme to vrlo zanimljiv posao tijekom kojeg svaki programer nauči nove i nove stvari, posao programera je u isto vrijeme i dosta zahtijevan posao. Razloga zašto je ovaj posao zahtijevan ima jako puno.
Od toga da morate poznavati određenu terminologiju kako biste se mogli kvalitetno baviti ovakvim poslom pa do toga da vrlo često izlaze i otkrivaju se nove stvari. Ako želite biti što bolji programer nužno je da ste ”up-to-date” sa svim novim stvarima i informacijama i da znate kako korisnici ”dišu”. U nastavku ovoga članka nešto ćemo više reći o tome što bi bilo dobro da svatko onaj tko želi postati dobar programer zna prije i nakon što se počne baviti ovime. Počnimo!
Prije nego što počnete – opustite se.
Kao prvo- od vas se ne očekuje da znate napamet sve programerske termine na koje naletite ili koje vidite. Kako budete počeli programirati vidjeti ćete na što se točno koji izraz odnosi i što točno koji termin znate, tako da nema potrebe da ih sve znate napamet jednostavno iz razloga što ih niti ne možete- sve znati napamet. Stoga umjesto da ih pokušate naštrebati, pokušajte ih logički odrediti prema onome za što se koriste i kada se upotrebljavaju.
Tako ćete puno jednostavnije i puno prije naučiti što koji od njih znači i kada se koristi. Ovaj način praktične primjene je posebice od pomoći u situacijama kada se trebate baviti ili kada se bavite velikim brojem programerskih termina koji su sami po sebi dosta zbunjujući i koji uključuju ili se vežu na drugi zbunjujući termin (ili termine). Ono što je najvažnije od svega je da se ne brinete oko toga kada učite programirati jer je u programiranju puno važnija praksa od teorije.
Programi za izmjenjivanje teksta ili text editori
Programi za izmjenjivanje teksta služe, kao što im naziv nalaže, izmjenjivanju tekstualnih dijelova programa ili unutar većeg programa (najčešće operacijskog sustava). No iako ovakvi programi na prvu mogu djelovati jednostavnima, nevjerojatno je koliko u biti i običan ovakav program može biti korišten za kompliciranije stvari.
Jedan od najklasičnijh programa za izmjenu teksta Notepad iz Windows operacijskih sustava. On iako izgleda jednostavno u stvari u sebi sadrži različite međusobno integrirane naredbe i mogućnosti kako se tipkovnica može koristiti unutar Windowsa. Jedna od vrlo važnih mogućnosti koje ovaj program u sebi sadrži jest isticanje sintakse. Ova mogućnost omogućuje korisnicima programa da istaknu različite dijelove ili parametre u različitim bojama, nakon čega programer može razlikovati naredbe, jezike i ostale stvari. Isticanje sintakse je jako važno posebice kod naznačivanja pogrešaka ili kod odvajanja jednog dijela programskog koda.
IDE ili ”Integrated Development Environment”
I dok se editor teksta usredotočuje samo na kod kojeg programer zapisuje, IDE je vrsta programerskog sučelja koje služi za zapisivanje, skupljanje (prevođenje sa teksta na računalni jezik), testiranje ili ”debugging” (ili ispravljanje) svake aplikacije. Ono što je ključno u ovome nazivu ”IDE” jest riječ koja simbolizira slovo ”E”, odnosno ”Environment” ili okoliš. To što koristite IDE znači da vi u biti koristite nekoliko alata za programiranje unutar jednog zatvorenog programa.
Ti alati koji se nalaze unutar tog programa se koriste kako bi se od njih nešto novo kreiralo, odnosno da bi se uz pomoć njih stvorila recimo nova aplikacija. IDE je najkorisniji kada se želi integrirati više datoteka, direktorija ili alata u jedan veliki paket. IDE je isto tako koristan kod objektno-orijentiranih programskih jezika kao što su recimo C, C++ i slični.
Programski jezici nasuprot jezika skriptiranja
Ono što se često puta zna čuti među programerima jest rečenica- ”ovo nije skripta, to je jezik”. Dok veliki broj programera, pogotovo početnika sve što ima veze sa pisanjem određenog koda naziva programskim jezikom, postoji jedna suptilna razlika koja razlikuje programske jezike od jezika skriptiranja.
Najjednostavnije rečeno programski jezici su sastavljeni dok su skriptirani jezici tumačeni. Objasnit ćemo to na primjeru.
Recimo da ste na računalu 1 napravili neku aplikaciju i da ju želite poslati svome kolegi na računalo 2. Ako želite da osoba na računalu 2 može koristiti sastavljeni program koji je kreiran na računalu 1 trebati ćete sastaviti izvorni kod (ili ”source code”), što znači da ćete trebati pretvoriti izvorni kod u strojni kod koji će računalo moći prepoznati i čitati. Takvi strojni kodovi su obično pretvoreni u izvršne datoteke (ili ”executable” datoteke) koje računalo, da bi ga moglo čitati ga najprije mora skinuti (”download”). Najjednostavniji način kako zapamtiti kako ovo izgleda u praksi jest da kod koji se sastavi u obliku izvršne datoteke na Windows računalu ne može biti korišten na Mac OS-u.
S druge strane, ako želite da računalo 2 koristi vaš tumačeni program, možete integrirati JavaScript (što je najčešći primjer skriptnog jezika) unutar internetske stranice i poslati poveznicu računalu 2 na internetsku stranicu gdje se taj program nalazi. Ta poveznica će biti protumačena preko internetskog preglednika, ali neće zahtijevati to da ga morate skinuti ili instalirati kako biste ga koristili.
Okviri programa (”Software Frameworks) i knjižnice programa (”Software Libraries”)
Okvir programa je rigidan tlocrt za kodiranje koji se koristi za određivanje načina kako će kodiranje ići i na koji način će se kodirani projekt kodirati. S obzirom da je odvojen od jezika, okvir programa služi za određivanje koji dio programskog jezika će se koristiti za određene parametre. Jedan od takvih primjera je recimo Bootstrap. Radi se o front-end okviru koji omogućuje upotrebu različitog asortimana internetskih UI alata za obavljanje različitih zadataka.
Knjižnica softvera je dio koda koji se može više puta koristiti i koji se može integrirati u projekt kako bi se obavio određen zadatak. Okviri obično omogućuju i dopuštaju integraciju knjižnica softvera radi povećavanja funkcionalnosti. Primjer knjižnica softvera je recimo Ruby Gems koja se koristi za Ruby programski jezik.
Pseudo kod
Kao programer susretati ćete se sa dva glavna tipa kodiranja: pravilan kod koji zahtijeva pravilnu sintaksu i pseudo kod. Sintaksa ili pravopis služi određivanju strukture bilo kojeg jezika. Kod programiranja sintaksa ili ”pravopis” se koristi za određivanje pravila i uputa za određeni jezik kako bi se na ispravan način mogle isprogramirati određene naredbe.
Pseudo kod se koristi kod objašnjavanja logike programske sintakse uz korištenje regularnog jezika. Pseudo kodom se stvara predložak za kod, čime se lakše može završiti određeni projekt.
Jeste li spremni postati programer?
Ako je vaš odgovor negativan, to je potpuno razumljivo s obzirom na to da je svijet programiranja nepregledniji od svemira i da mu se ne nazire kraj. No negdje se treba početi, a najbolje je početi od nekih osnova ili barem od onoga što većina smatra osnovama. Kasnije kada uđete malo više u problematiku, vidjeti ćete da je programiranje u stvari učenje kao i svako drugo i da ono često puta podrazumijeva cjeloživotno usavršavanje i osposobljavanje.
Piše: M.V.
