Svaka Android verzija i podverzija donose nešto novo, a vaš telefon ne može prihvatiti sve te nadogradnje. I što sad? Da li se isplati kupiti novi telefon radi nove verzije? Ovisi – pitanje je da li ta nova verzija donosi nešto što vama treba. Pogledajte koje su razlike između Android 4 podverzija – Ice Cream Sandwicha, Jelly Beana i KitKata
Bez obzira da li ste ljubitelj Android telefona ili ne, činjenica je da je Android najpopularniji operativni sustav na svijetu. Zadnji podaci IDC-a pokazuju da je krajem drugog kvartala ove godine 84 posto korisnika pametnih telefona imalo Android kao operativni sustav, odnosno koristili su Android telefone, a ne nešto drugo. Onih 16-ak posto su podijelili Apple (11.7%), Windows Phone (2.5%), Blackberry (0.5) i ostali (1.7%).
Vrlo impresivne brojke, pogotovo ako radite usporedbu sa 2011.-om godinom. Tada je omjer Android – iOS bio 36 naspram 18 posto. Razloga zašto je to tako ima puno, no popularnost Googleovog OS-a se temelji na jednostavnosti, personalizaciji, možete ga koristiti na hardverski slabim uređajima … iOS je vezan za iPhone, Blackberry propada već godinama, a Windows Phone od Microsofta nikako da se pomakne sa mrtve točke. Neki će reći da Google zapravo i nema pravu konkurenciju i ne bi bili daleko od istine. U svakom slučaju, Android OS je najbolje što trenutačno možete dobiti na mobitelu.
Android OS ima prilično puno aktivnih verzija i spomenuti korisnici su se raspodijelili na određen skupine – oni sa starijim mobitelima još uvijek imaju Android 2.X, oni koji su kupili tablet računala u određenom periodu imaju Honeycomb, točnije Android 3.X, dok oni sa nešto novijim mobitelima imaju Android 4.X. Nas zanima upravo to – Android 4.X. Koje su razlike između Android 4 verzija – Ice Cream Sandwich, Jelly Bean i Kitkat – i da li se isplati kupovati novi mobitel ukoliko ne možete koristiti zadnju verziju Androida.
Googleova politika nadogradnje
Odmah da riješimo jednu stvar – Google nema službenu politiku nadogradnje. Android telefon koji kupite ima određeni operativni sustav na sebi i teoretski vi bi trebali moći instalirati bilo koju slijedeću verziju operativnog sustava, no to nije tako. Barem do sada nije bilo. Prvi razlog na koji biste mogli pomisliti je ograničenje hardvera. Određeni telefon ima određeni hardver koji može i ne mora podržavati jednu od verzija Android sustava. To bi čak i bilo prihvatljivo opravdanje zašto ne možete instalirati novu verziju Androida, no ponekad hardverski slabiji telefon ima veću verziju Androida od onog koji ima slabiju, odnosno manju verziju. Tako da taj razlog odmah u startu otpada.
Neslužbena politika Googlea je da možete unaprijediti svoj Android OS jednu ili dvije slijedeće verzije. To ovisi o nekoliko segmenata. Znači, ako kupite Android telefon sa operativnim sustavom 4.0, moći ćete ga unaprijediti na 4.1 i eventualno na 4.2. Verzije 4.3 i 4.4 neće moći biti instalirane na vaš uređaj. Hardverski vaš telefon može biti dovoljno jak da podrži i slijedeću nadogradnju, ali tu istu nadogradnju moraju odobriti Google, te vaš davatelj usluge, a ponekad i proizvođač mobitela.
Teoretski imate tri instance koje moraju odobriti slijedeću nadogradnju, a najvažniji je ipak Google. Naravno, mi govorimo o službenim nadogradnjama, a ne o custom ROM-ovima koje možete instalirati. Ako stavljate spomenuti custom ROM, odnosno sami postavljate Android sustav na rootani uređaj, onda u biti možete staviti skoro svaku verziju na svaki uređaj.
No, o tome smo već pisali, pa nećemo opet. Vratimo se na unaprjeđenje sustava. Iz dosadašnjeg iskustva, mogli bismo zaključiti da nam Google šalje poruku koja glasi – ako želite najnoviju verziju OS-a kupite novi mobitel. Točnije, kupite flagship uređaj koji podržava tu verziju. S jedne strane to ima smisla, no s druge strane i ne.
Android verzije
Android se na tržištu službeno pojavio 23. listopada 2008.-e godine i do sada je imao 37 verzija i pod verzija. Popis istih možete naći na službenim stranicama Androida, no nećete naći baš puno informacija o prvim verzijama dotičnog OS-a. Iskreno rečeno, Google u početku baš i nije bio dobar OS. Imao je puno bugova, nije nudio ništa posebno i iOS je za mnoge korisnike bio puno bolji izbor. iPhone je bio ograničen, odnosno iOS je eko sustav sam za sebe, no Android vam nije pružao ništa posebno bez obzira što ste mogli dodavati widgete na početni zaslon i slično.
No, vrlo brzo se priča promijenila i Android postaje sve bolji i bolji. Google je uložio veliku svotu novca u nove Android odjele, nove zaposlenike i to je bilo to. No, ono što smo htjeli reći je da je Android ima nekoliko značajnijih verzija koje moramo spomenuti. Prva je bila Apple pie (1.0) i ona je značajna jer je to prva verzija, ali kao što smo rekli, bila je prilično bugovita. Druga značajnija je Froyo (2.2) koju i dan danas koristi 0.8 posto Android korisnika.
Zatim slijedi Ginger bread (2.3), pa preskačemo Honeycomb (3.0) i dolazimo do Androida 4.0, odnosno Ice Cream Sandwicha, Jelly Beana i najnovijeg KitKata. Ponavljamo, ako želite vidjeti svaku pojedinu verziju i njihova imena, potražite na Internetu. Imate cijeli popis od 2008.-e godine do danas.
Android 4.0 – Ova verzija Androida je napravila prilično veliki korak unaprijed u odnosu na starije verzije 2.x i verziju 3.0. Donijela je nove mogućnosti kod otključavanja uređaja (mogućnost pokretanja određene aplikacije direktno sa ekrana za otključavanje), bolji unos i kontrolu teksta (spell-checking), mogućnost kontroliranja količine podataka koja ide preko uređaja, bolja podrška za Wi-Fi, podrška za standard EAS v14 (vezano uz email aplikacije), mogućnost otključavanja uređaja preko prepoznavanja lica, hardversku akceleraciju (bolji rad grafičkog sučelja), bolje prepoznavanje glasa, web preglednik koji podržava do 16 tabova, NFC, bolje multimedijalne mogućnosti, stabilniji rad sustava, bolje performanse kamere i glađi rad ekrana.Bilo je tu još i manjih popravaka bugova, no sve u svemu, drastična promjena u odnosu na starije verzije.
Android 4.1 – Prva verzija u seriji „Jelly Bean“ nije donijela jako puno promjena, no ako ste puno koristili svoj telefon, mogli ste osjetiti tu razliku. Najveća novost je bio „Google now“. Inteligentni sustav koji je za vas skupio sve relevantne informacije na jednom mjestu. Nažalost, u Hrvatskoj nije najbolje radio jer nemamo servisa s kojih bi „pokupio“ informacije. U Americi ste s ovim istim sustavom, vozeći se na posao, mogli dobiti sve potrebne informacije – da li je gužva na dionici kojom idete, kakvo vas vrijeme očekuje i slično. Osim toga, Google je donio i Voice search, odnosno glasovnu pretragu telefona i interneta, ubrzao je rad operativnog sustava, donio nekoliko noviteta kod aplikacije za slikanje (Camera), dodao nekoliko novih gesti, mogućnost korištenja vanjske tipkovnice za brailleovo pismo, te su otklonili bug koji nije dopuštao da se glavni (home) ekran rotira.
Android 4.2 – Verzija 4.2 je ona verzija koja dolazi sa novijim uređajima i te uređaje je najčešće odmah moguće ažurirati na verziju 4.3 ili 4.4. No, bez obzira na to, ovo je verzija koja nam se iznimno sviđa. Sviđa nam se iz razloga što je donijela widgete na lock screen, odnosno ekran koji vidite dok vam je uređaj zaključan. Osim toga, sa ovom verzijom ste mogli raditi panoramske slike (sa aplikacijom Photo sphere), dodali su „Gesture typing“ za brže tipkanje i pisanje, mogli ste bežično spojiti uređaj na vanjski ekran sa Miracastom, dodati više korisnika kako bi mogli koristiti isti uređaj svaki sa svojim podacima (iako se ovo odnosi na tablete sa Android OS-om). I to je bilo to za prvu ruku. No bilo je još nekih bugova koji su ispravljeni u verzijama 4.2.1 i 4.2.2 – dodan je prosinac koji je nedostajao u aplikaciji People (ekipa je jednostavno zaboravila dodati 12. mjesec u kalendar), dodana je bluetooth podrška za spajanje gaming opreme na android uređaj (gamepads, joystick …), te još neke sitnice da bi OS dobro radio. Većinom se promjene odnose na brži rad uređaja, brže učitavanje podataka i slično. Možda se čini nevažno, no nije tako.
Android 4.3 – Zadnji Jelly Bean donosi nešto manje noviteta koji i nisu presudni za rad uređaja. Recimo, kada upisujete telefonski broj aktivira se opcija auto-complete. Zgodno, ali i nepotrebno jer većina nas kada zove ne upisuje telefonski broj nego bira spremljene brojeve, a ako unosimo novi broj, ta nam opcija ne služi previše. Nadalje, tu je i nekoliko poboljšanja za aplikacije Camera i Photo sphere, podrška za veće rezolucije ekrana, podrška za pisanje hebrejskog i arapskog pisma sa desne strane na lijevu, dodana je podrška za Bluetooth Low Energy, te nekoliko sitnica koje utječu na sigurnosni aspekt.
Android 4.4 – I za kraj ostaje nam još KitKat koji se nalazi na malom broju Android uređaja iz razloga koji smo naveli. Osim toga, ova verzija nije donijela jako puno noviteta koje će korisnici vidjeti, ali će ih eventualno osjetiti u radu na mobilnom uređaju. Verzija 4.4 je donijela mnogobrojna poboljšanja koja se nalaze „ispod haube“ i tiču se rada samog uređaja. Točnije, ovo je najbrži i najfluidniji Android koji postoji. Uz to, možete ga pokrenuti samo na najnovijim i hardverski najjačim uređajima, pa takvo što i ne treba biti čudno. Što se tiče grafičkog dijela, postoje neke promijene pa grafičko sučelje može biti prozirnije nego prije (op.a. nešto kao Aero sučelje na Windowsima). Tu su još i mogućnost snimanja ekrana, bolji sustav za notifikacije, nove sigurnosne zakrpe …
Da li se isplati kupiti novi mobitel zbog veće verzije Androida?
Na ovo pitanje je prilično teško odgovoriti. Mi bismo rekli ‘da’, no mi obožavamo pametne telefone i volimo Android operativni sustav. Možda je kod vas situacija drugačija. Ako pametni telefon koristite za pozive, dopisivanje sa prijateljima, te surfanje Internetom, onda vjerojatno vam najnovija verzija Androida nije potrebna. Ako telefon koristite za mnoge druge stvari, onda biste trebali razmisliti o novom mobitelu, odnosno o uređaju koji može pokrenuti instalirati najnoviju verziju Androida. Super stvar je što ne morate kupiti flagship da biste imali Android KitKat nego i mnogi jeftiniji uređaji mogu instalirati isti i koristiti ga bez problema.
Ako niste u mogućnosti kupiti novi telefon, svakako vam onda preporučamo da si pogledate Cyanogen mode, te razmislite o rootanju uređaja, te zamijeni „službenog“ operativnog sustava onim „custom“ sustavom.
Ne vidim datum objave ovog članka. Što je po meni prilično veliki propust kada surfajući netom naletiš na isti i ne znaš na koje razdoblje se odnosi. :/