Imate računalo, a ne znate što biste s njime? Probajte ga oživjeti sa jednom od laganih linux distribucija. Osim što ćete dobiti jednu ekstra računalo, možda ćete nešto novo i naučiti. Linux je odličan operativni sustav od kojeg mnogi ‘bježe’ i to bez razloga
Vjerojatno mnogi od vas u kući imaju staro računalo koje ili skuplja prašinu negdje u kutu sobe ili je možda čak i upotrebi, no teško se nosi sa današnjim operativnim sustavima i aplikacijama. Ako ste razmišljali da ga se riješite, stanite na sekundu. To što je računalo staro i možda sporije (op.a. u skladu sa starijim hardverom), ne znači da ga ne možete normalno koristiti kao i nekada. Kako? Lijepo – možete na njega instalirati jednu od manjih i laganijih distribucija Linuxa i na taj način „oživjeti“ staro računalo.
Postoje posebne minimalističke Linux distribucije za sve one koji imaju starija računala ili one koji žele izvući maksimalne performanse iz svog računala, a pri tome žele da im operativni sustav uzima što manje resursa. Bez obzira u koju od ove dvije skupine spadali, bitno je da postoji jednostavno rješenje, a to je Linux. Ako se nikada niste susreli sa Linuxom, ne brinite. Linux je vrlo jednostavan, a moćan operativni sustav koji dolazi u jako puno distribucija, a na vama je da izaberete onu koja vam najviše odgovara, instalirate ju i koristite. Razlike u odnosu na Microsoftove Windowse, naravno, postoje, no vjerujemo da ćete se na Linux naviknuti u roku od par dana. Linuxi (više) nisu namijenjeni hardcore geekovima nego svima koji žele nešto drugačije od operativnih sustava kao što su Windowsi ili OS X.
Piše: Boris Plavljanić
Kako se naučiti na Linux?
Ako niste nikada koristili Linux, vrlo vjerojatno ćete na Internetu potražiti kakav vodič za početnike ili ćete pročitati pokoji tekst o raznim distribucijama ovog operativnog sustava. Moramo vas upozoriti da ćete naći na neke pojmove koji bi vas odmah u startu mogli odbiti od korištenja Linuxa, a to su „komandna linija“, „kompajliranje softvera“ i tako dalje. Znajte samo jedno – Linuxi danas imaju odlično grafičko sučelje (op.a. mnoge distribucije su jako slične Windowsima) i 99.9% stvari možete napraviti bez da napišete ijednu liniju u komandnoj liniji, a da ne govorimo o kompajliranju aplikacija.
Aplikacije možete instalirati preko Software centra koji dolazi sa velikom većinom Linux distribucija, a podesiti sam operativni sustav možete preko „control panela“, odnosno Linux „settingsa“. Ukratko – na Linux distribucije se možete naviknuti u jako kratkom vremenu, samo vam treba malo volje i strpljenja. Kada ste, jednom davno, počeli koristiti Windowse, morali ste potrošiti određeno vrijeme da se naučite na njih. Ista stvar je sa Linuxom. A kada se naviknete na isti, zaboraviti ćete što koristite – biti će vam važno samo jedno, a to je da sve radi, da sve radi brzo i da možete praktički sve napraviti što trebate. Bilo to obično pisanje kakvog teksta, izvješća, gledanje filmova, slušanje glazbe ili pak igranje igrica.
Linux distribucije i hardverski zahtjevi
Na svijetu postoji jako puno Linux distribucija i svako sa malo znanja može napraviti svoju Linux distribuciju. Nažalost, postoji veliki broj jako loših Linux distribucija, no postoji i preko 50-ak Linux distribucija koje su fantastične i s kojima ne možete pogriješiti. Nekoliko takvih ćemo mi spomenuti u današnjem tekstu, a neke ćete morati otkriti sami. Jedna od najboljih stranica za to je DistroWatch (www.distrowatch.com) na kojoj možete naći popis 100 najskidanijih distribucija, te naći informacije o svakoj.
Što se hardverskih zahtjeva tiče, to jako varira u ovisnosti o distribuciji. Linux distribucije koje ćemo mi danas spomenuti zahtijevaju jako malo računalne snage i možete ih pokrenuti sa mašinama starim 10-15 godina. Novije (i popularnije) Linux distribucije kao što su Linux Mint, Ubuntu, Fedora … traže naravno nešto noviji hardver. Rekli bismo da će u Linux svijetu svako naći nešto za sebe – ovisno o potrebama i mogućnostima. No, naš fokus je danas na onima koji imaju starija računala, pa pogledajmo što se nudi i što bismo vam mi preporučili.
Damn Small Linux
Linux distribucija čudnog naziva – Damn Small Linux (nadalje: DSL) – je možda najslabija Linux distribucija i distribucija koja se može instalirati na računala stara gotovo 20 godina. Većinom ju ljudi koriste na računalima koje je pokretala 486-ica sa jako malom količinom memorije. Ukupna veličina ovog operativnog sustava je 50 MB. Zanimljiva je priča o nastanku ove distribucije – nekolicina geekova je htjela vidjeti koliko softvera stane u 50 MB i tako se razvio DSL. Iskreno rečeno, ovu distribuciju je najbolje instalirati sa USB stickova, SD kartica i slično. Iako, mnoga stara računala nemaju utore za to.
DSL podupire samo 32 bitne arhitekture, tako da ga na novijim računalima nećete moći ni probati. Minimalni računalni zahtjevi su spomenuti procesor 486 i 8 MB RAM-a. Možda je današnjim generacijama uopće teško pojmiti kakva su se računala prije koristila zato jer je njima 4 GB memorije danas malo, a da ne govorim da procesor mora imati 4 jezgre i slično.
Vratimo se ipak još malo na instaliranje. Kada budete ‘bootali’ DSL, postoji jedan prozor prije instalacije u kojem ćete morati detektirati, odnosno naći vaš hardver. E sada – na većini starijih računala, DSL bez problema detektira ono što se nalazi u računalu, no nekada to i nije tako. Stoga ćete vi morati unijeti neke kodove koji se nazivaju „Cheat Codes“. Oni mijenjaju te defaultne postavke i mogu utjecati na rad računala i samog operativnog sustava. Obratite pozornost na to i svakako pročitajte o bootanju na službenoj wikipediji, tj. wikipediji ove distribucije. Ako ne unesete niti jedan kôd, DSL će probati bootati OS, no ponekada zna iskočiti kakva greška. Usprkos tome što je DSL ažuriran, postoje neki problemi i bilo bi dobro da sve podesite preko spomenutih kôdova.
Zadnje ažuriranje DSL-a se dogodilo u studenome 2008.-e godine. Navikli smo da se distribucije ažuriraju barem jednom godišnje (ako ne i više puta), no ovdje to nije slučaj jer DSL donosi malo toga sa sobom. Kad se i ažurira, tada se jedan softver zamjeni sa drugim i to onda kada postoji potreba za time. U spomenutih 50 MB, danas u verziji 4.4.10 ćete dobiti, recimo Text editore Beaver, Nano i Vim (Vim bi vam trebao biti poznat). Također tu su i DFM i emeIFM file manageri, mtPaint i xzgv za obrađivanje i pregledavanje slika, prilično loše aplikacije za gledanje videa (gphone i XMMS), SIAG (aplikacija za tablične izračune), Ted (zamjena za Writer/Word), xpdf i još nekoliko aplikacija za rad na računalu.
Za Internet ćete dobiti čak 3 web preglednika – Dillo, Firefox i Netrik, Sylpheed kao primarni email klijent, IM (AIM, ICQ i IRC klijent), AxyFTP, SMB klijent…
Također u ovu distribuciju je ugrađen i APT (Advanced Packaging Tool). Kada ga osposobite, možete instalirati one aplikacije napravljene za Debian distribuciju. Npr. možete instalirati OpenOffice, WINE, Emacs i slično. Prema našem iskustvo, imate na raspolaganju oko 1000 aplikacija što bi vam trebalo biti i više nego dovoljno.
No, nije sve ni tako sjajno – sve aplikacije koje smo ovdje nabrojali, ali i one koje ćete naknadno instalirati, su one prve verzije. Točnije, možete vi koristiti Firefox, no to neće biti zadnja verzija nego jedna od onih prvih i slabijih. Emacs 23 je trenutačno popularan i dostupan na tržištu, a vi ćete moći koristiti verziju 17 itd. Postoje prilično oprečna mišljenja o ovoj distribuciji. Jedni ju hvale, drugi kažu da ništa ne valja i da nije stabilna. Ovo potonje se može primijeniti na sve distribucije, tako da i nije baš u redu prozivati samo jednu distribuciju nestabilnom. Sve ovisi o konfiguraciji koju imate.
Naše mišljenje je da je ovo super distribucija za jako stara računala. Doslovno jako stara računala. Nešto novija računala (recimo starosti 7-12 godina) imaju na raspolaganju malo bolje i veće distribucije, no i troše više resursa od DSL-a. Ako želite, probajte ju, ako ne – pričekajte verziju 4.11. Ona bi navodno trebala donijeti neka veća poboljšanja, te ljepši UI. Korisničko sučelje nismo spominjali jer je ono sasvim solidno i nemamo nekih većih zamjerki.
Elementary OS
Druga distribucija koju moramo spomenuti je Elementary OS. Distribucija koja nije jako dugo na tržištu, no u samo godinu dana postala je iznimno popularna i korištena. Kao što smo rekli Damn Small Linux je jako specifična aplikacija koju možete instalirati na jako stara računala. Elementary OS ne možete instalirati na računala iz prošlog stoljeća, ali ako imate računalo stari 5-8 godina, ne vidimo nikakav problem. Računala sa tadašnjim hardverom bi trebala biti dovoljna da pokrenu ovaj prekrasni operativni sustav.
Mnogi korisnici koji su prešli na Linux kažu da su isprobali nekoliko distribucija prije nego su našli onu koja im odgovara. Određene distribucije su im se činile nesigurne ili jednostavno „nije to bilo to“. Vjerujemo da sa Elementary OS-om nećete imati takvih problema, pa makar vam to bila prva Linux distribucija koju ćete instalirati u životu. Elementary OS izgleda, kao što smo rekli, fantastično, ali ga je isto tako lako za koristiti. Da vas netko posjedne za računalo na kojem je instaliran ovaj OS i pita vas što je instalirano na računalo, vjerujemo da bi 90% ljudi reklo – Appleov OS X. I zabunili bi se s razlogom.
Elementary OS izgleda gotovo identično spomenutom OS-u i to je dobra stvar bez obzira da li volite Apple i njihove proizvode i da li ste ih ikada koristili. Kada instalirate OS i počnete ga koristiti imati ćete osjećaj da ga koristite cijeli život – sve je nekako poznato i intuitivno, radi fantastično brzo i izgleda odlično. Teško je naći bilo kakvu zamjerku. Rekli bismo da je programerska ekipa, koja stoji iza ovog projekta, uspjela u svom naumu. Imamo osjećaj da mnogi koji rade određene Linux distribucije imaju stav – „Mi smo stavili u OS ono što želimo, a vi promijenite što vam se ne sviđa“. To je loš stav, ali na svu sreću ovdje je izbjegnut.
Sam OS radi na starijim strojevima savršeno brzo, pogotovo zadnja distribucija Freya. Prepoznaje sav hardver, a ono što ne prepozna, možete naknadno instalirati i to ne bi trebao biti prevelik problem. Jedina komponenta koju OS ponekad ne prepoznaje je zvučna kartica, te grafička kartica. U oba slučajeva biste trebali instalirati potrebne drivere i tako riješiti dotični problem. Nama se Elementary OS sviđa i zbog toga što možete podesiti praktički svaki aspekt OS-a, no vjerujemo da većina vas nikada neće imati potrebe. Sve je namješteno tako da bude maksimalno user friendly.
Mnogi kažu da je ključ uspjeha ove distribucije zapravo konzistentnost. Kada otvorite aplikaciju za slušanje glazbe, osjetite da je to Elementary OS. Kada otvorite mail klijenta ista stvar. Opet se vraćamo na neke druge distribucije – one to nemaju. Izuzev ovih popularnih (Ubuntu, Mint, Fedora …).
Ako bismo mogli birati što preporučiti potpunom Linux početniku, to bi definitivno bio ovaj OS. No to ne znači da je Elementary OS savršen – dapače, ima nekih nedostataka. Prvi je web preglednik Midori. Pretpostavljamo da niste čuli za njega. Nismo ni mi dok nismo počeli koristiti Linux. To nije baš najbolji web preglednik, pogotovo ako koristite mnoge Google usluge. Midori ne radi sa Google Driveom. Da biste riješili ovaj problem, morati ćete web preglednik zamijeniti sa Firefoxom ili Chromeom. Takvih sitnica ima nekoliko, no to nisu „deal breakeri“ zbog kojih ne biste trebali koristiti Elemntary OS. Svaki Linux ima nekih nedostataka kao i prednosti. Elementary OS ima jako puno prednosti i jako malo nedostataka. Stoga, izvucite onu kantu koja vam stoji ispod stola i instalirajte ovaj OS na nju. Nećete ostati razočarani. Ako vas ipak nismo uvjerili da probate Elementary OS, nastavite čitati dalje.
CrunchBang
Linux CrunchBang nam je privukao pozornost svojom kraticom koja je „#!“. Što ona znači? Ništa – samo se koristi umjesto riječi „Linux CrunchBang“. No, bez obzira na to, ovo je vrlo zanimljiva distribucija. Mnogi kažu da je idealna za netbooke i laptope, pri čemu je uvrijeđeno mišljenje da spomenuti uređaji imaju manje hardverske snage od stolnih računala. Današnji laptopi su hardverski mnogo jači od starijih stolnih računala, pa ova teza pada u vodu. Nama je CrunchBang radio odlično i na prijenosnicima i na stolnim računalima.
#! je baziran na Debianu, još jednoj vrlo popularnoj Linux distribuciji, no ipak je zadržao autonomnost. Uzeo je ono najbolje od Debiana i to je onaj dio koji krajnji korisnik ne vidi, a na to je nadogradio svojim specifičnim mogućnostima, ali i izgledom. Što se grafičkog dijela tiče, CrunchBang je vrlo minimalistička distribucija koja se vodi za onim „manje je više“ i to je dobro u nekim slučajevima. Korisnicima koji nemaju puno iskustva sa Linuxom bi to moglo predstavljati problem. Ipak, sa malo volje i taj problem je lako nadići. Pogotovo kada na radnoj površini imate wallpaper sa kraticama koje vam otvaraju određene aspekte operativnog sustava. Vrlo zgodno i praktično. No, pogledajmo ipak što dolazi sa ovom distribucijom i kako ona radi.
Pretpostavljamo da starije računalo želite osposobiti za svakodnevni rad. Točnije, sigurno želite na tom računalu pisati dokumente, pregledavati slike, gledati svoje omiljene serije i filmove, surfati Internetom… Za razliku od Windowsa i OS X-a, većina Linux distribucija dolazi sa određenim paketom aplikacija kako bi korisnik iste sekunde mogao početi raditi. Nećete morati provesti nekoliko sati da biste OS prilagodili svojim potrebama i instalirati bezbroj paketa i aplikacija dok ne budete imali sve što trebate. Tako #! dolazi sa mnogim korisnim aplikacijama. Ako želite uređivati slike, imate čak dvije aplikacije: GIMP i Viewnior Image Viewer. Ako želite na Internet imate instaliran Iceweasel, a po potrebi možete instalirati neki drugi. Kada smo već kod „Internet paketa“, moramo spomenuti i gFTP, Transmission (torrent klijent), XChat IRC Client, Remote Desktop, Remote Filesystems, SSH … Multimedija: VLC Media Player, Xfbum, Volume Control… Uredski alati: Google Docs, OpenOffice, PDF čitač … Shvaćate poantu? Mnogo toga je predefinirano i ako nemate nekih posebnih zahtjeva, odmah možete koristiti OS. Ako vam nešto nedostaje, možete skinuti dotičnu aplikaciju. Možete skinuti sve ono što se nalazi u Debianovom repozitoriju, ali i neke specifične aplikacije koje se nalaze u zasebnom, CrunchBang, repozitoriju.
Danas se mnoge distribucije fokusiraju isključivo na izgled, a malo manje mogućnosti. CrunchBang je čista suprotnost – bitno je da sve radi stabilno i brzo, a grafički dio neka bude solidan. Ako vam ne smeta „old school“ izgled menija koji malo podsjećaju na one iz Windowsa 98, ova distribucija bi vam se mogla svidjeti. Pogotovo što nema jako puno vidljivih menija i neće vas zbunjivati. Kada malo dublje zagrebete u Linux svijet, onda ćete ih znati naći i iskoristiti.
Bodhi
I za kraj nam ostaje jedna prilično unikatna distribucija – Bodhi. Ne, ovdje nije riječ o još jednoj „Ubuntu kopiji“, iako se Bodhi bazira na distribuciji Ubuntu. Ona koristi iznimno lagano radno okruženje E17 (Enlightenment), a glavna filozofija joj je – minimalizam, odnosno jednostavnost. Standardna ISO veličina joj je oko 350 MB, što iznosi oko 1.5 GB kada ju instalirate na tvrdi disk. Problema smo imali jedino onda kada smo ju probali pokrenuti kao „Live DVD“, odnosno bez instalacije. Da li je do konfiguracije računala ili je do verzije koju smo skinuli, nismo uspjeli saznati, no određeni broj korisnika se žalio na isti problem pa pretpostavljamo da je problem u zadnjoj verziji koja je izašla (op.a. verzija 2.1.0 – lipanj 2012.). Iako je računalo na kojem smo mi probali ovu distribuciju nešto novije, mogu je pokrenuti svi oni koji imaju HDD veći od 10 GB (OS uzima 1.5 Gb, no trebati će vam nešto prostora za dodatne aplikacije i dokumente), 128 MB RAM-a, te procesor koji ima radni takt veći od 300 Mhz.
Vratimo se mi ipak nakratko na korisničko sučelje – rekli smo već da Bodhi koristi E17 radno okruženje, no uz to ćete na početku korištenja istog morati odabrati i jedan grafički profil. To je više estetika, no možete si prilagoditi boje menija i neke sitne detalje onako kako vama odgovara. Neki će htjeti da sve bude u minimalističkom duhu kako je i zamišljena distribucija, dok će drugi htjeti nešto šareniju temu i malo više komponenti na radnoj površini.
Druga stvar koja ovu distribuciju čini unikatnom je čista instalacija. Praktički dolazi bez ijednog programa. Sve što vam je dostupno nakon instalacije su sistemske aplikacije, te web preglednik. Naravno, sve Linux distribucije dolaze sa Software centrom (kod Bodhija je to Linux App Center) preko kojeg možete instalirati aplikacije koje vam trebaju i to je najlakši način. Neki će reći da je to loše, no mi se ne bismo složili. Zašto bi netko na računalu imao instaliran, recimo GIMP, ako mu ne treba? Ili Vim, Emacs, Nano, Amarok, Banshee… ? Instalirate si ono što vam treba i to je to.
Iako, postoje i dvije skupine aplikacija koje možete skinuti u kompletu i tako si olakšati posao ako nemate iskustva sa Linuxom. Postoji Nikhila Application Set i Pratibha Set. Prvi spomenuti sadrži nešto malo više aplikacija i te aplikacije su malo „teže“ od onih koje se nalaze u drugom setu. No, i jedan i drugi set vam mogu poslužiti za svakodnevni rad. Koje aplikacije se nalaze unutar tih setova, pogledajte u Linux App Centru.
Ako podvučemo crtu, moramo reći da smo iznimno zadovoljni s ovom distribucijom. Prilično ju je lako prilagoditi svojim potrebama, možete si odabrati temu koju god želite, aplikacije su super i na raspolaganju imate preko 3000 aplikacija i možete ju instalirati na prilično slabo računalo. Puppy, DSL, Lubuntu, Xubuntu i slične distribucije su prilično „razvikane“ i možda nešto popularnije i korištenije, ali ne s razlogom. Po nama se Bodhi može bez problema mjeriti s njima. Dapače, postoje segmenti gdje je Bodhi puno bolji i brži. Na kraju krajeva, koju god laganu distribuciju izabrali, teško ćete pogriješiti.
Pitanje je samo da li će vam se svidjeti ili ne. Ipak, savjetujemo vam da se i sami informirate oko pojedine distribucije i vidite što nudi. Ali svakako oživite staro računalo i ako ništa, pretvorite ga u stroj koji će služiti općenitim stvarima kao što su surfanje Internetom i reprodukcija multimedijalnog sadržaja.
