Android mobilni OS je vrhunski OS. Tu nema nikakvog govora, no postoji velika fragmentacija mobilnih uređaja koji pokreću Android, te je na tržištu jako puno verzija Androida koji pokreću te iste uređaje. Naravno da to nije baš idealno jer ne mogu svi pokrenuti nove aplikacije, ne mogu svi isprobati nove mogućnosti koje novi Android donosi i slično. A da ne govorimo o problemu razvoja aplikacija za toliki broj uređaja i verzija OS-a.
Nema sumnje kako je Android mobilni operativni sustav najkorišteniji na tržištu i kako će ga teško bilo koji drugi OS maknuti sa trona. Iz analiza raznih statistika zaključili bismo da je Android idealan operativni sustav. No, nije tako bez obzira što Android pokreće preko milijardu mobilnih uređaja. Jedan od velikih problema je Android fragmentacija – softvera i hardvera. Ako malo bolje pogledate što se sve nudi, tada ćete vidjeti na stotine različitih uređaja koje pogoni Android, vidjeti ćete da na tržištu ima jako puno verzija Androida, da programeri muku muče sa Android aplikacijama i SDK-om kako bi aplikaciju prilagodili svim tim uređajima i verzijama OS-a itd.
Problem koji nastaje je definitivno usklađivanje hardvera i softvera, nemogućnost instaliranja novih verzija Androida na starije uređaje i još mnogo toga. O čemu se točno radi, čitajte u nastavku teksta.
Uređaji i nadogradnje
Kupili ste potpuno novi Android pametni telefon i uzbuđeni ste zbog toga. Pročitali ste sto različitih recenzija, svi hvale uređaj, uređaj izgleda odlično, radi odlično … Sve je onako kako ste htjeli – skidate aplikacije koje vam trebaju, podešavate opcije i sam uređaj svojim potrebama i sve je super. Onda vidite da dolazi nova verzija Androida, odnosno novija verzija operativnog sustava i čini vam se odlična. Dolazi veliki upgrade korisničkog sučelja, hrpa novih mogućnosti i iz uređaja možete izvući bolje performanse.
Nova verzija Androida je sve ono što ste htjeli. No, tu nastaje problem – vaš uređaj vrlo vjerojatno nije Nexus i zato zasada nema nadogradnje za vas. Barem ne još nekoliko tjedana ili mjeseci. Mobitel koji vi imate mora pričekati novu verziju jer proizvođač mobitela mola prilagoditi sve novitete svom uređaju, odnosno modificiranom Androidu kojeg imate na telefonu. Zatim još vaš davatelj usluge mora pustiti taj update na vaš uređaj. Naravno, niste sretni zbog toga.
Prošle godine, 2014., imali smo jedan prilično dobar uređaj – Moto X. Bio je prilično lijepo dizajniran, veliki ekran i na njemu je bio Android koji je gotovo identičan „originalnom“ Androidu kojeg možete naći na Nexus uređajima. Na zadovoljstvo korisnika dotičnog uređaja, rečeno je da ćemo dobiti novu verziju Androida odmah nakon Nexusa. Ta priča je držala vodu jer je Motorola partner sa Googleom. Radilo se o nadogradnji na Android 5 (Lollipop). Nažalost, mjesecima nakon te objave nije bilo nadogradnje za Moto X, a kasnije ne znamo što se dogodilo. Vrlo vjerojatno update nije niti došao jer su došli noviji i skuplji uređaji, a politika Googlea je takva da nećete na sve uređaje moći dobiti novu nadogradnju. Posebice ne ako dolazi novi „flagship“. Kada kupite uređaj možete očekivati jednu, maksimalno dvije, veće nadogradnje. Sve iza toga je teško za očekivati.
Ako pogledate tempo kojim Google izbacuje nove verzije Androida (ne mislimo nadogradnje tipa X.1 X.2 ili X.1.1.) radi se o vremenskom razdoblju od godinu do godinu i pol. Od vas, kao korisnika, se očekuje da u tom razdoblju dobijete jednu nadogradnju, a ako želite više od toga, kupite novi mobitel. U jednu ruku nam to ne smeta, no nije Google taj koji prodaje uređaje – to su druge kompanije koje proizvode uređaje, a Google im diktira koji uređaji će dobiti upgrade, a koji neće.Ako danas idete kupiti novi uređaj, tada stvarno imate mobitela kakvih god poželite i od koga god poželite. Samsung, HTC, LG, Motorola … Sve vrhunski uređaji sa vrlo sličnim hardverom u sličnim cjenovnim razredima.
Odlično – na kraju se odabir mobitela svede na sitnice i detalje. Netko preferira Samsung, netko HTC, netko LG. No krajnji korisnik dobije ono što je platio. Problem je što kada kupite uređaj na njemu najčešće imate stariju verziju OS-a, a nitko vam ne garantira da ćete odmah moći napraviti nadogradnju. Tu prvenstveno mislimo na nadogradnju sa verzije 4.4. na 5.0. Postoji manji broj uređaja koje kada kupite imate najnoviji Android, no to je to. Hoćete li danas kupljeni mobitel moći ažurirati na verziju 6.0 koja će uskoro doći? Pitanje je. A kada date 4000+ kuna za uređaj, onda želite da se na njemu vrti najnoviji OS.
Ne treba se zavaravati – i Apple ima istu politiku. Nije samo Google takav. Kupite danas iphone 5 i pitanje je hoćete li moći instalirati novi iOS koji dolazi na jesen? Navodno hoćete jer Apple misli promijeniti politiku koliko koji uređaj može dobiti nadogradnji, no dok to ne vidimo u praksi, ne možemo im vjerovati. Kao što ne možemo ni Googleu, a oni nisu ni najavili promjenu svoje politike.
Mada, ako počnu gubiti korisnike (op.a. što je teško za očekivati), mogao bi se dogoditi zaokret u politici.
Google je pokušao riješiti problem sa spomenutim Nexus uređajima. Svake godine Google u suradnji sa određenim proizvođačem mobitela napravi Nexus pametni telefon i Nexus tablet u nekoliko varijanti (razlikuju se u hardveru, te dijagonali ekrana). Na tim uređajima biste uvijek trebali imati najnoviji, nemodificirani Android, no nije to baš tako jednostavno. Kao prvo, Samsung/HTC/Motorola/LG/… prodaju mobitele i njihove mobitele ljudi preferiraju.
Ne kupuju baš svi Nexus uređaje – kao prvo većina ih nije atraktivna kao uređaji spomenutih proizvođača, a kao drugo ljudi vole HTC Sense i ostale „modificirane“ varijante Androida. Nexus uređaji se prodaju i služe svrsi no koji je profil ljudi koji ih kupuju? To su pretežito programeri koji žele odmah imati pristup novoj verziji Androida, no to ne rješava problem fragmentacije. Zatim je Google probao napraviti posebne edicije uređaja koje su se zvale „Google Play“.
Tako ste imali prošle godine Samsung S4 i HTC One M8 Google Play edition. Oni su na sebi imali čisti Android, no bili su skuplji, bilo ih je relativno teško nabaviti – posebice u državama kao što je Hrvatska – i na kraju to su bile samo alternative Google Nexus uređajima. Ništa više od toga.
Nakon toga slijedi novi pokušaj iz Googlea – ovaj puta malo praktičniji i softverski riješen. Google je napravio mogućnost da instalirate custom launcher putem kojeg možete početni ekran učiniti da izgleda kako god vi želite. Krajem 2013.-te godine je Google izbacio launcher Google Now kojeg ste mogli skinuti sa Google Playa. Google Now je bio implementiran u verziji 4.4. Ipak, skok na verziju 5.0 je možda i najveći grafički skok koji je Google napravio u svojoj povijesti, a to launcher ne može samo tako riješiti.
Posebice jer su Googleove aplikacije – Docs, Drive, GMail, Chrome, Google Play, pa čak i Google Now – izmijenjene drastično. Sa verzijom 5 ste dobili nove ikone, novi font, bolje i glađe animacije i još mnogo toga. Nažalost, problem se ne rješava na taj način nego bi se trebalo riješiti tako da praktički svaki uređaj koji zadovoljava minimalne tehničke uvjete bi trebao moći preuzeti nadogradnju. Naravno da Android mobitel iz 2010.-te godine neće moći primiti Android 6.0 koji će zahtijevati malo jače performanse, no zašto na taj uređaj ne biste instalirali Android 4.3 ili 4.4? Ne možete samo zato jer je netko rekao da ne možete. Ipak, treba uzeti i u obzir da postoji veliki broj korisnika koje nije briga koji OS imaju na mobitelu i nije ih briga da li imaju neke nove mogućnosti. Mnogi telefone koriste isključivo za Internet, dopisivanje i Facebook/Twitter. Bez obzira na to, smatramo da je Google većinom kriv za ovako veliku fragmentaciju OS-a.
Istraživanja
Mnogi stručnjaci u ovom području su se složili da što je veći i kompleksniji sustav to je teže izbjeći fragmentaciju. No, taj dio nitko ne spori. Naravno da će postojati fragmentacija, kao što postoji u svim drugim segmentima. Ako pogledate OS-ove koji se nalaze na računalima. Dio korisnika ima OS X, dio ih ima Linux, dio Windowse i slično. Ako pogledamo još detaljnije tada ćemo vidjeti fragmentaciju unutar svake ove skupine – Linux se dijeli na bezbroj distribucija, a svaka distribucija na verziju … OS X – ista stvar.
Windowsi – ista stvar. Ogroman broj korisnika ima XP Windowse (posebice u Kini), zatim najveći broj korisnika ima Windowse 7, dio ih ima Windows 8 i 8.1, a sada dio i Windowse 10. Fragmentacija je prirodna stvar i ovisi o jako puno faktora. No, tu i nema previše problema jer istu aplikaciju možete instalirati i na Windowse 7 i Windowse 8(.1) i na Windowse 10. Na Linuxu je slična situacija, a vjerujemo da je i na OS X-u. Mobilni operativni sustavi su ipak malo drugačiji.
Ako je za vjerovati istraživanju koje je napravila kompanija OpenSignal, u 2014.-oj godini na tržištu je bilo oko 19.000 različitih Android uređaja. Da, dobro ste pročitali. Ove godine bi se ta brojka trebala smanjiti na 12.000. Zamislite sada koliko se ti uređaji razliku jedan od drugoga i koliko kombinacija hardvera i softvera tu možete napraviti. Praktički imate zastupljen sav hardver – od onog najslabijeg do najjačeg, te istu situaciju sa softverom – imate praktički sve verzije Androida od 2.X do 5.X. Problem je adaptacije, odnosno nakon 2 mjeseca od puštanja Lollipopa samo 3.3 posto korisnika je imalo taj softver na mobitelu (u srpnju ove godine je ta brojka bila 11.6 posto). S druge strane – kada je došao iOS 8, nakon 3 mjeseca, 75 posto iOS korisnika je imalo najnoviju verziju iOS-a. Upravo ta spora adaptacija novih verzija Androida je jedan od problema Googlea i nemogućnost stvaranja prave mobilne strategije.
Oni iz trenutačne strukture korisnika ne mogu izvući najbolje statistike i ne mogu vidjeti kako korisnici koriste OS i koje su im stvarne potrebe. Da li će se stvar promijeniti sada kada se Google restrukturira, ne znamo, ali sumnjamo dok god je situacija kakva je.
Problem razvoja aplikacija
Naravno, tu je ogroman problem za programerske strane jer je izuzetno teško razvijati aplikaciju za sve dostupne verzije Androida. Kako dolaze nove verzije Androida, tako dolazi i novi SDK za razvoj aplikacija. SDK se koristi kako biste mogli lakše i brže razvijati određene segmente u Android aplikacijama. No, ako korisnik ima stariju verziju Androida, onda nema niti novi SDK. I samim time ne može pokrenuti aplikaciju. Sva sreća, Google je to riješio na razini Google Playa pa tako i ne možete skinuti aplikaciju ukoliko ju vaš OS ne može pokrenuti. Oko 42 posto korisnika trenutačno koristi Android 4.X a ima ih još koji su na verziji 2.X. To je katastrofalni problem jer oni ne mogu koristiti nove aplikacije, niti mogu ažurirati starije aplikacije koje su tada imali.
Dapače, neke aplikacije više ne možete ni pokrenuti. Što zbog sigurnosnih problema koji su postojali, što zbog novog SDK. To naravno vodi do određenih frustracija korisnika, no bolje pitanje je – trebaju li frustrirani biti korisnici koji ne mogu koristiti aplikacije ili programeri koji ne mogu napraviti univerzalnu aplikaciju koja će se pokrenuti na svim verzijama? Vjerojatno nema pravog odgovora na ovo pitanje jer mnogi programeri (i kompanije) žive od prodaje aplikacija i naravno da bi željeli veću bazu korisnika, a korisnici jer žele koristiti određene aplikacije koje su im potrebne a ne mogu. Rješenje nije jednostavno kao što ste mogli zaključiti čitajući ovaj tekst.
Programeri mogu raditi aplikacije sa novijim SDK-ovima kako bi se one mogle pokretati na novim uređajima, a korisnici bi trebali imati novije uređaje i mijenjati ih svake 2 godine. No to ne ide tako. I dan danas možete naći u trgovinama uređaje koji su novi bili 2011.-te godine.
Također, jedan od problema je veličina ekrana. Iako su danas aplikacije za mobitelima napravljene tako da se UI prilagodi veličini ekrana, postoje određeni problemi. Posebice u igricama. Zamislite nove igre koje imaju relativno visoku rezoluciju prilagoditi manjem ekranu. Nije baš jednostavno, a to dobro znaju oni koji to rade. Zatim dolazimo do problema senzora. Postoji velika fragmentacija senzora u mobitelima i programeri se ne mogu osloniti da će oni odraditi ono što bi trebali odraditi i da će to isto odraditi na svim uređajima.
Ako samo uzmete Samsung S seriju, vidjeti ćete mnoštvo različitih senzora (i hardvera općenito), a kamoli ako uzmete u obzir sve proizvođače hardvera. Primjer – Samsung S5 nema fizičke senzore za mjerenje temperature i vlažnosti, kao što ima stariji model S4. Noviji modeli mobitela najčešće samo nadodaju nove senzore ostavljajući pritom sve što je imao i stariji model, no očito ni to više nije tako. Noviji mobiteli dobivaju nove senzore kako bi „upijali“ što više informacija iz vanjskog svijeta, no nitko vam ne garantira da će već slijedeći model te senzore ukloniti ili ih zamijeniti drugima.
Za primjer smo uzeli Samsungove mobitele jer oni dominiraju u svijetu Androida iako i njihov udio u ukupnom broju uređaja polako opada. Uz senzore tu je još niz drugih problema. Na kraju se sve svodi na to da će programeri morati koristiti samo one osnovne funkcionalnosti mobitela i raditi jako jednostavne aplikacije kako bi bili sigurni da će oni raditi na što većem broju uređaja. To je loše i za korisnike jer će imati hardver koji je neiskoristiv i koji koristi jako mali broj aplikacija, a taj isti hardver su skupo platili. Mobiteli su kod nas, posebice flagshipovi, izuzetno skupi, a još su skuplji kada ih kupujete bez tarifa i bez raznih paketa. Plus, standard nam nije isti kao i u razvijenim zemljama Europe što je još veći problem.
Ako povučemo paralelu sa razvojem aplikacija na iOS-u tada moramo reći da iOS programeri imaju nešto lakši posao. Zadnjih par iPhone uređaja se razlikuju samo u 2 modula – Touch ID-u i Apple Payu, što znači da programeri mogu iskoristiti te funkcionalnosti, a i ne moraju. Ako ih ne koriste, mogu biti sigurni da će ih korisnici koji još uvijek imaju iPhone 4 moći koristiti. A da ne govorimo o tome da je na iOS-u jako lako aplikaciju prilagoditi veličini zaslona kada na tržištu imate svega 3-4 dijagonale i da je to samo nekoliko linija kôda. Da ne spominjemo koliko je lakše onda i testirati takvu aplikaciju, otkloniti potencijalne bugove i slično.
Android i poslovni sektor
Google je jasno dao do znanja da želi biti prvi izbor u poslovnom sektoru, odnosno da želi imati rješenja za enterprise sustave. To su prvo počeli sa Chromebook prijenosnicima, nastavili sa cloud uslugama za kompanije, a sada žele to isto napraviti i sa Androidom. Početkom ove godine započeli su projekt Android for Work. To znači da ću započeli raditi na sigurnosti osjetljivih podataka koji su krucijalni u poslovnom svijetu (dodatna zaštita, kriptirani servisi, mogućnost izrade različitih profila i postavki), mogućnosti konfiguriranja aplikacija putem management konzole na računalu (sinkronizacija na mobilne uređaje), izradom poslovnih aplikacija, povećanjem produktivnosti i slično.
Upravo su aplikacije tu najbitnije i Google je to napravio na način da je sklopio partnerstvo sa velikim kompanijama koje ekskluzivno rade Android aplikacije, a uz to nude i mogućnost konfiguriranja kako svakom klijentu odgovara. Da ne govorimo o mogućnosti kompanije da kupi X licenci i instalira ih svojim radnicima na mobitele. Na taj način vaši radnici mogu raditi u bilo kojem trenutku i sa bilo kojeg mjesta na svijetu. Drugo pitanje je da li je to dobro za radnike i da li žele raditi na mobitelu od kuće, no o tome nekom drugom prilikom.
Zanimljivo je da je Android for Work napravljen da radi na Lollipopu, odnosno Androidu 5.X a on još uvijek nije iskoristio puni potencijal. I dalje se u mnogim poduzećima koristi iPhone, čak i Blackberry, a Android nešto manje. Kažu određene ankete da čak 73 posto poduzeća i kompanija koristi Appleove uređaje, a Android samo 25 posto. I tu se opet vraćamo n fragmentaciju koja nije dopustiva u takvoj mjeri u poslovnom svijetu. Dobro je ako poduzeće kupi, na primjer, 100 novih flagshipova i podijeli ih zaposlenicima. Tada svi imaju isti hardver, a vjerojatno i softver. No to je rijetka situacija i najčešće se mobiteli kupuju kontinuirano i dolazi do „rasipanja“ uređaja i Android verzija.
I onda kupite licence za određene aplikacije i one ne rade na svim uređajima. Puno se vremena i novaca na to gubi što je nedopustivo. Zato smo i rekli da Google mora promijeniti mobilnu strategiju, jer će inače izgubiti dotičnu bitku. Ima jako puno korisnika u poslovnom svijetu, a što veći dio kolača uzmete to je zarada veća. Uz to, kada se korisnici naviknu na jedna OS, tada se istoga i drže određeno vrijeme. Sumnjamo da će Google imati lagan posao i lako preuzeti Appleu korisnike. Ostaje nam samo vidjeti kako će se situacija razvijati i kakav uspjeh (ili neuspjeh) će imati Android for work. Nama se ideja sviđa i nadamo se da će Google uspjeti napraviti dobar posao.
