‘Vaš privatan život više uopće nije privatan’, smatra Neil Richards s pravnog fakulteta u Washingtonu i dodaje da zakoni o privatnosti ne mogu pratiti brzinu digitalne inovacije koja je u potpunosti uništila privatnost korisnika. Tako danas imamo roditelje koji prate online aktivnosti djece, policiju koja nadzire telefone osumnjičenih i oglašivače koji prate što ljudi jedu za večeru te je problem što svi oni, rekao je Richards novinarima Business Insidera, uvijek žele još više informacija i podataka o nama – oni žele u potpunosti ući u naše ‘privatne zone’.
Ono što je veliki problem za sve ljude u budućnosti, jest što će se taj napad na privatnost nastaviti – ljudi su prije imali puno više privatnosti i tajne koje su dijelili samo s nekoliko ljudi, no danas se njihovi životi i sve što svakodnevno rade stalno nadziru, snimaju i dijele s drugima. Oglašivači jednostavno mogu analizirati ponašanje korisnika na internetu, pratiti što rade na društvenim mrežama i, kršeći njihovu privatnost, zaraditi veliki novac. Richards upozorava i na problem ozinki jer, kako sve više korisnika ima istu lozinku za profile na Facebooku, Twitteru, Instagramu, Googleu i drugim mrežama i servisima, to znači da će se krećemo prema ‘jedinstvanoj osobnoj iskaznici’ na internetu, što će još više olakšati nadzor svega što korisnici rade online.
Kao neke od primjera naušavanja privatnosti, na Business Insideru naglašavaju nedavni slučaj kada je Chevron putem suda zatražio od Googlea pristup mailu Kevina Jon Hellera, blogera koji je pisao protiv njih – Heller kaže da ga nije šokirao samo zahtjev Chevrona, nego i postupak Googlea koji nije htio ništa napraviti kako bi zaštitili njegovu privatnost, a srećom za njega, kada je cijela stvar dospjela u javnost, zahtjev za pristup mailovima je povučen. Iz Electronic Fronteir Foundationa upozoravaju kako je pitanje privatnosti u mnogima slučajevima ‘siva zona’ i nepoznanica za policiju i sudove jer su neke odluke koje su donijeli sudovi o zakonitosti pregledavanja telefona bez naloga kontradiktorne – sud u Rhode Islandu u SAD-u nedavno je odbacio dokaze koji su dobiveni iz telefona koji je pregledan bez naloga (na višem sudu trenutno se raspravlja o tome da li podaci iz telefona pripadaju korisnicima ili operaterima), dok sud u Kaliforniji smatra da policija prilikom uhićenja može pretražiti telefon osumnjičenog bez naloga.
Sve ove nam ove stvari ukazuju da prave privatnosti više nemamo jer, što god da korisnici rade na internetu, uvijek ostavljaju neki ‘digitalni otisak’, pa postoji mogućnost da će se netko dokopati tih podataka koje bi korisnici htjeli zadržati samo za sebe.
