Ovo nije naslov tinejdžerskog ljubavnog romana ni novog SF bestselera, već svakodnevica ako ste školarac ili kod kuće imate dijete te dobi. COVID-19 virus Europa je dočekala relativno nespremno, tješeći se kako je riječ o egzotičnoj infekciji koji hara na drugom kraju svijeta.
Naravno, nije trebalo biti vidovit, pa zaključiti kako danas, a kad je svijet globalno selo, virus s jednog kraja na drugi kraj svijeta putuje brzinom najbržeg komercijalnog zrakoplova.
Ups, što ćemo sad?
Ta nespremnost za slučaj pandemije se odrazila i u obrazovnom sustavu. Cijela gužva s on-line nastavom počela je u petak, 13.03.2020. nakon objave resornog ministarstva kako se škole do daljnjega zatvaraju, a zbog sprječavanja širenja virusa. Po saznanjima autora ovog teksta, dosta nastavnika, poglavito onih iz informatike je već ranije pripremilo Android tablete za nastavu od kuće.
Ipak, najnespremniji u cijeloj ovoj priči oko on-line nastave su bili sami učenici, ali i roditelji. Oni sretniji su u petak nakon objave na TV-u u školama dobili spomenute tablete, ali velik broj učenika nije dobio ni osnovne upute o novonastaloj situaciji putem web stranica škole.
Ipak, današnja djeca, odreda mali informatički lumeni, brzo su se preko privatnih kanala komunikacije, mahom preko WhatsApp i Viber grupa organizirali, te preko vikenda osposobili svoje uređaje za praćenje nastave od kuće.
Naravno da to nije prošlo bez porođajnih muka, jer tolika navala učenika željnih znanja na servere je rezultirala usporavanjem pa i padom određenih servisa. Osim učenika, a koji su se vrlo brzo snašli, najveći teret pao je na nastavnike koji su morali organizirati virtualne učionice i pripremiti materijale za nastavu na daljinu.
Pošaljem ti Viberom što sam primio preko Yammera
Možda najveća zamjerka koju možemo uputiti nadležnim institucijama je nepostojanje tj. nekorištenje standardizirane platforme za on-line školu na nivou cijele države. Naime, tijekom tog presudnog vikenda, učenici su dobili obavijest od nastavnika kako će teći on-line nastava i dok su neke škole preferirale platformu Loomen, druge su se organizirale putem Microsoft Yammera, Microsoft Teamsa ili Google ClassRooma.
Neki nastavnici su ipak odlučili upute i materijale svojim učenicima slati putem dobrog starog e-maila, ignorirajući naprednije tehnologije, dok su drugi organizirali s učenicima grupe putem Vibera ili WhatsAppa za virtualnu nastavu.
Da stvar bude kompliciranija, škole poput glazbenih nastavu iz instrumenata imaju po načelu „jedan školski sat – jedan učenik“, a gdje profesor mora i vizualno pratiti učenika dok svira, nadgledajući tako tehniku sviranja i ostale bitne parametre, ovisno o instrumentu. U takvim situacijama, profesori su se mahom samoorganizirali, koristeći popularni Skype, ali i video pozive putem Microsoft Teamsa, Vibera, WhatsAppa, Zooma i sl.
Sve ovo je dovelo do stanovite konfuzije, posebno kod roditelja, jer ako kod kuće imaju više mališana, teško je pohvatati s kojih sve platformi dolaze zadaci za nastavu. Tu posebno mislimo na učenike nižih razreda osnovne škole koji ipak trebaju roditeljsku pomoć u svladavanju školskog gradiva.
Mama, treba mi laptop za školu!
Iako se svi spomenuti servisi mogu koristiti i na mobilnim uređajima tj. pametnim telefonima i tabletima, daleko ugodnije je pregledavati npr. PowerPoint prezentaciju ili uređivati Word dokument na računalu nego na pametnom telefonu. I tu dolazimo do novog problema, posebno za roditelje, a koji su u skladu sa svojim financijskim mogućnostima morali opremiti učenike prijenosnim računalima.
Prateći web stranice domaćih trgovina informatičkom opremom, uočili smo kako su baš laptopi, ali i tableti zadnjih tjedana postali vrlo tražena roba. Osim toga, uočljiva je povećana potražnja i za printerima, jer je praktičnije osnovcu radni listić ispisati na pisaču, te ga kao takvog ispuniti olovkom i nalijepiti u bilježnicu. Stariji učenici su se snašli, pa zaprimljeni dokument ispunjavaju u Wordu, te ga popunjenog vraćaju na uvid nastavniku tj. profesoru.
Dobra strana cijele priče oko korištenja Microsoft alata je ta kako svi u sustavu obrazovanja, od učenika i studenata do nastavnika i profesora u Republici Hrvatskoj imaju besplatnu edukacijsku licencu za Microsoft Office365, što je svakako rasterećenje za i tako pogođen kućni budžet.
A kad nas je krenulo…
Nakon nekoliko dana uhodavanja, učenici i nastavnici već su bili dobro organizirani i virtualna nastava je krenula punom parom. Najveća zamjerka koju učenici upućuju na virtualnu školu su količina gradiva i domaćih radova koje svakodnevno dobivaju od svojih nastavnika.
I starijim učenicima je bilo teško shvatiti da nastava od kuće ne uključuje samo domaći rad, već i vrijeme koje su u normalnim okolnostima provodili u učionicama slušajući predavanja. Istini za volju, bilo je u počecima i nastavnika koji su možda prerevno doživjeli on-line nastavu, te su slali zadatke učenicima mimo tjednog rasporeda za svoj predmet. Istina, takvi nastavnici su bili u manjini, i čim se splasnuo prvotni entuzijazam, gradivo su prilagodili planu rada i tjednoj satnici
I dok je solidan broj učenika ozbiljno shvatio on-line nastavu, ima i onih koji su karantenu doživjeli kao svojevrsne školske praznike. Nastavnici i profesori su tu sada u velikim problemima, jer lako je smiriti nestašnog đaka u učionici i upozoriti ga, ali je nemoguće motivirati učenika preko ekrana da uči i šalje domaći rad na vrijeme. Tu ulogu sada moraju preuzeti roditelji, motivirajući i kontrolirajući djecu kako bi svoje školske obaveze izvršavaju na vrijeme.
Kako se organizirati?
I nama odraslima se teško organizirati za rad od kuće, tu posebno mislimo na one koji nisu naučili na takav, introvertan način rada. Djeci ova karantena pada još teže, te im je potrebno pomoći oko organizacije dnevne rutine.
U ovom trenutku teško je reći kako će se razvijati situacija s Korona virusom, ni koliko će još karantena trajati, ali je sve izglednije kako će u predstojećim tjednima i kroz on-line nastavu vrednovati rad učenika ocjenjivanjem. Iako postoje tek grube smjernice o načinu ocjenjivanja, ono će po svemu sudeći biti neminovno jer nam se kraj školske godine bliži.
Upravo zato dajemo nekoliko savjeta za roditelje, ali i učenike koji ovo čitaju:
- Ukoliko možete, osigurajte djetetu prijenosno računalo za rad. I najskromniji laptop koji se može naći i za manje od 2,000kn ima sve potrebno za on-line nastavu, uključujući i web kameru (npr. ACER Aspire 3, 256Gb SSD, Pentium Gold… 1,788kn)
- Nađite djeci miran kutak gdje ih nitko neće bespotrebno uznemiravati.
- Neka svaki dan sjednu za računalo/tablet kao da idu u školu (npr. 08:00).
- Ako škola taj dan traje po rasporedu do 13:10, neka do tada riješi školski rad kao da je u učionici: prepisati plan ploče, pogledati zaprimljene prezentacije i YouTube video materijale
- Pošto nisu u učionici i nemaju profesora koji im tumači gradivo, neka se koriste udžbenicima, radnim bilježnicama, Googleom, YouTubeom… I vi kao roditelji im možete pomoći, te usput ponoviti gradivo iz npr. matematike.
- Neka dijete podcrtava u udžbenicima važne dijelove lekcije i definicije, a važne stvari neka prepiše u bilježnicu sebi za podsjetnik.
- Odvojiti školski od domaćeg rada! Nakon završenog školskog rada neka dijete uzme pauzu za igru ili ručak, te nakon toga neka odredi vrijeme za pisanje domaće zadaće. Tako neće poremetiti rutinu koju je steklo u školi.
- Nemojte dozvoliti da vaš učenik nagomila gradivo i zadaću, jer ono što nije odradio danas, čekat će ga sutra i bit će u zaostatku.
Quo vadis scholae?
Bilo kako bilo, iako možda ostavlja dojam kako je osposobljena na brzinu, on-line nastava je generalno gledajući u Hrvatskoj dobro odrađena, bar s informatičkog gledišta. Osim informatičarima, treba odati priznanje i nastavnicima tj. profesorima te prije svega učenicima koji su o ovoj situaciji pokazali nevjerojatnu prilagodljivost i izuzetnu informatičku pismenost. A roditelji?
Oni koji prežive, pričati će. Za nadati se je kako će iz svega ovoga pouku izvući nadležne institucije, te uložiti dodatna sredstva na informatizaciju u obrazovnom sustavu?
Istina, u ovom članku se nismo dotakli nastave emitirane putem nacionalnih TV kanala, ali to i tako nije relevantno za jedan informatički portal.
Piše: Tonči Ložić
