Ako potražite alate za praćenja na računalima preko interneta, pronaći ćete zaista široku paletu. Svaki od tih alata koji ćete pronaći osmišljen je najviše s jednim ciljem: za praćenje svega onoga što rade zaposlenici neke tvrtke. Takvih alata ima više i njihova se namjena razlikuje.
Neki služe samo za praćenje tuđih aktivnosti i svega što ta osoba radi dok je spojena na računalo tvrtke, bez da ta osoba to naravno zna. Tu dolazimo do jednog vrlo važnog pitanja: koliko je legalno i moralno dopušteno pratiti i voditi evidenciju o aktivnostima zaposlenika u tvrtkama? Može li šef doći u problem ako neki zaposlenik otkrije da ga je on pratio, odnosno da je preko njegovog računala pratio sve aktivnosti zaposlenika?
Zašto poslodavci najčešće prate i špijuniraju svoje zaposlenike?
Dva su najčešća razloga zbog kojih će šefovi, odnosno poslodavci obično voditi ovakvu vrstu evidencije i pratiti svoje zaposlenike. Jedan od njih je da žele zaštiti svoje poslovanje i načine kako njihova tvrtka posluje. Ovdje se misli na poslovne tajne tvrtke i druge, za to vezane stvari. Sve što tvrtka posjeduje, bilo da se radi o nekretninama, pokretninama, pametnim telefonima, računalima i sličnim stvarima, tvrtka daje na privremeno korištenje zaposlenicima, ali do određene mjere.
S obzirom na to, tvrtka se želi osigurati. Ono na što tvrtke paze ovdje jest na to da se one stvari koje su u njihovom vlasništvu ne oštete ni na koji način. Iz tog razloga neke tvrtke mogu pratiti aktivnosti svojih zaposlenih, koje se onda ogleda u praćenju eletroničke pošte i komunikacijskih kanala.
Drugi razlog zbog kojeg tvrtke žele i mogu pratiti svoje zaposlenike jest provjera produktivnosti. Rade li svi zaposlenici ono što bi trebali ili igraju igre na Facebooku i time ”troše” vrijeme koje provode u tvrtki? Praćenje u ovome smislu, može se odnositi na špijuniranje svega onoga što zaposlenik radi. To špijuniranje se može obavljati na različite načine: putem kamera na prijenosnim računalima ili putem aktivnog praćenja aplikacija koje zaposlenik koristi (ili bi trebao, za potrebe obavljanja posla, koristiti).
Je li praćenje legalno i ako jest do koje mjere jest?
U pokušavanju davanja najboljeg mogućeg odgovora na pitanje ”koliko je praćenje zaposlenika legalno i do koje mjere jest”, trebamo raščlaniti različite faktore, kako one ”protiv” tako i one ”za”. Na primjer, nemaju sve zemlje svijeta isti način pristupa praćenju zaposlenika.
U nekim zemljama je sasvim normalno da poslodavac ima potpunu evidenciju sve elektroničke pošte svojih zaposlenika, kao i toga koje su aplikacije koristili za vrijeme radnog vremena. Ono gdje stvar postaju zamućenije i nejasnije u vezi povlačenja granica jest kada govorimo o špijuniranju korištenja tvrtkinih računala od strane zaposlenika.
Je li legalno da poslodavac zna sve ono što njegov zaposlenik radi dok je ulogiran u tvrtkino računalo? Je li dopušteno da poslodavac sakrije takve aplikacije za praćenje od svojih zaposlenika i da ih ne obavijesti o tome da su praćeni?
Gdje stvari postaju nedopuštene?
Iako se većina poslodavaca može složiti s tvrdnjom da tvrtka i poslodavac ima potpuno pravo znati sve ono što njihovi zaposlenici rade dok su u prostorijama tvrtke i pogotovo kada koriste računala tvrtke, postoji granica.
Na primjer, ako zaposlenik koristi tvrtkino računalo kako bi provjerio svoju osobnu elektroničku poštu, poslodavac može sasvim legalno vidjeti da ste otvorili svoj osobni korisnički e-mail račun, no on ovdje nema pravo uvida u vašu osobnu poštu. Najkraće rečeno, dok je god praćenje od strane poslodavca za dobrobit tvrtke i u smislu obavljanja posla, ono je donekle dopušteno.
No kada praćenje prijeđe neprofesionalnu granicu, ono je zakonski nedopušteno. Svaki poslodavac ima pravo znati što zaposlenik radi na njegovom računalu te obavlja li poslove i zadatke koje bi trebao u zadanom vremenu. No niti jedan poslodavac nema pravo uvida u osobne stvari zaposlenika niti može zloupotrebljavati svoja, zakonom omogućena prava na način da zaposlenika na bilo koji način izvrgava sramoti, ponižavanju ili da zadire u njegove, ustavom i zakonima utemeljene i zajamčene prava i slobode.
Piše: I.H.
