Nije ništa neuobičajeno da roditelji klincima plaćaju instrukcije iz raznih predmeta u školi, a sve s ciljem kako bi djeca što kvalitetnije i bez puno muka savladali gradivo koje su uči u školi. No, poznata je činjenica da se djeca u školi bore s vršnjacima kako bi dokazali ravnopravnost i svoju pripadnost društvu. Svi ti klinci sve više svojeg slobodnog vremena ulažu u igranje video igara, što stvara problem onima koji ne vole igre ili nisu uspješni u igranju. Naime, takvi klinci sve češće postaju predmet ismijavanja i to je nešto što ne žele ni roditelji, ali ni odgajatelji u školama.
Kako bi priskočili rješavanju tog problema, roditelji se odlučuju na razne metode. U moru novih ideja, javila se i ona da bi klinci trebali instrukcije iz igranja video igara. Danas nije samo dovoljno znati ponešto matematike, zemljopisa, engleskog i kemije, već je sve važnije i znanje iz igranja video igara. Modernim roditeljima tako nije problem izdvojiti novac za instruktore igranja video igara, kako bi njihova djeca sljedila trendove koje nalažu ostali klinci. Zanimljivo, instruktori iz ovog područja nisu nimalo jeftini pa satovi igranja video igara znaju koštati i po 40ak dolara. No, kako su roditelji spremni učiniti sve za svoju djecu, ta cijena im ne pada teško.
Mediji u SAD-u napravili su istraživanje među roditeljima kako bi saznali koji je to ključan motiv zbog kojeg svoju djecu šalju na instrukcije iz video igranja. Odgovori su bili vrlo raznoliki, a pokazali su kako dio ljudi zbilja ima potrebu klince slati na to samo kako ne bi bili ‘manje vrijedi’ od ostalih. Od čestih odgovora neki su naglasili kako se na taj način mogu kvalitetnije povezati s djecom i sudjelovati u njihovim hobijima, a jedan od čestih odgovora je bio i taj da tim ulažu u budućnost djece i osiguravaju im znanje ako se ikada odluče na sudjelovanje na turnirima eSporta. U moru svakakvih razloga, postavlja se pitanje nije li pametnije, bolje i korisnije djecu barem na sat-dva vremena odvojiti od ekrana i izvesti ih u prirodu ili na igralište?
Piše: M.Ž.
