Bizarni PC mediji koji nisu zaživjeli

Na svaki uspješni PC medij, došlo je dosta onih koji nisu zaživjeli. Mlađi čitatelji se neće ni sjećati floppy disketa, možda ni CD-a, a DVD-a rijetko. Danas je sve online, imamo USB stickove sa kojima prebacujemo podatke, a mnogi laptopi i računala više ni nemaju CD/DVD-ROM u koji možete ubaciti dotične medije.

Vremena se mijenjaju, pa se tako mijenja i prijenos podataka i to nije ništa čudno. Mi neki ćemo se sjetiti onog vremena kada smo na dnevnoj bazi pržili CD-e, kopirali igrice i DivX filmove, i radili zalihe kao da će doći apokalipsa. Sigurno se sjećate i onih stalaka na koje je stalo 50 ili 100 CD/DVD-a. Svi smo to imali negdje kraj računala.

U ovom tekstu ćemo vam pokazati neke bizarne medije koji nisu zaživjeli, odnosno nisu bili široko prihvaćeni pa su brzo i umrli. Sve to u roku par mjeseci.

2-Inch floppy disk

Svi se sjećamo (op.a. Ne baš svi, ali diskete još uvijek možete naći, posebice u nekim državnim ustanovama) 5.25 i 3.25 inčnih disketa koje su sadržavale jako malo podataka. Barem za današnje standarde. Sjećamo se da smo neke aplikacije instalirali sa 20-ak disketa. Zanimljivo razdobolje.

No, u jednom trenu je došla disketa od 2 inča, a razvio ju je Fuji. One su se koristile za njihove video kamere, a sadržavale su ravno 750 kB (kilobytes). Da, dobro ste pročitali. 0.75 MB ste mogli pohraniti na njih. Prvo i jedino računalo koje je podržavalo ovaj format je Zenith Minisport. Problem tih disketa je bila činjenica da su ih psi znali progutati. Nadamo se da nije bilo većih posljedica zbog toga.

Hitachi Micro Hamster

1992.-e godine poznata tvrtka Hitachi je, u suradnji sa IBM-om, izbacila na tržište prvi Microdrive. On je izgledao kao HDD – imao je rotirajuću glavu i disk na koji su se podaci zapisivali (pogledaj sliku), a donijeli su određenu “revoluciju” jer ste na njega mogli prvo zapisati 170 MB (što je bila velika stvar), te su kasnije išli do 1 GB.

Oni su bili mali, imali dobre performanse i smanjili su omjer cijene i MB. Ipak, nisu zaživjeli i pogazili su ih drugi mediji. Ne žalimo za time, no ovo je bio dosta dobar pokušaj za svoje vrijeme.

Canon Optical CardKao što već sada možete zaključiti, mnoge kompanije su pokušale napraviti svoj medij. Canon nije izuzetak. Oni su za svoje potrebe napravili Optical Card (karticu) koja je mogla pohraniti 2 MB podataka i njih više niste mogli mijenjati.

Nešto kao CD, samo manje. Te kartice su se koristile neko kraće vrijeme 90.-ih godina i to u medicini, no zatim su nestali. Previsoka cijena i premala količina podataka koje niste mogli mijenjati su cijena koju je ovaj medij platio. Zato i nije zaživio u široj upotrebi.

3-Inch Compact FloppyKroz povijest, pojavili su se mnogi formati floppy diskova, a ovo je samo još jedan u nizu. Konzorcij kompanija koje j evodila Japanska firma Matsusita je napravio 3-inčnu disketu koja je mogla držati 140 kB na jednoj strani (ukupno 280 kb).

Napravljena je kako bi se “natjecala” sa Sonyjevom 3.5-inčom disketom davne 1983.-e godine. Koristila se neko vrijeme u British Amstard Computersu, no i oni su ih zamijenili “modernijim” medijem pa je ova disketa otišla u ropotarnicu povijesti.

Sharp Bubble Memory

Bubble Memory je svojevremeno bila egzotična alternativa za koju su tadašnji analitičari tvrdili da će zamijeniti pomične magnetske diskove i da je to budućnost pohrane podataka.

Stvarnost se baš nije podudarala sa njihovom vizijom i ovaj medij se koristio jedno vrijeme u komercijalne svrhe, ali nije došao do korisnika koji su koristili računala. Sharpov PC-5000 i rani IBM modeli su imali podršku za ovaj medij, no nestao je brzo kako je i došao.

Apple Twiggy Diskette

Prva Apple Lisa (1983.) dolazila je sa 2 5.25 inčna drivea. Kako je Apple uvijek bio “poseban” koristili su poseban format podataka koji su zvali “Fileware”, iako su mnogi koristili izraz “Twiggy” koji je bio lakše pamtljiv.

Te diskete su bile, logično, veličine 5.25 inča, a mogle su držati 871 kB podataka, a izgledale su kao Frankenstein naspram “pravih” 5.25 inčnih disketa koje su ljudi masovno koristili. Ubrzo su se pokazale kao nepouzdane, pa ih je Apple sam zamijenio Sonyjevim 3.5 inčnim disketama koje su našle podršku u prvom Mac računalu 1984.-e godine.

Magneto Optical Disk

Vrlo zanimljiv medij su bili Magento Optical (MO) diskovi. Uređaji za te diskove su čitali podatke sa diskova sa laserima kao što su to radili kasniji uređaji sa CD-ovima. Samo za razliku od CD-ova, ovi mediji su bili re-writable, odnosno mogli ste pisati/brisati podatke sa njih, koristeći više različitih tehnologija (magnetički procesi + laseri).

Prvi takvi uređaji su dolazili sa NeXT-ovim računalima krajem 80-ih godina, točnije došli su na tržište 1988.-e godine. Ti mediji i dan danas postoje i koriste se u nekim industrijama ali nisu u komercijalnoj upotrebi. Definitivno medij koji je najduže preživio i pitanje je kada će mu biti kraj. Vjerojatno neće tako skoro.

IBM PCjr ROM Cartridge

Teško je prevesti ovaj medij, no “cartridge” možemo prevesti kao “uložak”. Ovdje se radi o klasičnim ROM ulošcima (pogledaj sliku) koji su se većinom koristili kako biste “loadali” određenu aplikaciju i mogli ju koristiti.

Tako su dolazile neke igre, no Lotus je ovaj medij iskoristio za svoju verziju “excela” zvanu Lotus 1-2-3. Ona se koristila na IBM-ovim PCjr računalima sredinom 80-ih godina. No, popularnost im je brzo rasla i padala zbog visoke cijene i malog kapaciteta, posebice naspram drugih aktualnih medija. U svakom slučaju, medij koji ne zavređuje mnogo pažnje, osim što je dio povijesti pa ga zato spominjemo.

Floptical DisketteInsight Peripherals je predstavio prvi floptical drive 1992. Godine. Ovaj medij je mogao pohraniti 21 MB podataka. Bio je napravljen kao 3.5- inčna disketa koja je koristila poseban magnetski mehanizam jer je i sama disketa bila “magnetska disketa”.

Bila je kompatibilna sa tradicionalnim 3.5-inčnim disketama. Bila je izrazito “gusto” napravljena i zato je mogla pohraniti 21 MB, no nije baš bila jeftina i praktična, pa nije zaživjela. Ali dobar pokušaj da se podaci “stisnu” na medij korištenjem posebnih lasera s kojima su pisali i brisali podatke.

Sinclair ZX MicrodriveI za kraj nam ostaje još jedan medij. 1993. Godine je Sinclair Research a tržište izbacila ZX Microdrive sistem koji je bio relativno popularan zahvaljujući ZX Spectrum kućnim računalima.

Ovaj medij je mogao pohraniti 85 kB podataka, a imao je svega 1.3 inča. U jednom cartridgeu je dolazilo 200 tih malih magnetskih traka na koje su se podaci mogli brzo zapisivati, no nisu bili pouzdani i brzo su se “trošili”.

Kako su se trošili tako su i otišli u povijest. Jednostavno, došli su pouzdaniji i brži mediji i to je cijela mudrost.
U svakom slučaju, jako zanimljiv medij koji bi sigurno bio korišten godinama da je bio izdržljiviji.

Piše: B.P.