Znanstvenici s Talijanskog instituta za tehnologiju (IIT) napravili su jestivu bateriju koja bi se mogla pokazati korisnom u zdravstvenoj dijagnostici, praćenju kvaliteta hrane i jestivoj mekoj robotici. Istraživači su svoje postignuće objavili u časopisu Advanced Materials. Istraživačka grupa IIT-a inspiraciju je dobila od biokemijskih redoks reakcija koje se događaju u svim živim bićima.
Osnovu baterije čine riboflavin i kvercetin. Riboflavin (vitamin B2) se koristi kao anoda, dok se kvercetin (antioksidantna tvar koja se može pronaći u bademima i kaparima) koristi kao katoda. Za povećanje električne vodljivosti korišten je aktivni ugljen, a kao elektrolit voda. Separator, koji se nalazi u bateriji da bi se izbjegli kratki spojevi, napravljen je od nori alge, neizostavnog dijela sushija.
Elektrode su obložene pčelinjim voskom, a kontakti su napravljeni od jestive zlatne folije koja se koristi u slastičarstvu. Baterija može napajati male elektroničke uređaje. Prototip baterije generirao je napon od 0,65 V (što je dovoljno nizak napon da ne izazove probleme u ljudskom tijelu kada se proguta) i davao struju od 48 µA tijekom 12 minuta.
“Buduće potencijalne upotrebe kreću se od jestivih sklopova i senzora koji mogu pratiti zdravstvene uvjete do napajanja senzora za praćenje uvjeta skladištenja hrane. Štoviše, s obzirom na razinu sigurnosti ovih baterija, mogu se koristiti u dječjim igračkama, gdje postoji visok rizik od gutanja. Zapravo, već razvijamo uređaje s većim kapacitetom i smanjenjem ukupne veličine. Ovi će se razvoji testirati u budućnosti i za pogon jestivih mekih robota”, istaknuo je koordinator istraživanja Mario Caironi.
“Izrada sigurnijih baterija, bez upotrebe toksičnih materijala, izazov je s kojim se suočavamo dok potražnja za baterijama raste. Iako naše jestive baterije neće pokretati električne automobile, one su dokaz da se baterije mogu izraditi od sigurnijih materijala od trenutnih Li-ion baterija. Vjerujemo da će nadahnuti druge znanstvenike da naprave sigurnije baterije za istinski održivu budućnost”, dodao je Ivan Ilić, koautor studije.
Piše: Marijan Živković
